Svake godine, dan prije mog rođendana, mama bi ostavila svaki posao koji ima i krenula bi da pravi tortu. Često bi joj to oduzelo mnogo vremena, ali i živaca. Ono što nikada nije nedostajalo jeste onaj osmijeh na licu kada bi je konačno završila. Upravo tu, u tom osmijehu sam ja pronašao ono što je meni najviše bitno. Pronašao sam ljubav.
Dvadeset je veliki broj. Možda nisam ni svjestan njegove veličine i šta ona predstavlja. Ono što znam jeste to da taj broj nije bitan. Nikada nije bio. Još od samog početka, od onog trenutka kada puhnete u samo jednu svjećicu na torti, ja sam imao sve. Danas ništa nije drugačije. Danas, moje sve se samo malo proširilo.
Proširilo se na jednu veliku porodicu kojoj dugujem toliko mnogo. Na divne ljude koji su uvijek tu bez obzira na sve.
Život ti doista pokloni samo jednu priliku, zašto je trošiti na one ljude koji nisu bitni? Najbolji način da potrošiš svoj život jeste da ga potrošiš na ljubav.
Dvadeset godina kasnije, tako je lijepo biti živ. Toliko sam zahvalan svim onim ljudima koji su uvijek bili tu pored mene. Zahvalan sam svojim roditeljima. Nemoj nikada zaboraviti to dvoje ljudi, nemoj nikada prestati govoriti da ih voliš, jer vrijeme nije samo bajna stvar. Jednom će da zaboli i nemoj nikada dopustiti da to bude zbog toga što nisi iskoristio vrijeme koje imaš.
Sretan sam. Uvijek sam bio. Uvijek ću biti. Do tebe je. Doista jeste. Izaberi da budeš sretan i da u svemu potražiš sreću. Možda će biti teško, ali će na kraju da bude vrijedno.
Sjedim na podu zagasite prostorije sa albumom u rukama. Držim svoj život u rukama i količina emocija koju sadrži je ogromna. Od suza i tuge, do osmijeha i sreće. Pun je raznih emocija meni dragih ljudi. Pun je trenutaka koji su boljeli, a da ja nisam ni bio toga svjestan. Ono što je ljepše, jeste to da je pun trenutaka na kojima imam osmijeh na licu i na kojima sam dječak koji nema dvadeset godina, koji se igra u snijegu sa svojim tatom i koji je sretan.
Jer ljubav je to, voljeti i u dobru i u zlu. U bolesti i zdravlju. U sretnim ali i tužnim trenutcima. Sve dok nas smrt ne rastavi. A kada si svjestan da si imao to i da imaš sve ovo u životu, onda ti je jedna stvar potpuno sigurna. Živio si život u pravom smislu te riječi.
A ono što dolazi, to će tek da bude lijepo. Baš onako kao onaj trenutak kada tvoja porodica i ti sjedite za jednim stolom, sa velikim osmijesima na licu, neko reže kolač i stavlja ga na tanjir, a neko dobacuje: mogu li dobiti još jedan komad. Baš tako.
S ljubavlju i mržnjom…
KOMENTARI