instant fap
NaslovnicaBlog

Amir Kurbegović: Zmajevi

Amir Kurbegović: Zmajevi

Tradicija…

Poštovani čitaoci, temu ovog bloga želim posvetiti našim Zmajevima i fudbalskim velemajstorima koji nisu imali sreću da brane boje svoje domovine – BIH.

Bez obzira na tu činjenicu i oni su bili Zmajevi na terenu. U svijetu sporta ostali su zabilježeni kao najbolji ambasadori naše zemlje… Mlađe generacije trebaju znati da bh. fudbal gaji dugogodišnju tradiciju ovjenčanu kvalitetom talentiranog bosanskog čovjeka.

Bosansko fudbalsko čudo nije nastalo preko noći. Tradicija, kvalitet i talenat, garancija su što danas posjedujemo zavidan status u svijetu fudbala. Fudbal je najvažnija sporedna stvar na svijetu i odavno je prerastao amaterske okvire. Za države koje se nalaze ” ni na nebu ni na zemlji ”, fudbal je više od igre.

Svaki pozitivan rezultat naših Zmajeva pred očima višemilionskog auditorijuma, pogonska je snaga u borbi za bolju i sretniju Bosnu i Hercegovinu… A možemo biti zemlja rahatluka, do nas je u najvećoj mjeri…

Pod zastavom trobojke…

Igrom sudbine mnogi bh. sportisti ostavili su trajan i neizbrisiv trag igrajući za bivšu domovinu  Yugoslaviju. Pod zastavom trobojke i himnom ”Hej Slaveni ” naši Zmajevi , zajedno sa drugim suigračima ” od Vardara pa do Triglava ”, ostavljali su svoje srce na terenu i donosili nam brojne trenutke radosti. Reprezentacija bivše Yugoslavije bila je selektirana od igrača iz 6 Republika i 2 Autonomne pokrajine. Danas sa istih tih prostora imamo 6 nezavisnih reprezentacija i jednu koja još uvijek nije postala zvanična članica FIFA-e… Svaka od tih 6 reprezentacija + 1 nezvanična (koja bi bila respektabilna u slučaju selektiranja igrača porijeklom sa Kosova ) predstavlja faktički 1/7,manje-više, od snage bivše nam domovine…

Naši Zmajevi možda nisu imali zaslužen tretman u reprezentaciji Yugoslavije, s obzirom na kvalitet i talenat koji su posjedovali. U sportu se mogao osjetiti prisutni nacionalni ključ, priznali mi to ili ne. Svaka generacija reprezentativaca imala je po nekoliko ključnih igrača koji su bili porijeklom iz BIH, počev od one prve poslijeratne (1945. ) pa do posljednje prijeratne (1992. ). Nezamisliva je bila selekcija bez igrača iz BIH, posebno u zadnje dvije decenije prije raspada bivše Yugoslavije. Majstorije Zmajeva i danas se prepričavaju u svijetu fudbala. A oni su:

Golmani: Ibrahim Sirćo, Enver Marić, Ivan Ćurković, Rizah Mešković, Slobodan Janjuš, Ranko Stojić, Miloš Đurković, Fahrudin Omerović, Enver Lugušić…

Bekovi: Mirsad Fazlagić, Džemal Hadžiabdić, Dragan Kojović, Branislav Berjan, Jasmin Džeko, Mirsad Baljić, Mirza Kapetanović, Mili Hadžiabdić, Sead Kapetanović…

Halfovi: Milenko Bajić, Sead Jesenković, Enver Hadžiabdić, Josip Katalinski, Boro Primorac, Ante Rajković, Jusuf Hatunić, Blagoje Bratić, Želimir Vidović, Nijaz Ferhatović, Džemal Mustedanagić, Ismet Hadžić, Nedžad Verlašević, Vladimir Matijević, Refik Šabanadžović, Faruk Hadžibegić, Davor Jozić,  Vlado Čapljić…

Polutke: Tomislav Knez, Mišo Smajlović, Ivica Osim, Denijal Pirić, Edin Sprečo, Božidar Janković, Franjo Vladić, Edhem Šljivo, Ešref Jašarević, Mustafa Hukić, Sead i Safet Sušić, Blaž Slišković,  Mehmed Baždarević, Cvijetin Blagojević, Goran Miljanović, Cvijan Milošević, Haris Škoro, Admir Smajić, Boban Božović, Enes Bešić…

Krila: Muhamed Mujić, Boško Antić, Branimir Jelušić, Srebrenko Repčić, Sead Sarajlić, Dževad Šećerbegović, Edin Bahtić, Predrag Pašić, Abid Kovačević, Sead Kajtaz, Semir Tuce, Demir Hotić…

Centarfori: Asim Ferhatović, Vahidin Musemić, Džemaludin Mušović, Idriz Hošić, Husnija Fazlić,  Alojz Renić, Mehmed Buza,  Josip Bukal, Dušan Bajević, Salem i Vahid Halilhodžić, Mersed Kovačević, Tarik Hodžić, Husref Musemić, Sulejman Halilović, Radmilo Mihajlović…

Zaista je impresivna fudbalska riznica bh. majstora, koji su u apsolutnoj većini dobili priliku igrati pod zastavom trobojke.  Postoje i one legende koje iz neobjašnjivih razloga nisu imali pravu priliku iako su u svijetu sporta zapisani kao velikani YU-fudbala, prije svih Asim Ferhatović-Hase… Legendarni Hase upisao je samo jedan jedini nastup za selekciju Yugoslavije… Zašto ???

Zabilježen je presedan da naš najbolji fudbaler svih vremena, Safet Susić- Pape, u najboljim igračkim godinama bude ignoriran u periodu od završetka EP ‘84 do početka kvalifikacija za SP ‘90. Njegov veliki doprinos bio je odvođenje reprezentacije Yugoslavije  na tri velika takmičenja : SP ‘82- Španija, EP ‘84 – Francuska i SP ‘90 – Italija…

Kvalifikacioni ciklus za SP ‘86 – Mexico i  EP ‘88 – Holandija, reprezentacija Yugoslavije nije uspješno apsolvirala i ostala je bez plasmana na završnim fudbalskim smotrama… Začuđujuće i neobjašnjivo, s obzirom na kvalitet koji je posjedovala. Ja sam ubijeđen, da bi se tadašnja republička reprezentacija BIH plasirala na obje smotre i postigla zavidne rezultate…

Pod zastavom ljiljana…

Naši Zmajevi , bez obzira pod kojom su zastavom i himnom igrali, danas su jedna velika fudbalska familija, za primjer svim sportskim nacijama… Nedvojbeno je, Zmajevi su voljeli svoju bivšu domovinu, ali onu pravu, istinsku i patriotsku ljubav osjetili smo tek u generacijama igrača, koji su promovirali  domovinu LJILJANA … Takav patriotizam i ljubav prema svojoj jednoj i jedinoj domovini bio je neviđen … Zmajevi su krenuli od nule, od ničeg, doživjeli su sve moguće i nemoguće sportske i ine nepravde te nisu uspjeli ostvariti naš san…Velične u nepravednom fudbalskom svijetu, kao sto su : Meho Kodro, Mirsad Hibić, Elvir Bolić, Elvir Baljić, Hasan Salihamidžić, Sergej Barbarez i mnogi drugi, nisu u svojim blistavim karijerama uspjeli upisati nastup na nekom velikom takmičenju… Šteta !

Zasluženim odlaskom na mundijal u Brazil ostvarili su se naši snovi, ali i snovi prijašnjih Zmajeva koji su gazili po trnovitim fudbalskim stazama popločanim silnim nepravdama i nesrećama…  Zlatna generacja Zmajeva: Miske, Spaha, Dijamant, Pjana, Bega, Vedo, Izo itd. , ispisali su novu i modernu historiju jedne i jedine domovine  – BOSNE I HERCEGOVINE… Naša domovina se po ko zna koji put podigla iz pepela rata, ali prkosno i ponosno… Naši Zmajevi su predvodnici nove , snažne i pobjedničke ekspedicije koja je na Zmajevom putu , uspješno se i na sreću svih nas izdigla iz bosanskog mulja i dokazala cijelom svijetu da BIH nije mrtvo slovo na papiru… Zmajeva ekspedicija utabala je nove staze uspjeha i posijala brojne putokaze… Naprijed Zmajevi, apetiti su nam porasli… Sad želimo ići i na naš prvi EURO…

Treća- sreća…

Portugal i Cristiano Ronaldao, baraž prvi put… Portugal i Cristiano Ronaldao, baraž drugi put… E vala, dosta je bilo više… Republika Irska, baraž treći put… Treća – sreća… SRCE NA TEREN…  IDEMO U FRANCUSKU…

BIH  ne treba strijepiti u očekivanju ishoda prve utakmice baraža, nego mora uživati i radovati se predstojećim fudbalskim praznicima… Kako drugačije objasniti da SVI ŽELIMO U EU,  A ZMAJEVI NA EURO… SRETNO NAŠIM ZMAJEVIMA I NEKA NAM DOMOVINI PODARE RADOST, SREĆU I VESELJE… Naša mala zemlja, veliku historiju piše…  Zmajevi su opet  na ” Zmajevom putu ” – pobjedničkom…  Vrijeme je za ” BOSNA EKSPRES ”…

 

Naredni blog u utorak 20h: ” Ja i Hamo sami… ”

 

KOMENTARI