Između Bečkog (1683-1699.) i Dubičkog (1785.) rata, tj. između Karlovačkog (1699.) i Svištovskog mira (1791.), na teritoriji Bosanske krajine desili su se nezaobilazni događaji važni za poznavanje historije sanskog područja. Nakon potpisivanja mirovnog sporazuma u (Sremskim) Karlovcima, interesiranja Austrije za podjelu osmanlijskih posjeda u Evropi postajala su sve življa… Na meti Austrijanaca našao se Bosanski ejalet, najsjevernija provincija Osmanlijskog carstva…
Oni su intenzivno radili na izradi detaljnih planova pred svaki pohod na Bosnu. Ti planovi su pripremani na osnovu špijunskih izvještaja njihovih obavještajaca na terenu. Unutrašnja reorganizacija Bosanskog ejaleta intenzivirala se već početkom XVIII stoljeća. Odbrana Bosne je doslovno spala na pleća ratovima i kugom iscrpljenog bosanskog stanovništva…
U periodu između Požarevačkog (1718.) i Beogradskog (1739.) mira, vršene su opsežne pripreme za nove ratove, kako na strani Austrije tako i na strani Bosne. Jedan od najvažnijih odbrambenih ratova na prostorima Bosanskog ejaleta dogodio se 1737. godine… Taj događaj je u historiografiji poznat kao Banjalučki boj, a značajan je po tome što se Bosanski ejalet, iako prepušten sam sebi, uspješno odbranio od austrijske ofanzive nanijevši joj težak poraz u području Banja Luke…
U ovom izdanju blogijade izdvojit ću nekoliko događaja vezanih za špijunske aktivnosti austrijskih obavještajaca na sanskom području:
- g.- Izvještaj sa terena: „kapetan Đuro obavještava svog pretpostavljenog u Beču, pukovnika Dovinjara, da je (Bosanski) Novi bez značajnih objekata, te je tu stacionirano između 800 i 1000 članova posade, a da je Stari Majdan jedno od značajnijih mjesta u blizini Banja Luke. To je naselje otvorenog tipa, bez fortifikacijskih objekata i vojne posade. Sličnu kvalifikaciju daje i za Kamengrad, za kojeg ipak napominje da je to >>tvrdo<< mjesto, u slučaju eventualnog napada“.
(E. Pelidija,”Banjalučki boj iz 1737.- uzroci i posljedice”, str . 240)
- g.- Izvještaj sa terena poručnika Moltenberga, u kojem navodi da u tvrđavama Kozarac i Ivanjska imaju četiri topa i nastavlja: „U Kozarcu je 300 isključivo muslimanskih kuća, a u Ivanskom 200 hrišćanskih kuća. Bronzani Majdan od Banja Luke je udaljen četiri sata hoda. To je malo naselje sa 15 muslimanskih kuća. Na udaljenosti 18 sati od šehera je Stari Majdan u kome je 400 muslimanskih kuća, ali bez tvrđave. Iako je u odnosu na prethodno mjesto daleko manji, Kamengrad sa svojih 50 domova ima tvrđavu. U njoj su smještena tri topa. U blizini su četiri drvena mosta koja povezuju Kamengrad sa susjednim mjestima“. (E. Pelidija,”Banjalučki boj iz 1737.- uzroci i posljedice”, str. 245)
- g.- „Posebno veliko interesovanje za fortifikacijske objekte na teritoriji Bosanskog ejaleta pokazivao je princ Hildburghausen. Informacije ove vrste iz Bosne, koje je budući glavnokomandajući austrijskih trupa na tlu Bosne dobivao, bile su detaljne i opširne. U jednoj od takvih informacija, princ Hildburghausen se obavještava da: 1. Put od Bihaća do Sarajeva se ne popravlja, niti ima izgleda da će se raditi na njegovom poboljšanju, 2. Što se tiče municije (praha), olova, sablji i koplja, toga u Bihaću ima dovoljno, a u tvrđavi Ostrožac je dopremljeno 50 topova,
3. >>Turskih<< gradova do Vrbasa ima 35,
4. Koliko ima posade u pojedinim gradovima, pokazuje sljedeći izvještaj:
Na kraju ovog iscrpnog i preglednog izvora o vojnom stanju na području Bosanske krajine isti obavještajac napominje da što se tiče običnih pušaka >>koie se nisu vidile, za istima znati se nemore<<“. (E. Pelidija,”Banjalučki boj iz 1737.- uzroci i posljedice”, str. 261-262)
Analizirajući navedene izvještaje, dobili smo korisne podatke od austrijskih obavještajca- kapetana Đure i poručnika Moltenberga:
-Stari Majdan je naselje otvorenog tipa, bez fortifikacijskih objekata i vojne posade,
-Kamengrad je >>tvrdo<< mjesto, u slučaju eventualnog napada.
– Stari Majdan ima 400 kuća, ali bez tvrđave,
– Kamengrad ima 50 kuća i tvrđavu,
– Kamengrad u blizini ima 4 drvena mosta koja ga povezuju sa susjednim mjestima.
Dakle, poručnik Moltenberg podario nam je nove podatke iz 1737.g.: Stari Majdan nije imao tvrđavu, Kamengrad je imao tvrđavu i u blizini 4 drvena mosta… Zanimljivo je da austrijski obavještajci, kapetan Đuro i poručnik Moltenberg, u svojim izvještajima nikako nisu pominjali naselje Vakuf (današnji Sanski Most)…
Uvidom u izvještaj princa Hildburghausena, budućeg glavnokomandajućeg austrijskih trupa na tlu Bosne, dobili smo sliku o stanju vojne posade u gradovima:
– Kamengrad (Kamen Grad), broj posade 200,
– Majdan (Maydan), art.oružje1, topovi 2, manji topovi 3, broj posade 300.
U priloženoj tabeli primjetan je naziv „Vakuf (Vakuff-Kulen, prim.a.)“, koji je imao 1 manji top i 20 članova posade, a kao izvor podatka naveden je „KA Wien, Turkenkrieg 1737-1739“ (Ratni arhiv Beč, Turski rat 1737-1739)… Moram naglasiti da nisam imao uvid u originalni dokument… To ističem iz razloga što ne znam, da li je u originalnom dokumentu zabilježen samo naziv „Vakuff“ ili je uz njega bio dodatak Kulen, kako stoji u zagradi… U svakom slučaju, autor je ispravno prepoznao naselje kao „Vakuff- Kulen“, današnji Kulen-Vakuf na Uni…
S obzirom da ni obavještajci, kapetan Đuro i poručnik Moltenberg, nisu registrirali Vakuf na Sani, proizilazi logičan zaključak da u navedenom naselju tada nije bilo ni tvrđave ni vojne posade… Da je kojim slučajem Vakuf predstavljao naselje i od najmanjeg vojnog značaja, sigurno bi već neki austrijski obavještajac primijetio bar tvrđavu… Na osnovu špijunskih izvještaja sa terena, mogu konstatirati da 1737. g. naselje Vakuf (današnji Sanski Most) nije imalo tvrđavu…
No aktivnosti austrijskih obavještajaca istim intenzitetom nastavljene su i poslije potpisivanja mirovnog sporazuma u Beogradu (1739.)… Gustav Bodenštajn je objavio opis Bosne, koji po njemu, pada u periodu od 1718. i 1739. godine (između Požarevačkog i Beogradskog mira)… U to se već bilo posumnjalo… Prema Bodenštajnovim podacima vidi se da je njegov opis Bosne sastavljen iza 1763. g… U kartografskom odjeljenju Ratnog arhiva u Beču nalazi se nekoliko opisa Bosne i prema naslovu je jasno da su iz 1763 godine… Naslov glasi: „Beschreibung von Konigreich Bosnien de anno 1763.“ (Prijepis kapetana Radičevića). Ovaj opis Bosne je objavljen u Beču tek 1789. g.:
(G. Bodenschtein,”Povijest naselja u Posavini god. 1718 -1739”, GZM XX, 1908, str. 103)
Međutim, iz izvještaja obavještajca Bodenštajna saznali smo da je boravio u Tomini. Uzimajući u obzir činjenicu da naselje „Kamenska“(= Kamičak) pripada ključkom području, nije problem ustanoviti da je Bodenštajn u svom izvještaju opisao jedino sansko naselje- Tominu … Austrijski obavještajac je tada zabilježio:
– most na Sani i seloTominu,
– „Miral Begova Kula“ na 4 sprata i 4 topa,
-„Schloss oder Residenz“ (tvrđavu ili rezidenciju) u kojoj boravi „Kur-begh“…
Ni ovaj austrijski obavještajac nije zabilježio tvrđavu u naselju Vakuf (današnji Sanski Most)… Da je kojim slučajem u Vakufu postojala tvrđava, Bodenštajn bi je potražio i zabilježio… Ali nije, iz prostog razloga što ni 1763. g. u naselju Vakuf nije bilo tvrđave…
Nadasve je zanimljiv podatak, da se nakon boravka obavještajca Bodenštajna na sanskom području u austrijskim kartama pojavljuju nazivi: Schloss Sanski Most (1783. i 1814.) i Sanski Most (1789. i 1818.)… Bodenštajn je jedinu tvrđavu i most u njenoj neposrednoj blizini zabilježio kod Tomine… S obzirom da se kapetanija službeno zvala „Džisr-i sanska“ (Most sanski= Most na Sani) i da se strateški most na Sani zvao Sanski most, sve više postaje prihvatljiva teza Dičevo= Vakuf = Džisr-i Sana= Sanski Most (autor prof. dr. Adem Handžić)…
Drugim riječima kazano, on smatra da je kapetanija Džisr-i Sana obuhvatala područje Vakufa, a da je današnji grad Sanski Most dobio ime upravo po njoj… Da kojim slučajem imam uvid u deftere (popise) iz tog perioda, lako bih već sada utvrdio ispravnost Handžićeve teze… Još uvijek ne mogu ni prihvatiti ni odbaciti tezu: Dičevo= Vakuf = Džisr-i Sana= Sanski Most…
Što se tiče samog naziva grada, bez ikakvih dilema mogu utvrditi da je Sanski Most dobio ime po nekom mostu na Sani… Na sanskom području nije bilo tako znamenitog mosta, kao što je Stari most u Mostaru, pa da grad dobije ime po njemu… Dakle, ako naziv grada Sanskog Mosta nema dodirnih tačaka sa arhitektonskim značajem nekog mosta na Sani, onda sigurno mora imati sa strateškim … Zaista ne vidim drugu vezu… Definitivno, Handžićeva teza je još uvijek otvorena… Ne preostaje mi alternativno rješenje, nego dodatno proučiti izvještaje austrijskih obavještajaca i pažljivo ih izanalizirati…
Austrijanci su za Dubički rat (1785.) rat počeli opsežne pripreme nekoliko godina ranije… Takav pristup zahtijevao je angažiranje, u prvom redu, oficira obavještajca koji su na terenu prikupljali podatke na osnovu kojih su pravljene nove topografske karte Bosne sa detaljnim opisima tog geografskog područja…
Austrijski car Josip II izdao je 1782. g. nalog pukovniku Zehenteru za nastavak tajnih istraživanja i upoznavanja teritorija Bosanskog ejaleta… Od 1783. do 1785. g. u Bosnu i Hercegovinu je tajno ušao veći broj austrijskih obavještajaca koji su obavljali snimanja, opisivali geografske osobine zemlje i pojedine njene dijelove i uz te opise redovno prilagali planove, odnosno karte snimljenih dijelova… Među tim obavještajcima posebno su važni: Held, Schmidt, Maković, Gade, Liedescron, Golubović, Matuć, Peretić i Sokolović, te Božić…
Pored velikog broja austrijskih oficira obavještajaca koji su vršili istraživanja i snimanja terena Bosne i Hercegovine, posebno je značajan izvještaj zastavnika brodske pukovnije Klementa Božića, koji je u toku 1785. g. snimio područje između Save, Bosne, Neretve i Une, a na jugu do Počitelja, i načinio planove: Bihaća, Petrovca, Ključa, Jajca, Prijedora, Kozarca, Banja Luke, Dubice, Doboja, Maglaja, Žepča, Dervente, Tešnja i Livna…
Božić je na karti prikazao promjene granica utvrđenih odredbama Svištovskog mira, ucrtavajući i raniju granicu još iz doba Požarevačkog i Beogradskog mira… Na jako generaliziranoj topografskoj osnovi austrijski obavještajac je prikazao Bosanski ejalet između Une i Vrbasa, mali dio Dalmacije i „Turske Hrvatske“…
Zastavnik Božić je kartu napravio na osnovu podataka koje je prikupio na terenu… Austrijski obavještajac je na sansko područje ušao 01. VIII 1785. g. iz pravca Jasenice. U svom izvještaju pažljivo je opisao naselja kroz koja je proputovao preodjeven u fratara: Japru, Lipnik, Modru, Kamengrad, Kulen Vakuf i Sasinu…
- VIII uputio se iz Sasine u Prijedor, ali se vratio nazad preko Mataruga i Volara u Stari Majdan… Vraćajući se iz Starog Majdana, preko Brdara, prešao je rijeku Sanu i produžio u Sasinu… Napravio je opis Starog Majdana i opet Kulen Vakufa, iako je u maršuti puta zapisao samo „Vacup“… Analizirajući izvještaj zastavnika Božića primijetio sam da je naselje „Kulen Vacup“ („Vacup“) uživalo posebnu privilegiju, za razliku od svih drugih koje je obišao austrijski obavještajac u Bosni, te mu je posvetio dvije zabilješke:
(KAW, Kartensammlung, Europische Turkey, Staathalterschaft Bosnien Landes-Kunde, Aus Kaisers Joseph II. Archiv N.2, Alter Archivs Nro. 25. K VII. M 20)
Je li Handžićeva teza (Dičevo= Vakuf = Džisr-i Sana= Sanski Most) ispravna, prosudite sami !?
KOMENTARI