Mafijašom” je nazvan više od pet stotina puta, a rugali su mu se na stranicama Avaza više od 300 puta. U jezičkoj i sadržajnoj analizi pisanja Avaza, koju je javnosti svojom knjigom ponudio Asim Kamber, izdvaja se primjer Zlatka Lagumdžije, kao nesumnjivo “prvog negativca” u izdanjima ove kuće.
Ne želeći postati ni vlastiti, a kamoli epigon drugih na političkoj sceni, ipak cijenim važnim konkretizirati djelomičnu tekstualnu analizu i sintezu današnje “žute” štampe. Prije svega na razini dijalektičko – estetske, etičke i sintaktičke norme. Čovjeku intelekta nije dopušteno da mirno okrene leđa konjukturnim, pikantnim dnevnim senzacijama na bilo čiji, a nekamoli na vlastiti račun. Ne reagirati na manipulaciju, zloću, hipokriziju isto je što i prihvatiti je kao stvarnost i realnost. Ostvariti ozbiljan sintetski uvid u strukturu tekstova nije ni lako ni zahvalno. Pisanje je “zauman” posao. Sintaksa je izazov… Izazov kreiranja rečenica. Semantika razumijevanje (značenje) napisanog. Niko do sada (ili mi barem nije poznato) nije ozbiljno proučio značenje i učinak tekstova “žutog” tiska. Još manje naučno, sociološki objasnio povode takvog pisanja. Zasigurno niko nije naučno proučio stanje i osjećaje onih protiv kojih se “proizvode” izmišljeni tekstovi. Tiranija forme izmišljanja ima za cilj uništiti čovjeka kao pojedinačni “entitet”, a kod svih drugih stvoriti iluziju istinitosti i opravdanosti “ubistva”, javne likvidacije. Moram, iskreno, priznati da ne poznajem literarne primjere drskije i okrutnije upotrijebljenog ljudskog jezika protiv samih ljudi, kao što je slučaj Dnevnog avaza.
