U knjizi “Beast”, pisac Doug Merlino prati psihološku dramu četvorice ambicioznih MMA boraca koji se bore za slavu u jednom od najpopularnijih sportova u SAD-u. Među tom četvoricom je i Mirsad Bektić, 24-godišnjak porijeklom iz Srebrenice, koji svoj “američki san” ostvaruje pomoću rukavica
Beast (eng. zvijer) pokušaj je prikazivanja onog što gledaoci MMA borbi nemaju priliku vidjeti na svojim malim ekranima. Priča Mirsada Bektića samo je detalj Merlinoovog detaljnog prikaza historije, kulture i novca koji se krije iza jednog od najbrže rastućih sportova u svijetu.
Evo nekoliko detalja iz knjige “Beast: Krv, iskušenje i snovi u srcima MMA boraca”.
“Na ogledalu u kupatilu Bektićeve hotelske sobe bio je zalijepljen papirić na kojem je pisalo:
Ja sam prvak svijeta!
Spreman sam za rat!
Hvala ti Bože što si mi dao zdravlje i želju za pobjedom!
Mirsad će se večeras boriti sa Dougom Jenkinsom, 25-godišnjim borcem iz Južne Dakote, poznatom kao jednim od najvećih talenata u državi. Noć ranije Mirsad je putem YouTubea gledao i analizirao borbe svog protvnika.
“Ništa posebno”, pomislio je Bektić samouvjereno.
***
Tada je došao trenutak za koji je trenirao prethodnih mjeseci. Njegove timske kolege izvele su ga iz svlačionice kada se začulo: “Mirso! Mirso! Mirso!”.
Mirsad je vjerovao kako upravo on predstavlja nadu mnogih njegovih sunarodnjaka kao simbol Bosanca koji je uspio u Americi. Jedan stariji muškarac u publici je mahao plavo-žutom zastavom, a Bektić se tada popeo u ring i otkrio tetovažu na svojim prsima na kojoj je pisalo Believe (eng. “Vjeruj”).
Upravo to je bio životni slogan mnogih njegovih sunarodnjaka koji su u Ameriku došli tokom rata koji je razorio njihovu zemlju. Više hiljada Bosanaca početkom devedesetih došlo je u Lincoln, među kojima je bila i Mirsadova porodica.
Doug Merlino je u knjizi “Beast” prikazao ono što gledaoci ne vide na TV-u
Neki od njih su se uspjeli prilagoditi, ali mnogi se i dalje ne uspijevaju naviknuti na američki način života. Zbog toga je i u Lincolnu vladala blaga netrpeljivost između Bosanaca i domicilnog stanovništva, što se najbolje ogledalo tokom meča.
Tokom početka druge runde Jenkins je sa nateknutim i krvavim licem mahao u pravcu u kojem su njegovi navijači na šta su oni počeli skandirati: “USA! USA! USA!” . Bosanci im nisu ostali dužni. Da nije bilo zaštitara vjerovatno bi nastala opšta tuča između dvije suprotstavljene strane. Zaštitarima nije trebalo dugo da Bosance proglase krivcima, te su istjerani van dvorane.
Nedugo zatim Bektić je nokautirao Jenkinsa, ali umjesto uzvika oduševljenja kojima se inače slavi pobjednik, Mirsada je dočekala salva zvižduka i uvreda.
Ipak, Bektić je, ponosno sa podignutom rukom u zrak, znao ko je pobjednik…”
KOMENTARI