instant fap
NaslovnicaBlog

Amir Kurbegović: Rudarsko područje na Sani (1.)…

Amir Kurbegović: Rudarsko područje na Sani (1.)…

„Područje Bosne i Hercegovine imalo je poslovne veze s etrurskim, italskim i helenskim svijetom davno prije potpadanja pod rimsku vlast. Prirodna bogatstva, u prvom redu različite rude, od kojih je najznačajnija bila željezna, bila su više nego privlačna za različit poslovni svijet. Rudna bogatstva izvožena su iz Bosne dolinama rijeka Une, Save i Neretve. I poljoprivredna bogatstva, u prvom redu vino, i u manjoj mjeri maslinovo ulje, bila su roba koja je dovodila različite trgovce a najviše grčke i italske trgovce.

Epigrafski izvori najviše podataka daju o antičkom rudarstvu u BiH. Ekspoloatacija ruda  nije se uopće prekidala od eneolita. Kako se vidi iz podataka nekolicine literarnih rimskih izvora, ona se dolaskom rimske vlasti samo intezivirala. U ovome je glavnu ulogu imala tradicija i vještina rudarenja epihorskog stanovništva, koje je i nasilnim metodama prisiljavano na rudarenje u korist rimske države.

U unutrašnjosti BIH u antici glavno zanimanje uglavnom epihorskog stanovništva bilo je stočarstvo i, u manjoj mjeri, zemljoradnja.  Na području BIH nisu zabilježene osobito značajne zanatske radionice. Gotovo svaka figlina uz krovni crijep i opeku proizvodila je i keramiku. Keramičke radionice radile su i u sastavu velikih poljoprivrednih imanja, ali i u sastavu vojničkih utvrđenja“. (A. Škegro,”Antička ekonomika u BIH (na osnovi epigrafskih izvora)”, str. 173– 178)

„O eksploataciji željezne rude i proizvodnji željeza skromna svjedočanstva ostavili su rimski pisci. Odnose se, uglavnom, na period kasne antike, ali svjedoče o rudarskoj aktivnosti u proizvodnji željeza tokom cijelog trajanja antike u unutrašnjosti rimske Dalmacije. Prvu vijest o općoj privrednoj krizi carstva donio je crkveni otac Ciprijan (205- 258). Upravo ovo vrijeme je kada rudnici željeza u zapadnobosanskom rudarskom bazenu najintenzivnije eksploatiraju i proizvode željezo. Sumorne vijesti o političkom i privrednom stanju Carstva krajem IV i početkom V st. donosi također zapadni crkveni otac sv. Jeronim (374 – 420) u nekoliko svojih pisama (poslanica).

Njegov suvremenik rimski pjesnik Klaudije Klaudijan (?-404) u djelu De bello Gothico izvještava o velikom vojno- ekonomskom značaju rudnika željeza u rimskoj provinciji Dalmaciji krajem IV. st. Ovo je vrijeme kada su se nad rimskom Dalmacijom i Panonijom, ali i Italijom, nadvili tmurni oblaci barbarske invazije Zapadnih Gota, Kvada, Alana, Huna, Vandala i Markomana. Vijesti koje donosi rimski pisac Kasindor Senator (487- 583) u svojim Epistolama nešto opširnije i odnose se na zapovijed ostrogotskog cara Teodorika iz 509 / 510. g. Ovaj vladar naredio je svome upravitelju Dalmacije da poduzme obnovu rada rudnika željeza na području Dalmacije.

Epigrafska građa vezana za antičku eksploataciju željeza u zapadnoj Bosni koncentrirana je na tri područja: Blagaj- Maslovare (Bosanski Novi), Stari Majdan kod Sanskog Mosta i Ljubija. Istraživači se slažu u tome da je antičko rudarstvo u ovom bazenu trajalo u vremenu od I do IV ili početka V stoljeća neprekidno. Posljednja svjedočanstva u rudarskim radovima u ovom bazenu su novci careva Justinijana (527- 565) i Foke (602– 610), pronađeni u troskovištima u Blagaju na Japri, svjedoči o njihovom radu, barem u nekoj mjeri, sve do dolaska slavenskih stanovnika na ova područja“. (A. Škegro,”Antička ekonomika u BIH (na osnovi epigrafskih izvora)”, str. 62– 67)

„Pod konac rimskog gospodstva zadržalo se u Bosni još intenzivno rudarstvo na željezo, naročito u krajini oko Sane. Ogromna troskovišta oko Blagaja, Stare Rijeke i Kamengrada pokazuju veliku rimsku produkciju. Ta troskovišta nalaze se i u srednjoj Bosni između Kiseljaka i Busovače s kamenim spomenicima zadnjeg rimskog doba. Kontinuiteta rudarskih radova srednjeg vijeka u državnim poduzećima rimskih nema, nu stariji su radovi pokazali puteve na već načetim rudištima.

Rudarstvo i velika rimska organizacija proizvodnje željeza propade u vrijeme, kad se stoljećima razbijalo carstvo pod navalama istočnih naroda. Ostadoše rudari, koji nijesu imali razloga, da napuste svoj rad. Gotski kralj Teodorik god. 508. poručuje svom „comesu¨ Assuinu u Dalmaciji– a Dalmacija je tada pojam do Drine- da se pobrine za ponovnu organizaciju željezne industrije oružja u Solinu, a već 511. šalje u Dalmaciju „comesa“ Simeona sa zadaćom, da iznova otvara napuštene željezne rudnike, jer će tim željezom oboružani Goti pokoriti dušmane. S te proizvodnje željeza potječu i gotski spomenici u Brezi niže Vareša, u Lepenici kod Kreševa.

U to se doba zatiru u Bosni Goti i drugi narodi. Već god. 533. Bosna je u bizantskom carstvu, koje ponovno diže Solin kao arsenal i željezom Bosne naoružava vojske istočnog carstva. Od tuda i nalazi bizantskog novca cara Justinijana u željeznoj troski na Japri. God. 569. utvrdio se avarski kralj Bajan u starom Sirmiumu, u Mitrovici, i opet uskrsnuo industriju oružja na mjestu čuvene rimske tvornice „scutorum et armorum“, pa podmiruju svoje potrebe željezom iz Bosne niz Sanu i Savu. Baš ovo krvavo doba, koje nosi nedužan naslov seobe naroda, tražilo je željezo kako za nadmoć tako i za obranu. Proizvođače željeza i kovače trebali su i najdivljiji narodi. Bez željeza ne mogu se voditi ratovi.“  (V. Mikolji ,”Rudarstvo u Bosni u srednjem vijeku”, Povijest hrvatskih zemalja BIH od najstarijih vremena do 1463., str.651- 653 )

Naredni blog u utorak 20h: ”Rudarsko područje na Sani (2.)”…

 

KOMENTARI