Srijeda je 12.8.2020. godine, treći je dan moga kovidaškog statusa i treća noć se bliži. Noći su uglavnom teže… Poziva i poruka podrške koje mi svaki čas dolaze nikada u svome životu više imao nisam. Neke je zanimalo u kakvom sam stanju, a dobar dio onih koji me zovu su redovne svakodnevne komunikacijske aktivnosti. Većina ljudi, mojih prijatelja zapravo ni ne zna o čemu je riječ. Javljam se na svaki poziv, ali razgovor zbog kašlja i otežanog disanja je veoma teško voditi.
U najboljoj namjeri mi većina preporučuje različite terapije. Porodični liječnik Hajda B. mi je jutros propisao uobičajenu terapiju u slučaju Covida. Tješio me je stavom kako je Covid zapravo „malo teži oblik gripe“… Nisam mu odgovorio da nikad u životu nisam gripao i da zapravo ni ne znam za bilo kakva slična virusna oboljenja. Ne sjećam se ni bilo kakvih bolesti pluća i uopće respiratornih organa.
Iscrpljenost, glad, nespavanje mi pomalo oduzima i želju za praćenjem medija, gasim televizor i u vrijeme informativnih emisija, opao mi je interes i za društvene mreže.
Sa rafe za knjige uzimam roman „Konvertit“ originalnog dramaturga i romanopisca Fadila Hadžića. Riječ je o nikad politički – aktualnijoj pojavi tragokomičnih konvertita („preletača“), koji „dresove“ mijenjaju slično našim Amirima, Arnelima, Jasminima i sl…
Pročitajte više na http://asimkamber.com/ispovijest-kovidasa-ii/
KOMENTARI