instant fap

Amir Kurbegović: Retrospektiva (3.)

Amir Kurbegović: Retrospektiva (3.)

U trećem nastavku serijala objavit ću dva autorska članka sa stranice ” Sanska ARENA ”:

” LIJEPO JE VOLJETI SVOJU DOMOVINU {1.} ” (28. 05. 2014. )

Ovaj serijal prvenstveno posvećujem dobrim ljudima koji su nakon elementarne nepogode -poplave, po ko zna koji put, otvorili svoje veliko srce i svojim merhametom i humanošću pokrenuli rijeke dobrih djela prema svom narodu. Dobra djela se dugo pamte, a loša vječno…

BIH je jedna od najstarijih evropskih država i možda jedina koja se konstantno nalazi(la) na rubu ponora i svog nestanka. Osporavana, dijeljena, prisvajana i rušena, kako izvana tako i iznutra, opstajala je i nadživjela je sve svoje dušmane, čak i najveće svjetske sile nekog historijskog razdoblja, koje su već odavno pohranjene u historijske grobnice. Naša domovina je predmet višestoljetnih ekspertnih analiza, kako historijskih još više vojno-političkih stručnjaka i analitičara. Jednostavno, nikom nije jasno i niko nema odgovor na pitanje: kako je moguće da ništa ne može uništiti i ugasiti ” bosansko čudo” i merhamet njenih kćeri i sinova, ma gdje god bili ???

Ta zagonetka nije poznata samo onim ljudima, ni dobronamjernim a još manje zlonamjernim , koji ne pripadaju domovini dobrih Bošnjana, meraklija i čuvenih ratnika. Naša bogata i prelijepa zemlja je od najranijih historijskih epoha bila meta raznih zavojevača i sa Istoka i sa Zapada: Kelta(Gala), Rimljana, Ostrogota, Vizitgota, Avara, Slavena, Vizantijaca, Rašana, Dukljana, Ugara, Osmanlija,  Austro-Ugara, tvorevina SHS I S-H…. Naša zemlja je zemlja vječitog sukoba dobra i zla te neostvarena želja mnogih neprijatelja i izdajnika. Malo je takvih domovina, za čiju slobodu se živi i umire, koja je natopljena krvlju svojih najodanih domoljuba i najboljih sinova, od Ilirskih kraljeva Argona i kraljice Teute, velikog ilirskog ratnika Batona, do posljednje agresije na nezavisnu, suverenu i jedinu nam R BIH i njenih ZLATNIH LJILJANA…

Ta dugo zabranjivana historija nije više skrivena od nas samih pa je ni naši dušmani ne mogu više prekrajati i lažirati. Nažalost, neumorno se radi na rušenju nam jedne i jedine domovine… Jasno je da se BIH ne može srušiti izvana nego samo iznutra… U istinitost te tvrdnje mogli smo se uvjeriti devedesetih godina prošlog stoljeća…

I danas, dok se još uvijek traga za mnogim masovnim grobnicama i kostima naših najmilijih, koje su nastale kao posljedica vampirskih činova naših komšija, mnogi Bošnjaci (Bosanci ) svjesno ili nesvjesno, aktivno se priklanjaju tim pokretima… Oni imaju samo jedan zadatak i cilj: srušiti i izbrisati  ”bosansko čudo”. Mi smo izloženi specijalnom ratu, kreiranom u središtima tradicionalnih dušmana svega onog što ima značenje imena Bosna…

Te aktivnosti su na vidjelo izašle odmah poslije potpisivanja Deytonskog mirovnog (ne)sporazuma, a eskalirale za vrijeme Popisa stanovništva u BIH. Svjedoci smo, koliko su te ”snage” uložile truda, vremena i propagandnog materijala sa jasnim krajnjim ciljem: osporiti naše zabranjeno i izbrisano višestoljetno etničko ime – Bošnjak, a samim tim i pravo na svoju nacionalnu drzavu -R BIH… Klasični medijski rat bio se rasplamsao na svim ”frontovima” sa vođenjem teških debata, samo i isključivo, među nama Bošnjacima patriotima i lažnim domoljubima ili izdajnicima… Izrežirani popis je opet našim ”dušebrižnicima” dao neočekivan rezultat – natpolovičnu vecinu od 54 %…

Rezultati su bili iznenađujući i zato do danas nisu ni zvanično objavljeni ( iako je rok bio 15.1.2014 ), ali samo za one koji plasiraju teze ”glupi Bosanci”… Ova kalendarska godina je počela burno sa dva događaja u kratkom roku: masovni građanski protesti i elementarna nepogoda-poplava… Ranoproljetni protesti ostat će zabilježeni kao prvi masovni, ali i opravdani, protesti u BIH , većinom od strane Bošnjaka, u koje su opet ti pokreti upetljali svoje prste i umiješali se u pošteni narod pokušavajući iscenirati građanske nemire sa rušilačkim ambicijama… O tome smo do detalja, manje –vise, upoznati… Zvanične podatke vjerovatno će obznaniti organi reda…

Unošenje nemira među napaćeni, ali i nezadovoljni narod, te izazivanje općedruštvene nesigurnosti u situacijama elementarnih nepogoda nije dalo željene rezultate tim nepresušnim izvorima negativnih, ali smišljenih provokacija … Pitanje, ko je opet pokretač takvih neljudskih (ne)djela je možda i suvišno, ali da se se naslutiti…

O svemu gore navedenom opširnije u nastavku serijala… Posebno ću pažnju posvetiti temi: zašto tim anti-Bosanskim pokretima smetaju aktivnosti ”dobrih Bošnjana” i njihov patriotizam , nevezano da li je riječ o običnim građanima, pripadnicima A RBIH, logorašima ili svim zrtvama ….

” LIJEPO JE VOLJETI SVOJU DOMOVINU {2.} ”  ( 01. 06. 2014. )

” Pa ovo je 21 vijek gdje je proslo vrijeme komunizma , gdje su se ljudi na osnovu ogovaranja slali na Goli otok i po 20 godina bili na moru a nikad noge nisu pokvasili u njemu ”…  citat- LOMBA…

Legendarni Lombin citat satkan od nekoliko riječi slikovito je opisao jedan period mnogih života i sudbina, koji su se dešavali u našoj nedavnoj historiji… Kao i u svim događajima, glavni likovi Lombine priče su ljudi proistekli iz NOB-a , ali sa suprotnim etiketama: komunisti pobjednici u II svjetskom ratu i njihovi oponenti, među kojima je također bilo i njihovih drugova sa drugačijim vizijama, idejama i idealima… Takva su pravila igre bila i jednostavno niko se nije ni smio oglasiti povodom takvih događanja, a kamoli nešto drugo…

U NOB- u su rođeni novi heroji te epohe sa apsolutnom vlašću i benificijama u svojim rukama … Period II svjetskog rata bio je velika pobjeda antifašizma nad mračnim snagama koje su prekrile sve evropske narode, pa tako i naš… Pročitao sam zaista brojnu i dostupnu literaturu pisanu iz obje perspektive: pobjedničku i poraženu… Jedan istinit događaj mi je trajno ostao u sjećanju, tako da ni danas nisam siguran u odgovor na pitanje: je li moguća tolika ljubav prema svojoj domovini ili je zaista nešto drugo u pitanju???
Naime, kad su partizani 1943. godine oslobodili Sanski Most od fašističke okupacije, pokupili su sve osumnjičene za suradnju sa neprijateljima i odveli ih u Lušci Palanku na suđenje, gdje se tad nalazio Štab 6. krajiške brigade na čelu sa komandantom Miljevićem i političkim komesarom Bilajbegović Hazimom, sinom Ahmet efendije. Među određenim za sud bio je i najstariji sin Omera Bilajbegovića zvani Omerica , 15-godišnji dječak , kojeg je neko optužio da je navodno pjevao na dan ustaških zločina u Čaplju. Očekujući da će suđenju osumnjičenim u Palanci prisustvovati i Hazim, Omer je svom sinu Omerici savjetovao da se javi bližnjem rođaku Hazimu i da mu kaže čiji je on sin te da naglasi istinu kako niko od Bilajbegovića nije surađivao sa fašistima i da je dojava za njega bila lažna i pogrešna… U vrijeme smotre dovedenih osumnjičenika od strane komesara Hazima ,15-godišnji Omerica javio se rođaku i rekao ono što mu je otac savjetovao… Hazim mu je naredio da izađe pred stroj i uz riječi :
” imaš  pravo, niko od porodice Bilajbegovića neće surađivati sa fašistima”, izvadio je pištolj i opalio dva metka u Omericu… (izvor : prof.dr. Zaim Bilalbegović )…

Je li ovo nama naša borba dala ??? Da prijeki sud, gdje su nosioci moći imali neograničene ovlasti, bez snošenja bilo kakvih sankcija odlučuju o životu i smrti po svom ćejfu… Naprotiv, u gore spomenutom slučaju dotični Hazim, među narodom znan kao Grbo- strah i trepet, egzekutor mnogih nevinih ljudi, obnašao je poslije kraja II svjetskog rata visoke republičke dužnosti i ukopan je uz najviše vojne i političke počasti … Takvih i sličnih događaja bilo je mnogo,a vjerovatni motiv bio je : sve za svoju domovinu… Vrijeme informativnog mraka je odavno prošlo, tako da se danas u javnosti pojavljuju mnogi događaji, donedavno obavijeni velom tajni, čak i onih drzavnih…

Sad se nalazim u dilemi: da li je moguće povući bilo kakvu paralelu između tog perioda i ovog danas, sa bilo kakvom dodirnom tačkom ??? Pogotovo kad su u pitanju: pripadnici NOB-a, nosioci partizanskih spomenica, narodni heroji i žrtve fašističkog terora, te njihove neograničene moći, utjecaji i benificije… Dakle, poslije ovog  posljednjeg odbrambeno-oslobodilačkog rata proistekle su identične kategorije… Kakav je njihov status u današnjem društvu, nažalost, neću ni spominjati, već ću samo uporediti paralelce, npr.: NARODNI HEROJI I ZLATNI LJILJANI… Mislim da je bilo kakav komentar suvišan…  Jedina dilema jeste: kako bi završio onaj ko bi javno oblatio nosioca ratnog priznanja iz II svjetskog rata u vremenu jednog perioda naše historije, zvanom komunizam…

Danas živimo u jednom modernom društvu, niko ne zna kakvom, u kojem su sistematski i planski kategorije proistekle iz posljednjeg rata postale žrtve i mete mnogih individua, pokreta i velikim dijelom našeg društva…

Naša stvarnost je satkana u činjenici da je lijepo voljeti svoju domovinu, ali ta ljubav trebala bi, i morala bi, biti obostrana ili preciznije rečeno: lijepo je i kad voli domovina…Ta ljubav nije zaboravljena, nego nam je zabranjena… Za nju se moramo još boriti, jer ljubav prema nekom jača je od svih zapreka i hasuma…

Riječ autora…

Prvobitni serijal na stranici ” Sanska ARENA ”: ” LIJEPO JE VOLJETI SVOJU DOMOVINU ”, sadržavao je i treći nastavak. Međutim, njega ću objaviti u naredni četvrtak iz razloga što je posvećen našim fudbalskim draguljima koji su srce na terenu ostavljali pod zastavom bivše nam domovine, a posebno generacije poslije rata pod zastavom ljiljana. Dakle, dan pred prvu utakmicu baraža za EP 2016. , BIH – R. Ireland, specijalni blog: ” ZMAJEVI ”…

Također, mislim da je apsolutno bespredmetno elaborirati gornje članke… Ljubav  je riječ nastala kao produkt iz središta srca. U pravilu, kad govori srce mozak šuti. Idealna varijanta je kombinacija kad govori mozak, a srce od radosti treperi. Takav je vakat pa je idealna kombinacija pomalo zapostavljena… Vrijeme liječi sve rane !?

Ps./  Identifikacioni centar Šejkovača…

sejkovaca6

Jedna od rijetkih narodnih umotvorina, ” Vrijeme liječi sve rane ”, koja se ne može implementirati u cijelosti jesu slike posmrtnih ostataka naših najmilijih. I dvadeset godina poslije potpisivanja Deytonskog mirovnog sporazuma, posmrtni ostaci nevino pobijenog nesrpskog stanovništva nisu još uvijek pronađena. Upravo taj podatak nedvosmisleno govori u kojoj je razmjeri počinjen zločin – genocid. U pretprošlom, prvom izdanju ovog serijala, konstatirao sam:

” Znamo li ko je popalio naše kuće, opljačkao i protjerao nevine ljude sa svojih ognjišta, te na pravdi Boga oduzeo njima najmilije za čijim posmrtnim ostacima još i danas tragamo? Zašto se po ljudskom zakonu grižnje savjesti i pod pritiskom moralne odgovornosti ne prijavljuju i ne procesuiraju zločinci ? Ne generaliziram, jer vrlo dobro znam da svaki zločin ima svoje ime i prezime. Problem je u činjenici što se počinjeni zločini prešućuju, skrivaju i ignoriraju, jer počinilac je nečiji otac, muž, brat, zet, kum, prijatelj itd… Nedopustivo je da zaživi teza: ” Kriva je žrtva, što je živa ”…  Da li bi žrtve trebale halaliti i poručiti zločincima: ok , ništa se nije dogodilo, koga nema nije ni bitno i niko nije odgovoran !? Nikad za nikad…  Navedenih provokacija danas ima mnogo, pogotovo u bolesnim glavama i po društvenim mrežama…”

Je li ovo provokacija, molim vas lijepo:

” Tužilaštvo USK planira identifikacioni centar iz Šejkovače prebaciti u Bihać ( 03. 11. 2015. ) – Pokušavamo da pitanje Šejkovače riješimo na humaniji i prilagodljiviji način. Već smo uputili inicijativu  gradonačeniku i Komradu jer postoji objekat koji je nedovršen i mogao bi biti dobar prostor za smještaj tijela i prostor za ljude koji rade ekshumaciju, posebno  forenzičare – kaže nam Jasmin Mesić, šef Odsjeka za ratni zločin Tužilaštva USK… ”

Identifikacioni centar Šejkovača godinama je služio kao mjesto za smještaj ekshumiranih tijela i skeletnih ostataka žrtava genocida pronađenih u masovnim i pojedinačnim grobnicama poslije rata u BiH…

Gospodo draga iz Tužilaštva USK- a,  adaptirajte prostor na Šejkovači. Investirajte malo novca u objekat ( klima, ventilatori, oprema itd.) i napravite ga savremenim. Trebaju li se familije žrtava dodatno izlagati troškovima, pored sve nanesene boli, i putovati iz  Sanskog Mosta u Bihać ? Je li problem što se posmrtni ostaci sanskih i prijedorskih žrtava genocida nalaze u Sanskom Mostu pa njih treba prebaciti u Bihać ? Niko ne zna ni približno, koliko još godina će se ekshumirati posmrtni ostaci žrtava genocida ? Neka gospoda iz Tužilaštva USK –a ubrzaju procesuiranja odgovornih lica za počinjene zločine na tim i svim drugim ljudima. To je njihov primarni zadatak za kojeg su predobro plaćeni. ” Pravda je spora, ali dostižna ”…  Pravda jeste spora, ali je nedostižna za Tužilaštva USK i BIH… Kojim tempom zločinci odgovaraju pred licem pravde, 95 % ih nikad neće ni dočekati zadovoljenje iste… Poražavajuće…Velika sramota i grijeh je u pitanju…

Dosta je više takve politike koja bi i zrak što udišemo izmjestila iz Sanskog Mosta u Bihać… Apelujem na sve političke subjekte u našem gradu da preventivno djeluju na ovakve i slične provokacije…  Ovo je nedopustivo…

Naredni blog u utorak 20h…

KOMENTARI