Malo je naroda u Evropi koji mogu biti ponosni na veliku tradiciju pismenosti, kao što su to Bošnjaci. U toj nepobitnoj tvrdnji treba pronaći motiv, zbog čega hegemonističke politike iz našeg najbližeg susjedstva implementiraju neutemeljene teze po kojim se maternji jezik stanovnika Bosne i Hercegovine tretira nepostojećim. Otud u posljednje vrijeme ekspanzija nevjerodostojnih dokaza da bosanski jezik nije naša izvorna kulturna baština… Osporavanje bosanskog jezika nije ništa drugo do klasičan primjer kulturocida, popločanog nečasnim namjerama….
Poseban presedan predstavlja činjenica da upravo oni, čiji su vlaški saplemenici kao nomadi išli za svojim stadima po Balkanskom poluotoku i govorili rumunskim jezikom, ostaju dosljedni pri iznošenju smišljenih provokacija. Da su kojim slučajem negatori bosanskog jezika zalutali u srednjovjekovnu bosansku državu, bar u XIV stoljeću, naučili bi govoriti bosanskim jezikom i pisati njegovim pismom bosančicom… A oni koji bi stekli osnovna predznanja imali bi priliku pohađati i Visoko učilište… I što je najvažnije, isključivo na bosanskom jeziku…
Tu su polaznici mogli sticati izuzetno dobro i široko obrazovanje uz izučavanje teoloških, filozofskih i prirodnih nauka, te filologije s posebnim naglaskom na latinski jezik… Čisto da pored maternjeg bosanskog, govore i jednim stranim jezikom (latinskim)… Potomci autohtonih Bošnjana do danas su očuvali bosanski jezik kao govorni, ali pismo bosančica odavno nije u upotrebi…
Visoko učilište…
U jednom zapisniku sa inkvizicijske istrage od 21. augusta 1387. godine, koji je obavio inkvizicijski sud u Torinu, saznajemo da se pred tim sudom pojavio trećeredac Jakov Bech iz Chieria kod Torina, pod optužbom da je sljedbenik „heretičke sekte“. Optuženi Bech je u svom iskazu dao slijedeću izjavu: Negdje oko 1377. godine nagovorili su ga izvjesni Jacelin Palatia, Petar Patricii i neki čovjek iz Bosne, čije je ime zaboravio, da uđe u njihovu „sektu“. Osnovnu pouku o tome šta ta „sekta“ propovijeda primio je u Jacelinovom dvorcu. Tako je i on počeo slijediti „krivovjerno“ učenje, koje je zvanična crkva najstrožije osuđivala.
Nakon što je optuženi Bech primio pouku, Petar Patricii ga je poslao u Bosnu da savršeno izuči doktrinu „krivovjernog“ učenja kod tamošnjih učitelja („in Sclavoniam pro doctrina praedicta integraliter addiscenda et perfecta a magistris ibbidem commorantibus“).
Također, on je naveo i podatak da su mnogi građani Chieria odlazili u Bosnu na naukovanje: Moretus Rabellator de Balbis, koji je boravio oko 1347., Giovanni Narro i Grano Bencius oko 1360., Petar Patricii 1377. , Berardo Rascherius oko 1380. i njegov brat Jakov oko 1382. godine. Jakov je dobio džeparac od deset forinti i krenuo je brodom u mjesto zvano Bosna, kojim upravlja bosanski ban („in locum qui dicitur Boxena qui locus subest cuid um domino, qui vocatur al banus de Boxena“), ali nije stigao do cilja jer je na moru, zbog jakog nevremena, doživio brodolom.
Podaci koje je zabilježio torinski sud savršeno se podudaraju sa stanjem kakvo je bilo u Bosni tokom XIV stoljeća. Tu se „hereza“ toliko razvila da je slovila za državnu vjeru. Svakako, u pitanju je bio jedinstven slučaj zabilježen u Evropi. Naobrazba vjerskog kadra, organizirana na svim institucionalnim nivoima srednjovjekovne bosnske države, rezultirala je dolaskom na studije iz teološko- filozofskih doktrina čak i stranaca… Ovdje se radi se o učilištu čija je reputacija doprla i izvan bosanskih granica…
S obzirom da je riječ o učilištu na kojem su se izučavale visoke teološke i filozofske doktrine, a znano je da njih mogu slijediti samo lica odgovarajućeg predznanja nižeg stepena, sasvim je izvjesno da je pomenuto učilište imalo rang univerziteta. Starobosanski univerzitet nije se ni po čemu razlikovao od ostalih onovremenih evropskih univerziteta. Jedina razlika bila je u tome, što su se ovdje izučavale „krivovjerne“ doktrine, pa je za „pravovjernu“ Evropu starobosanski univerzitet tretiran heretičkim i kao takav nepriznat, ozloglašen i anatemiran…
Međutim, upravo je njegov značaj što je starobosanski univerzitet bio jedino evropsko učiliste takvog karaktera. To potvrđuju i podaci da su na njemu studirali studenti iz drugih zemalja, prvenstveno iz Italije i Francuske. Postojale su prisne veze između pripadnika Crkve bosanske sa katarima (albigenzima) iz južne Francuske. Na njihovom savjetovanju održanom 1167. godine u Saint-Felix-de-Caraman kod Toulouse, starješina carigradskih heretika Niketa savjetovao je da oni svoju crkvu organiziraju po uzoru na bosansku.
Kako su južnofrancuski heretici slijedili dualističko učenje, za pretpostaviti je da su i njihove pristalice dolazile na studije u Bosnu, pošto u svojoj sredini, gdje su djelovali kao tajna sekta, nisu imali mogućnost za sistematsko naukovanje. Iako nema pouzdanih podataka o tome gdje je bilo sjedište ove starobosanske visokoškolske institucije, na prvo mjesto dolazi okolica današnjeg Visokog…
Prema tome, sasvim je vjerojatno da se u Moštru, uz kaptol Crkve bosanske, nalazilo i sjedište starobosanskog univerziteta. Dakle, nema razloga da se sjedište ovog prastarog univerziteta traži izvan ovog mjesta. Postavlja se logično pitanje, zašto o ovom starobosanskom univerzitetu nema više i potpunijih podataka, kakav je slučaj s ostalim onovremenim evropskim univerzitetima, za koje se zna da ih je 1300. godine u čitavoj Evropi bilo 23, a već 1400. godine 44…
Na ovom učilištu visoka znanja sticala su i svjetovna lica, prije svega brojni dijaci koji su djelovali na vladarskom i vlastelinskim dvorovima. Oni su bili ti koji su vladarima i velikašima sastavljali i pisali povelje, pisma, oporuke i dr… I što je najvažnije, na raznim jezicima i pismima … Veliki broj sačuvanih vjerskih rukopisa koji su nastali na ovom prostoru, dokazuju da su postojale i institucije skriptorija, to jest centri gdje su se pisale i prepisivale knjige, a postojale su i biblioteke… Te skriptorije su, dakako, mogla voditi samo učena (školovana) lica. Tako je bilo u čitavoj onovremenoj Evropi… Bosna je samo slijedila duh vremena…
Kao što su na ostalim evropskim učilištima djelovali i predavali znameniti profosori, koji su uglavnom bili crkvena lica, isti je slučaj bio u Bosni. Na stećku iz Humskog kod Foče prikazan je izvjesni Milutin, starješina Crkve bosanske ranga gosta, s knjigom u ruci, kao simbolom svoje učenosti i profesije. Ista slika vidi se na stećku iz Hočevlja kod Breze na kojem je prikazan muški lik kako sjedi na stolici, a ispred njega je otvorena knjiga, tipičan prikaz jednog učenjaka, odnosno profesora.
Ovaj starobosanski univerzitet je, bez sumnje, opstao i djelovao dokle god je postojala srednjovjekovna bosanska država, a s njom i Crkva bosanska… Padom srednjovjekovne Bosne pod Osmanlije 1463. godine i masovno prihvatanje islama koje je potom uslijedilo, dovelo je do odumiranja Crkve bosanske i gašenja njegovih institucija, u što spada i pomenuti starobosanski univerzitet…
Podatak da je u srednjovjekovnoj Bosni postojao i djelovao univerzitet predstavlja važan segment njene kulturne prošlosti… Pomenuti univerzitet bio je starijeg datuma od 1347. godine, kad se prvi put pominje u torinskom sudskom aktu… (izvor: E. Imamović, ”Korijeni Bosne i bosanstva”, str. 253- 260)
P.S…
Pripadnici Crkve bosanske nisu bili ni heretici, ni krivovjerci, ni sekta… Tako su ih nazivali kršćanska (katolička) i hrišćanska (pravoslavna) crkva… Također, pripadnici Crkve bosanske nisu bili ni bogumili, ni patareni, ni kudugeri, ni babuni itd., jer navedeni su imali hijerarhijsku ljestvicu zapadne ili istočne crkve… Razlika je u tome što je Crkva bosanska samonikla, a imala je svoju hijerarhijsku ljestvicu na čijem čelu je stajao njen poglavar- did… U prilog tvrdnji da je ona samonikla, neoboriv dokaz jesu stećci… To je čini osebujnom u odnosu na sve druge koje su tretirane krivovjernim… Pripadnici Crkve bosanske zvali su se krstjani i pod tim imenom ih pronalazimo u prvim osmanlijskim popisima… U srednjovjekovnoj Bosni prvo je došlo do neorganiziranog širenja dvobožja (manihejsko učenje= vjerovanje u boga dobra i boga zla), a kad je ono pustilo čvrste korijene, stvorena je vjerska organizacija dvobožaca pod nazivom Crkva bosanska. To se desilo krajem XII ili početkom XIII stoljeća…
Naredni blog u petak 20h….
KOMENTARI