Nakon teške i kraće zloćudne bolesti, u Malmöu je 22. oktobra, u 75. godini, preminula Bedrija Zukić, rođena Gušić (otac Hivzo). U banjalučkim apotekama je radila kao farmaceutski radnik, dok je u Švedskoj radila na njezi starijih osoba u brojnim ustanovima za stare u Malmöu.
Bedrija Zukić je iz poznate banjalučke porodice Gušić, a u Švedsku je došla kao prognanica sa suprugom Fuadom Zukićem Brkljačom 16. juna 1993. godine, dok su svoju djecu, Amira i Sonitu, u Švedsku poslali ranije, 28. marta 1993. godine.
Još u vrijeme agresije (1992 – juni 1993), Bedrija i Fuad Zukić su bili aktivisti MDD “Merhamet” Banjaluka i pomagali prilikom prikupljanja i slanja humanitarne pomoći logorašima u logoru Manjača, posebno za oko hiljadu logoraša iz Sanskog Mosta, kao i porodicama iz Sanskog Mosta na smještaju i hrani, koje su bježale i progonjene prvo dolazile u Banjaluku, da bi odatle putovale raznim humanitranim konvojima u zapadnoevropske zemlje.
Po dolasku u Švedsku Bedrija Zukić je bila aktivna u pomaganju i humanitarnim akcijama za Banjaluku i Sanski Most; bila je supruga poznatog fudbalera “Podgrmeča”, rahmetli Fuada Zukića Brkljače (umro 14. maja 2005.), koji je bio predsjednik Izvršnog odbora Udruženja Sanjana u Švedskoj, koje je tokom agresije na BiH (1992-1995) značajno pomagalo 5. i 7. korpusu Armije RBiH. Doprinos je dala i Bedrija Zukić, u čijem su se stanu na Rosengårdu održavali brojni sastanci Izvršnog odbora Udruženja Sanjana u Švedskoj i dogovaralo prikupljanje humanitarne pomoći i novca za napaćeni narod u BiH. Išlo se od vrata do vrata da bi se sakupili humanitarni prilozi, koji su slani i Sanjanima u izbjeglištvu u Travnik i Zenicu, kasnije direktno u oslobođeni Sanski Most.
Bedrija Zukić je dugo radila u Malmöu u različitim centrima za njegu starih osoba, išla i u kućne posjete starim osobama i bila vrijedna radnica spremna da pomogne kome je potrebno. U društvenom životu bh. građana Malmöa i regije Skåne Bedrija Zukić je bila aktivna uz agilnog supruga Fuada Zukića, koji je bio akter i organizator brojnih humanitarnih akcija i član većine bh. udruženja u Malmöu, među kojima je i Bosanska krajina. Posebnu aktivnost Bedrija i Fuad Zukić su iskazali u Udruženju Sanjana u Švedskoj i kroz pomoć Armiji RBiH.
Iza Bedrije Zukić ostali su djeca Amir i Sonita, unuke Amelia i Laura-Unna, praunuk Harry – za koje je živjela i provodila penzionerske dane u tuđini; kao i brat Bedrudin i sestre Azra i Suada.
KOMENTARI