Po veličini oduzetih zemljišnih posjeda na sanskom području, porodica Kulenović nalazila se na visokoj 6. poziciji. Ova poznata krajiška porodica nije do sada obrađivana po pravilu de jure vlasnik. Već viđene transakcije po liniji „doneseno/odneseno kao miraz“, promijenille su saldo i na kontu Kulenovića.
Uvidom u zemljišne knjige za sansko područje registrirali smo tri miraz transakcije, koje su imale uticaja na plasman te porodice:
– Aziza Cerić je iza Alibega Kulenovića (Jajce) naslijedila zemlju u Bosanskom Milanovcu (Eminovcima) vrijednosti 3.436,47 dunuma (30 K. S.) i Bošnjacima 133,62 dunuma (1 K. S. i 1slučaj 1948.). (V. i E. Biščević, ”Naseljena mjesta općine Sanski Most”, str. 115, 406).
Poštujući pravilo de jure vlasnik, navedene vrijednosti, kasnije oduzete, zemlje (3.570,09 (= 3436,47+133,62) dunuma i (31K. S. i 1 slučaj 1948)), treba rasknjižiti sa konta porodice Kulenović i isti iznos proknjižiti na konto Cerića.
– Almaza Kulenović je Sulejman-begu Filipoviću u mjestu Bošnjaci donijela miraz od 99,05 dunuma (7. K. S.), a u Bosanskom Milanovcu 20,50 dunuma (1 K. S.), gdje je pogrešno u zemljišnim knjigama upisano ime njenog muža „Kulenović Almaza, Sulejmanbeg Kulenović- Ključ“. (V. i E. Biščević, ”Naseljena mjesta općine Sanski Most”, str. 113, 406).
Sanski autori su Almazin poklon u Bošnjacima ispravno proknjižili na konto porodice Filipović, dok ovaj drugi u Bosanskom Milanovcu treba preknjižiti sa konta Kulenovića na konto Filipovića.
– Hanka Kulenović Bajbutović (Kulen Vakuf) naslijedila je iza muža Derviš-bega Krupića u Jelašinovcima vrijednost zemlje od 753,46 dunuma (12 K. S. i 1 slučaj 1948.) i Dabru 548,48 dunuma (5 K. S.), gdje stoji „Kulenović Hanka, udana Dervišbeg iz Zdene“. (V. i E. Biščević, ”Naseljena mjesta općine Sanski Most”, str. 148, 468). Dakle, ovdje se radi o 1.301,94 dunuma zemlje (17 K. S.)
Taj iznos, kasnije oduzetih, zemljišnih posjeda treba rasknjižiti sa konta porodice Krupić i proknjižiti na konto Kulenovića. Nakon navedenih transakcija, po liniji „doneseno/odneseno kao miraz“, saldo na kontu porodice Kulenović iznosi 10.380,40 (= 12.669,05 – 3.570,09 – 20,50 + 1.301,94) dunuma (123 K. S. i 7 slučaja 1948.).
Međutim, nije samo Hanka Kulenović Bajbutović bila nasljednica, kasnije oduzetih, zemljišnih posjeda. I Paša Kulenović je iz prvog braka („I Beširević“) naslijedila, kasnije oduzetu, zemlju u Lipniku, vrijednosti od 570,94 dunuma (8 K. S. i 2 slučaja 1948.). Paša je nakon smrti prvog muža stupila u drugi brak sa Hasan-begom Ibrahimpašićem i naravno donijela mu vrijedan poklon u vidu miraza. (V. i E. Biščević, ”Naseljena mjesta općine Sanski Most”, str. 468)
Sanski autori u ovom slučaju nisu ispoštovali pravilo de jure vlasnik, jer su Pašinu oduzetu zemlju proknjižili na konto starog vlasnika- Bešireviće. U tom slučaju, isti iznos mora se preknjižiti sa njihovog konta na konto Ibrahimpašića. Ova transakcija nije imala dodirnih tačaka sa kontom Kulenovića.
Ali zato jesu prethodne, jer je porodica Kulenović doživjela blagi pad, pa se u tom slučaju na tabeli de jure vlasnik nalazi na 7. poziciji.
Oduzeti zemljišni posjedi, na sanskom području, porodice Kulenović nalazili su se u sljedećim mjestima: Batkovci, Bosanski Milanovac (Eminovci), Bošnjaci, Jelašinovci, Dabar, Koprivna, Marini, Ovanjska, Pobriježje i Tomina. (V. i E. Biščević,”Građa za historiju općine Sanski Most”, str. 326)
Osim na sanskom području, Kulenovići su „raspolagali su znatnim zemljišnim posjedima, koji su se najznačajnijim dijelom nalazili na području između Bosanskog Petrovca, Grahova, Glamoča, Jajca, Varcar Vakufa i Ključa, iako je proces diobe ostavio određenog traga na zemljišnim posjedima pojedinih pripadnike ove porodice, tako da početkom 20. stoljeća cijela porodica Kulenović posjeduje uvjerljivo najveće komplekse begluka i najviše kmetskih selišta u Bosni i Hercegovini (ukupno 3.869 kmetskih selišta, s tim da se zna da je 556 obuhvatalo površinu od 43.485,461 dunum)“. (H. Kamberović, ”Begovski zemljišni posjedi u BIH od 1878. od 1918.”, str. 398-409)
Ko je porodica Kulenović?
„Ovo je u celoj krajini vrlo istaknuta begovska porodica, jakih i fizičkih i psihičkih osobina. Kroz zadnjih 200 godina turske vlasti oni su slabo upravljali ovim krajem. Zvanični predstavnici turske uprave ostajali su uvek u zasenku naprama moći Kulenovića. Cela petrovačka nahija i još nadalje bila je njihov spahiluk. Predanje govori da su dobili spahiluk od Crnog Vrha (glamočki srez) do Kladuše.
Svoje poreklo vežu oni za Kulin Bana. No malo je verovatnosti, da bi se predanje moglo tako dugo održati kroz onako vratolomnu prošlost Bosne. Sigurno je da su za vreme turske vladavine u Lici živeli u mestu Pišaću, kod Udbine. Tamo su se u čestim borbama istakli, zadobili ugled, verovatno i visoke položaje. Kad je napuštena Lika, prešli su iz Pišača u Bosnu i razmestili se po obližnjim varošima: Glamoču, Petrovcu, Kulen-Vakufu i Bihaću.
Govori se da su iz Like izišli dvojica Kulenovića kao paše. Ibrahim-paša ostao je u Vakufu, koji se otada prozove Kulen-Vakuf. On je, kako vele, grad Ostrovicu nadogradio zidom od sedre.
Brat mu Salih-paša došao je u Bjelajsko Polje i podigao Petrovac. S njima je prešla i mati im, zvana Razi-Kaduna. Njezin grob se nalazi pod petrovačkom gradskom džamijom. Ona bi bila ta, koja je dobila ferman na spahiluk. Ali je morala radi toga ići nekoliko puta u Carigrad.
– Ovako uglavnom pričaju oni Kulenovići, iz čijeg kazivanja proviruje težnja, da uzdignu i uveličaju svoju prošlost i svoje starinsko poreklo od visokog roda.
No imamo i drugo kazivanje od osobe, koja je bila uvek slobodna od ispraznih težnja. To je umrli Muhamedbeg Kulenović s Kliševića, kod koga su umerenost, skromnost i istinoljubljivost bile uvek visoko istaknute odlike. On priča o starini svoje porodice ovako:
>> Bila neka sirotna žena. Imala sina Kulena. Proseći dođe do Carigrada. Iziđe i pred sultana. Sultanu bi drago kad ču, da je ona iz Bosne. Reče joj neka ide njegovoj ženi, koja je bila trudna i neka pazi na nju do porođaja. Ako mu žena rodi sina, dobro će ovu sirotu nagraditi. Dogodi se, da se sultanu baš rodi sin. Ova ga sirota dočeka na ruke. Ostane uz njega i mater mu još godinu dana.
Ona zamoli sultana da je pusti kući. Sultan je, pita šta ište od njega. Ona zaište ferman na planine u svom rođenom kraju. Sultan se začudi takvoj želji, ali joj ipak dade traženi ferman. Ona se povrati kući sa fermanom. Mislila je zabraniti svetu planine i prisiliti ga tako da je prizna spahinicom ziratne zemlje, samo neka mu pusti planine. No planine je bilo mučno čuvati i svet ih je pored fermana sekao.
Ona opet ode u Carigrad, da se potuži zbog nepoštivanja fermana i da dobije još i berat na vode. Sultan joj dade i ovaj berat. Sad joj je bilo lakše. Svet nije mogao biti bez vode i bez mlinova i poče joj poklanjati zemlje oko voda, da bi mu pustila vode. Tako ona ubrzo poklopi sve zemlje i stade raspolagati s njima kao spahinica po svojoj volji. <<
– U krugovima, koji sa nešto zlobe govore o Kulenovićima, tumači se, da je ime Kulenović nastalo ovako: bila je to neznatna, sirotna i do krajnosti siromašna porodica u Lici. Dolazili su na kasapnicu, nosili i čistili drobove te se tako hranili i od toga posla živeli. Krupni drob naziva se u lici ”kulen”. Tako i oni dobiše ime Kulen, Kulenović.
Kazivanja svih triju ovih priča ipak se ne isključuju mnogo. Iz njih se po prilici može izvući kao sigurno ovo: porodica Kulenović nema nikakve veze s Kulin banom; ova je porodica iskočila na površinu u Lici negde pred kraj turske vladavine tamo; Kulenovići imaju da zahvale prvi početak ugleda i moći svoje porodice nekoj neobično darovitoj i energičnoj ženi, čijim je sposobnostima porodica im naglo izdignuta od ništa na vrlo visok stepen.“ (P. Rađenović,”Bjelajsko polje i Bravsko”, 1925., str. 456-458)
Svakako, najzanimljivija teorija o porijeklu Kulenovića je ona da su potomci Kulina-bana. Rađenović je, sasvim ispravno, odbacio takvu mogućnost: „porodica Kulenović nema nikakve veze s Kulin banom“. Identičnog mišljenja bio je i Kreševljaković:
„O porijeklu Kulinovića ili Kulenovića postoje dvije tradicije. Po prvoj, Kulinovići vuku lozu od Kulin bana, a po drugoj od Mihajla Kulina, brata dužda mletačkog ”Kulina”. Prvu tradiciju zabilježio je fra Filip Lastrić u svom djelu ”Epitome vetustatum Bosnensis provinciae etc.”, štampanom u Ankoni 1776, a drugu Kosta Hörmann u dodatku svoje zbirke ”Narodne pjesme muhamedovaca u Bosni i Hercegovini”.
Iako je prva tradicija dosta stara, ona je neosnovana, a ni druga se ne da ničim dokazati. Isto tako ni genealogija begova Kulinovića koju donosi Hörmann niti je tačna, niti potpuna, makar za XVIII i XIX stoljeće. Kulinovići su morali doći u Staru Ostrovicu nešto prije 1699, a poslije 1683. godine, iz nekog grada ili kraja koji je pao pod Veneciju“. (H. Kreševljaković,”Kapetanije u Bosni i Hercegovini”, str. 181)
Dakle, sasvim sigurno se zna da centralno područje, pri doseljenju Kulenovića u Bosnu, nije bio (Bosanski) Petrovac, nego Stara Ostrovica kod Kulen-Vakufa. „Ibrahim-paša ostao je u Vakufu, koji se otada prozove Kulen-Vakuf. On je, kako vele, grad Ostrovicu nadogradio zidom od sedre“.
Ova posljednja Rađenovićeva tvrdnja ne može se prihvatiti, iz najmanje dva razloga:
– Kulen-Vakuf nije podigao pomenuti Ibrahim-paša, već kapetan Mahmut-paša, sin prvog kapetana Staroostrovičke kapetanije Salih-paše Kulenovića: „Grad na umjetno stvorenom otoku uz lijevu obalu Une službeno se zvao sve do ukinuća kapetanija Džisri-kebir.
Malo naselje na desnoj obali do mosta zvaše se jedno vrijeme Palanka Mahmut-paše Kulenovića. Tu je on sagradio jednu džamiju koje poodavno nema. Njegov vakuf za tu džamiju dao je kasnije ime Palanki i Džisri-kebiru Kulen Vakuf.“ (H. Kreševljaković,”Kapetanije u Bosni i Hercegovini”, str. 182)
„Varošica Kulen-Vakuf dobila je to ime poslije 1838., a dotle je nazivana Džisr-i Kebir (=Veliki Most). “. (A. Handžić,”Studije o Bosni”, str. 138; ”O formiranju nekih gradskih naselja u Bosni u XVI vijeku”, POF XXV (1975), str. 165-166)
– Ibrahim-paša nije grad Ostrovicu nadogradio zidom od sedre, nego su u pitanju bili Salih-paša i sin mu Mahmut-paša Kulenović:
„Za ove dvojice prvih Kulinovića u Staroj Ostrovici izgrađeni su gradovi Džisri-kebir, Havala i po svoj prilici palanka Čovka, a prošireni gradovi Stara Ostrovica i Čovka. U tome je kraju sagrađeno mnogo stambenih zgrada, a na ime sultana Ahmeda III sagrađene su četiri džamije (u Staroj Ostrovici, Džisri-kebiru, Havali i Orašcu.“ (H. Kreševljaković, ”Kapetanije u Bosni i Hercegovini”, str. 182)
Staroostrovička kapetanija…
„Članovi ove brojne porodice bili su kapetani Stare Ostrovice, Petrovca, dizdari Havale i Jajca. Oni su zapovijedali i palankom Čovkom. Kapetani ove kapetanije sjedili su do iza 1791. g. u Staroj Ostrovici. Pred glavnim ulazom u ovaj grad bio je njihov odžak. Nakon gubitka Lapca i pomicanja granice u neposrednu blizinu Stare Ostrovice prenio je kapetan svoje sjedište na Prkose, sagradiv ondje odžak i do njega kulu.“ (H. Kreševljaković,”Kapetanije u Bosni i Hercegovini”, str. 181)
Kreševljaković je zaista odradio veliki posao i po pitanju popisa kapetana Staroostrovičke kapetanije. Iz njegovog rada saznajemo ko su oni bili:
– „Salih-aga Kulinović prvi je po imenu poznati kapetan Stare Ostrovice i ujedno prvi dokumentirano zajamčeni član kuće Kulinovića… Za nj još znamo da je 1131. (1718/19) bio mirimiran (paša) i muhafiz Ostrovice i oko 1722. kapetan Bišća i da ga je dao pogubiti bosanski vezir u Travniku 13. lipnja 1722. godine.“
– „Mahmut-beg je također postao paša i, kako kažu, poginuo je 1744. pod Hemedanom u boju protiv Perzijanaca. Dok je on zapovijedao Ostrovicom, navalila je austrijska vojska sa tri strane na Bosnu 8. srpnja 1737. i to Ostrovicu, Banja Luku i Zvornik… Austrijski general Raunnach, koji je počeo 16. srpnja bombardirati Ostrovicu, bude od Bošnjaka poražen. Među zarobljenim časnicima bio je i grof Serens.“
– „ … iza Mahmut-paše ostalo je šest sinova od kojih je Muhamed-beg bio kapetan Stare Ostrovice, a Smail-beg dizdar Havale. Od one četvorice (Mehmed-beg, Abdi-beg, Murat-beg i Halil-beg) jedan je bio hajduk.“
– „Mehmed-beg. Za nj se zna da je te (*1777., op.a) vodio vojsku na Ismail. Iz jedne nedatirane bilješke u jednoj bilježnici iz Kulen-Vakufa vidi se da je on s ostalim suvlasnicima poklonio jednu kuću imamu Ibrahim-efendiji Derviševiću.“
– „Ahmed-beg koji je kratko bio kapetan.“
– „Ibrahim-beg, kasnije hadži Ibrahim-beg. Za njegova vremena pojavili su se u ovoj i susjednim kapetanijama neredi protivni šerijatu i ugovorima s Austrijom i Venecijom.“
– „Mehmed-beg, bolje poznat kao Kulin-kapetan… On je vodio vojsku na Srbiju 1806. godine… U boju na Mišaru zapovijedao je Kulin-kapetan lijevim krilom i tu je poginuo 13. kolovoza 1806. godine. Mrtvo tijelo Kulin-kapetana prenesoše u Janju i ondje ga zakopaše.“
– „Ahmed-beg. U Mittesserovu popisu bosanskih kadiluka od 1811. naveden je pod imenom Beg Kulenović, a u Simbschenovom 1818. kao Ahmed-beg Kulenović. Pogubio ga je Ali-Dželaludin-paša u Travniku 1821. s amidžom mu Bajbutom i ostalim kapetanima.“
– „Mehmed-beg… Godine 1827. došlo je do ukinuća jeničara u Bosni, a iza njih je uslijedilo ukidanje kapetanija. To je dobro znao i Mehmed-beg Kulenović i zbog toga je bio protivnik svih novotarija… Umro je uoči službenog ukidanja kapetanija i poslije njega nije više postavljen kapetan. On je umro 1250. (1834/359 i pokopan je na Havali“. (H. Kreševljaković,”Kapetanije u Bosni i Hercegovini”, str. 181-186)
Petrovačka kapetanija…
„Što se zna, kapetani u Petrovcu bili su Kulenovići s pridjevkom Šinikčići. Kapetanija je osnovana poslije 1730, a prije 1753. god. Posadom u Bilaju zapovijedao je dizdar.“ (H. Kreševljaković, ”Kapetanije u Bosni i Hercegovini”, str. 187-189)
Kapetani Petrovačke kapetanije bili su:
„Mehmed-beg, sin ostrovičkog kapetana Mahmut-bega, kasnije Mahmut-paše, brat ostrovičkog kapetana Muhamed-bega i dizdara od Havale Smail-bega“.
„Ali-kapetan (Ali-beg)… I njega je pogubio Ali-Dželaludin-paša u Travniku, 1821… Ali-kapetana je naslijedio brat mu Mustaj-beg.“
„Mustaj-beg… Tek kad su kapetanije ukinute, on je istupio i stao na čelo ustanika na Krajini, o čemu je već bilo govora… Nakon poraza kod Lipnika on je sretno umakao i, što je s njim kasnije bilo, nije mi poznato.“ (H. Kreševljaković,”Kapetanije u Bosni i Hercegovini”, str. 187-189)
Nažalost, histrorijska nauka nije, sve do danas, objelodanila utemeljenu tezu o izvornom porijeklu Kulenovića. Možda je uradak sanskog autora, Zaima Bilalbegovića, na opće zadovoljstvo svih nas riješio nastalu problematiku. S tim u vezi, on je napravio šire porodično stablo Kuli(nović)a, počev od prve polovine XVI stoljeća. Sanski autor je iznio i zanimljivu tezu o mogućem izvorišnom mjestu porijekla porodice Kuli (= Kulinović = Kulenović i Bilajbegović).
Naredni blog u utorak 20h: ”Vlasnici sanske zemlje- Kulenovići (2.)”…
KOMENTARI