– Nijedno dijete ne zaslužuje patnju i bol koju nosi život bez roditelja – kazao je za Preporod.info Anel Čarkić iz Ključa kojem su tokom agresije na Bosnu i Hercegovini srpski vojnici ubili cijelu porodicu.
Stava je da zločinci moraju biti kažnjeni za sve što su uradili. Smatra da je konačna presuda i komandantu Vojske Republike Srpske, zločincu Ratku Mladiću na doživotnu kaznu zatvora jedina, moguća, ispravna.
– Emocionalno imam podijeljeno mišljenje povodom presude Mladiću, sa jedne strane sam očekivao da će mu biti potvrđena prvostepena presuda dok sa druge strane ne mogu biti nikako zadovoljan što je oslobođen za genocid u ostalih pet općina. Smatram da je neosporno da se i u ostalim općinama desio genocide – kazao je Čarkić.
Puno je stradanja i zločina bilo. Mnoštvo strahota, ali na neke priče preživjelih Bošnjaka malo ko može ostati ravnodušan.
U masakru je ostao bez majke, sestre, a kasnije i bez oca. Njegova tek novorođena sestra nije živjela ni dan. Rođena je 11.juna 1992.godine i isti dan ubijena zajedno sa majkom.
Čarkić je rođen 18. augusta 1990. godine. Tada nijemogao naslutiti kakva će biti njegova sudbina. O razmjerima zločina u Ključu svjedoči i polje nišana u mjesnom šehidskom mezarju. Među stradalim je i bijeli nišan njegove sestre, tek novorođene djevojčice, koja nema ni ime. Srbi su na prostoru općine Ključ ubili preko 700 Bošnjaka i jedan broj preostalih Hrvata.
– Bez majke Nurke sam ostao sa nepune dvije godine kada se trebala poroditi. Ambulantnim kolima iz Doma zdravlja u Ključu upućena je u Drvar. Tokom vožnje se porodila, te nju i tek rođeno dijete izbacuju iz kola negdje na Oštrelju. Nikada se nisu vratile ni moja majka ni sestra. Ekshumirane su iz zajedničke grobnice na Šobića groblju u Drvaru 2009. godine, a ukopane su 28. jula. 2010. godine u šehidskom mezarju Krasulje – kazao je za AA Čarkić koji radim u Udruženju porodica šehida i poginulih boraca u Ključu.
O njemu, kako kaže brigu je preuzela tetka Mirsada, koja je tada imala tek 16 godina.
– Nakon ubistva majke o meni brigu dalje vodi očeva sestra Mirsada, kojoj je tada bilo 16 godina. S njom sam otišao u Travnik kod oca koji je bio pripadnik 7.Korpusa. Armije Republike BiH. Iz tog perioda imam poneke slike i uspomene, jedino što mi je ostalo jer je i moj otac poginuo 6.aprila 1995. godine na Vlašiću i ukopan je u šehidskom mezarju u Travniku. Moj rahmetli otac, Ahmet Čarkić, istaknuo se kao komadant čete Crni kojoti Prvog bataljona 17.viteške krajiške brigade, elitnog-probojnog sastava. Nakon očeve pogibije tetka i ja ostajemo sami. Kasnije se tetka udala, dobila porodicu u kojoj sam imao svu ljubav, pažnju i podršku. Velika podrška bila je i moja rahmetli nane, očeva majka, koja me je neopisivo voljela kao i ja nju – kaže Čarkić.
Uprkos tragediji koja ga je zadesila završio je fakultet. Sada ima svoju porodicu, suprugu i kćerkicu.
– Hvala Bogu imao sam ljude koji su me voljeli i čuvali, izveli na pravi put. Ali lažu kada kažu da vrijeme liječi rane. One su iz godine u godinu veće i teže. Naročito sada kada sam i sam roditelj i kada sam svjestan kolika je ljubav i briga roditelja za djecu i na šta su sve roditelji spremni za svoje dijete – ističe Čarkić.
Poručuje da zločinci moraju biti kažnjeni za sve što su uradili. Smatra da će konačna presuda i komandantu Vojske Republike Srpske, zločincu Ratku Mladiću biti potvrđena, te da će biti osuđen na doživotnu kaznu zatvora.
– Nijedno dijete ne zaslužuje patnju i bol koju nosi život bez roditelja. Očekujem da će sud krvniku Mladiću potvrditi prvostepenu presudu, doživotnu robiju, te da će ga osuditi za genocid i u ostalim općinama – kazao je Čarkić.
(Preporod.info)
KOMENTARI