Anel Mušanović: Jutarnja kafa i nekolicina mojih misli

0

Dobro jutro moji dragi čitatelji. Da li ste još uvijek sa mnom na ovoj ludoj vožnji života. Nadam se da se ne žalite i da vam nije loše. Poželio sam vam dobro jutro, samo iz razloga što kod mene stvarno još uvijek jeste jutro. Znam da je malo čudno za mene, ali ljeti je tako kod mene. Kuća nikada nije prazna i uvijek je neko tu.

Pisao sam vam da imam veliku porodicu, a moja kuća vam je nekako stanica koja se ne smije propustiti prije odlaska kući i drago mi je zbog toga.
Moja jutarnja kafa je još uvijek topla, doručak je na stolu. Uzeo sam laptop jer imam neku želju da pišem kada sam već tako rano ustao.

Ljeti se malo udaljim od koncepta uobičajenih kolumni i počnem da pišem više o sebi, kao da to inače ne radim svake sedmice. Temperature su velike, pa da dane uglavnom provodim kod kuće, na bazenima ili u nekom hladu kraj rijeke.
Za pet dana odlazim u Švedsku. Ovo je ono vrijeme kada mi je potreban odmor od odmora. Mislim da će Švedska da bude pravo osvježenje od ovog divnog grada. Započeo sam bio ovu kolumnu sa pričom o ovom gradu, ali sam odustao jer nije još vrijeme.

Ljudi su konačno stigli i sada je počelo standardno guranje na glavnoj cesti. Toliko osmijeha, suza, tuge, sreće, tajni, ljubavi i mržnje, zamislite sve to samo na jednoj ulici. Ovaj Sanski Most doista jeste čaroban. U isto vrijeme možete proći pored bivše djevojke, držeći se za ruku sa sadašnjom, a vrlo je moguće da ćete se ramenom očešati o buduću. Tako vam to radi ovdje. To je ono što čini ovaj grad zanimljivim, to i još mnogo toga.

Još nije ni deset sati, a ja već imam drugu kafu pored sebe. Na TV-u svira muzika. Napolju je sunce. Ono isto zbog kojeg sam sada crven. Mislim da ću danas da uživam u udobnosti svoje fotelje i filmovima.

Zanima me šta vi radite ovo ljeto, gdje ste sve putovali i gdje tek trebate da idete.

Imam jako veliku želju da odem na neki veliki party na otvorenom, kraj vode i sa mnogo pića. Možda mi se želja ostvari jer ljeto još nije gotovo.
Sreo sam neke stare drugove iz srednje škole. Mnogo smo se promijenili, na bolje naravno. Još uvijek imamo iste osobnosti, što je jako dobro za vidjeti – neke ljude pamtim baš po tome što su bili drugačiji, a ja volim to drugačije.

Da li mislite trebam li ići? Imam mnogo toga za obaviti danas, mnogo mailova za vratiti. Nova kolaboracija je na putu i jedva čekam da vidite odjeću.

Ja sam neko ko inspiraciju nađe u kamenu na putu, tako da pošaljite mi nešto, bilo šta. Neka to bude nešto lijepo što vam se desilo ovo ljeto. Možda da napravim jedan post ovo ljeto zajedno sa vama svima. Ko zna.

Idem sada, ostajte mi nasmijani, zadovoljni i jebeno sretni. Ja vam se javljam uskoro. Odakle? To više niko ne zna.

S ljubavlju i mržnjom… 



Share.

Leave A Reply