Zaista mi je zadovoljstvo da vas kroz naredne redove upoznam sa bendom Futurephobia, koji funkcioniše na dvije lokacije: Prijedor i Sanski Most. Bend čine: Irvin Nadarević (vokal), Dino Bećirević (ritam gitara), Damir Mandić (lead gitara), Aleksandar Vrhovac (bas) i David Sladaković (bubnjevi).
Momci su nedavno privukli ogromnu pažnju publike svojim nastupom u Banjaluci. Dio prisutnih je ostalo bez teksta od oduševljenja, a drugi dio je postavljao pitanja: “Ko su ovi sjajni momci?” i “Zašto ranije nisu dolazili?”. Kroz moj razgovor sa Dinom i Davidom ćete pored odgovora na ta pitanja, saznati i druge stvari o ovom fenomenalnom bendu.
1. Za početak me zanima ime benda. Krajem januara ove godine ste promijenili ime benda iz Timeless u Futurephobia. Šta je zapravo bio razlog za tu promjenu i zašto baš Futurephobia? Da li možda, poput mnogih, imate fobiju od toga kakva nas budućnost čeka?
Dino: Glavni razlog za promjenu imena benda je bio taj što ime „Timeless“ koristi veliki broj bendova od Amerike do Indonezije. Sa druge strane, novo ime najbolje opisuje tematiku kojom se bavimo u tekstovima naših pjesama. Futurephobia je riječ koju sam izvukao iz teksta pjesme „Spirit with the axe“, zaključivši, kao što si rekla, da većina nas ima, tj. treba da ima fobiju od toga kakva nas budućnost čeka. Ljudi iz Bosne idu vani tražiti neki bolji život, a ko ne ide u inostranstvo jedva sastavlja kraj sa krajem. Gledajući malo šire cijelu situaciju, neke zemlje trenutno imaju toliko nuklearnog oružja da mogu uništiti cijelu planetu Zemlju, a i to je samo jedan od svjetskih problema. Kraj takvih nekih saznanja, kako da gledamo na to sve, a da se ne bojimo budućnosti?
2. Formirali ste bend prije 3-4 godine, a do sada ste imali i promjene u članovima, pa i dužu pauzu u radu. Ko je bio inicijator za nastanak benda, koji su sve članovi prošli kroz bend i koji je to razlog privremenog prestanka rada?
David: Bend je nastao nakon dugogodišnjeg druženja sa Denisom Sikirićem, 28. Juna 2014. godine, koji je inače moj jako dobar prijatelj. Obojica smo slušali metal, imali slične ukuse, i nakon par sviranja kod mene kući, odlučili smo da osnujemo bend. Ubrzo nam se pridružio Damir, te smo tako svirali i vježbali kao trio. Bendu se pridružuje Dino u januaru 2015. godine. Tada nam nastaju prve stvari, da bi nakon te faze bend pravio pauzu od novembra 2015. godine do jula 2016. godine. Nekog konkretnog razloga za pauzu nije bilo, jer u to vrijeme je to bio više projekat, probe su se održavale jednom u par mjeseci. Kada smo se ponovo oformili u ljeto 2016., vokal je preuzeo Irvin i tako se učvrstila postava benda. Problemi su počeli kada je Denis otišao iz benda krajem 2016 godine. Midhed Rekanović dolazi na mjesto basiste u januaru 2017. godine, međutim u aprilu iste godine, nakon izdavanja prvog demo snimka „Spirit with the axe“ on napušta bend. Tražili smo zamjenu ali niko nam konkretno nije odgovarao. Da stvar bude gora, ja sam imao privatnih i familijarnih problema, te smo ponovo napravili podužu pauzu od aprila do oktobra, međutim sve je krenulo na bolje kada nam se Aleksandar pridruzio u oktobru 2017. i sada samo želimo da sviramo i da idemo naprijed.
3. Dino, ti i Irvin ste iz Sanskog Mosta, dok je ostatak ekipe iz Prijedora. Da li vam daljina predstavlja problem u radu? Koliko vam je teško dogovoriti mjesto i vrijeme za probe, te stizati na iste?
Dino: Daljina jeste otežavajuća okolnost. Treba nam oko 45 minuta da se svi okupimo na jednom mjestu i kraj ostalih obaveza (posao, fakultet) to nam dodatno otežava pisanje, uvježbavanje i snimanje pjesama, ali nas ne spriječava u radu. Probe smo prvo održavali u Prijedoru, ali u august 2016. bend se prebacuje u Sanski Most, gdje probe održavamo na gornjem spratu moje kuće. Najveći problem nam je pronalazak termina kad su svi slobodni, ali uz dobru organizaciju i volju uspijemo se sastati najmanje jednom sedmično, dok ostalim radnim danima sa našim producentom Draganom Gnjatovićem radimo na prvom EP-u.
4. Svoj žanr ste okarakterisali kao thrash metal, međutim u vašim pjesmama se osjeti dosta elemenata death metala. Vi ste onaj pravi „old school“ bend, pa se čini kao da ste iskočili iz osamdesetih, a pojedini su vas na vašem nastupu uporedili i sa kultnim Death-om. Ko su vam zapravo uzori i da li planirate da se držite istog pravca i u budućnosti (iskreno se nadam)?
David: Prije svega, hvala na lijepim riječima i drago nam je da taj zvuk upravo čuje i publika. Trudimo se da imamo i da njegujemo taj zvuk stare metal škole, u skladu sa našim uzorima. Mislim da će se svi u bendu složiti da su nam uzori Death i Metallica, meni posebno Death, a Dini Metallica – te ćemo nastaviti da u duhu pomenutih bendova stvaramo i pišemo. Samo old school i prljavo što bi rekli. (Govori kroz smijeh.)
Dino: Definitivno se slažem, Death i Metallica su nam među glavnim uzorima. Međutim, ima još dosta bendova, koji svojim zvukom imaju uticaj na nas i našu muziku. Irvinu su glavni uzori Max Cavalera (Sepultura, Cavalera Conspiracy, Soulfly) kao i bendovi Obituary, Dawn of Demise, Godsmack, Cancer, Carcass i Death. A na mene i Damira već godinama utiču bendovi kao što su Forbidden, Coroner, Evile, Annihilator, Sepultura, Kreator, Testament i logično, već pomenuti Death. Kraj svega toga ipak gledamo da zvučimo originalno i unikatno, a što se tiče pravca, gledaćemo da to bude uvijek iskreni old school, ali se nećemo bojati da nesto promjenimo, jer ne želimo da svaki album zvuči isto ili da podsjeća na prethodni. U cilju nam je da stvorimo neki naš zvuk, po kojem ćemo biti prepoznatljivi.
5. Prva pjesma koju ste objavili je „Spirit with the Axe“, a trenutno snimate svoj prvi EP, za koji cover radi sjajna umjetnica Emina Alagić. Koliko će biti pjesama na tom EP-u i imate li neki vremenski okvir za njegovo objavljivanje?
David: Da, trenutno radimo na prvom EP-u ali nažalost okviran datum objavljivanja nemamo. Stalno nešto dorađujemo, detaljišemo i mijenjamo, jer želimo da iz naših pjesama izvučemo ono najbolje. „Spirit with the axe“ je izdana prošle godine u martu, ali samo kao demo verzija, te će se u skolpu EP-a ponovo snimiti kao studijska verzija. Nadamo se da ćemo sa produkcijom završiti do ljeta. Što se tiče numera, biće ih 5.
6. Koje su teme vaših pjesama i šta je to što vas inspiriše?
David: Pa sad, teško je tačno odrediti šta me inspiriše kada pišem tekstove, jer sam po tom pitanju jako slobodan i otvoren za sve. Jedino mogu reći da me u posljednje vrijeme jako inspirišu bendovi poput Cynic, Scare Crow, Death, Genesis, Pestilence, X-Japan i Nocturnus, no ima tu i drugih faktora, od raspoloženja do stvari koje pročitam ili smatram zanimljivim za publiku. Teme su raznovrsne jer prvenstveno težim da pisem, u jednu ruku, o atipičnim tematikama koje ne povezujemo često sa metalom i metal bendovima. Tipa, imamo „Time does not heal“, gdje su u prvom planu jake, neshvaćene i neusmjerene emocije, a imamo „Spirit with the axe“, gdje je tekst pisan o Zagoru i opasnostima koje vrebaju u budućnosti. Za dalji rad na tekstovima mogu samo reći da ću se potruditi da što raznovrsnije i zanimljivije pišem.
7. Nastupili ste nedavno u Banjaluci u okviru BL Rising Festa. Ja sam lično više nego oduševljena, a mogu slobodno reći i svi prisutni. Ne viđa se često da publika tjera bend, kog prvi put čuje, na bis i traži ponavljanje gotovo čitavog repertoara, sprječavajući ga fizički da siđe sa bine. Kako ste se osjećali tada, da li ste ranije imali priliku nastupati negdje i kakvi su bili komentari?
David: Ponovo, prije svega jedno veliko hvala na divnim riječima. Naš prvi nastup smo imali početkom februara u Prijedoru, u klubu Magic. Bilo je sve okej, ali ništa posebno. Poptuno suprotna stvar je bila ovdje kod vas u Banjaluci. Onoliko energije, onakvu atmosferu, šutke, skakanja i benganje odavno nisam vidio. Ja sam se lično osjećao kao član jedne velike porodice. Bio sam veoma oduševljen, srećan i ponosan onim što smo uspjeli da izazovemo u publici. Osjećaj je bio jednostavno fenomenalan, i moram da se zahvalim Banjaluci na tolikoj podršci i prije svega vama što ste nas pozvale da pokažemo šta umijemo.
Dino: Pošto smo imali prvi nastup 3 sedmice prije BL Rising Festa, pred skromnih 30-40 ljudi, iskreno, nismo se nadali nekom velikom oduševljenju u Banjaluci. Malo je reći da je bilo odlično. Svoj osjećaj tokom nastupa bih najbolje opisao kao neki flashback u 80-te (govori kroz smijeh). Ne, zaista nemam riječi, oduševljen sam, ljudi su bili divni i drago nam je što su nas prihvatili kao dio underground scene, iako prvi put čuju naše pjesme. Ali stvarno, još jednom moram pohvaliti vas, kao organizatore jer je bilo i više nego profesionalno odrađeno, ali i bendove sa kojima smo svirali, Odium Malum, Degenek i Cornix – hvala im na odličnoj saradnji!
8. Ono što se sve rjeđe viđa kod nas je poštovanje i saradnja između bendova, a vi ste sa bendovima Cornix i Degenek, na BL Rising Festu pokazali da to ipak postoji. Na Cornix-ovom nastupu Dino je čak odsvirao dvije pjesme sa njima na mjestu druge gitare. Da li je postojao dogovor za to ili se desilo spontano, kao što to obično biva sa „krađom mikrofona“ od vokala?
Dino: Pa zavisi šta se smatra pod spontano. Predložio sam Aleksandru „Demonu“ Bjeloševiću 1. marta da gostujem na prvoj pjesmi „Kazna“ jer mi je to favorit sa njihovog albuma „Ratna Mašina“. Naredni dan me Dejan „Deba“ Stjepanović pozvao da gostujem i na pjesmi „Rat“. Tako da sam 3. marta, na dan nastupa, bukvalno za 3-4 sata naučio dvije pjesme. Ali bilo mi je zadovoljstvo i čast dijeliti binu sa njima, jer pratim njihov rad od kada su počeli svirati, u ljeto 2013. Iskreno se nadam da će Cornix, Degenek i Futurephobia dići našu thrash metal scenu na neki novi nivo i biti zaslužni za formiranje novih bendova, pa da se za ovu scenu priča kao što se nekad u 80-im pričalo o Bay Area i Teutonic thrash sceni ili čak u 90-im o Florida death metal sceni. A da bi se to postiglo, MORA postojati saradnja i poštovanje između bendova!
9. Ko vam je najveća podrška i koji su vaši planovi za budućnost, pored samog EP-a?
David: Veliku podršku nam daju porodice i bliski ljudi, a u jednu ruku sami sebi smo dokazali da možemo još više, te jedne druge podržavamo i bodrimo u bendu. Što se tiče daljih radova, nakon objave EP-a, zajedno ćemo se posvetiti pisanju jednog konceptualnog albuma koji neće sadržati pjesme koje će biti na EP-ovima. Biće to jedan veliki poduhvat za mene, jer trenutno imam dosta ideja, te ih trebam konkretizovati i spojiti, no nadam se najboljem.
Dino: Saglasan sam sa Davidom, ali bih dodao da je najveća podrška benda definitivno moj otac, koji kraj moralne podrške obavlja sve tehničke stvari za bend (popravljanje kablova, manjih kvarova na našim instrumentima, ozvučenju, itd.) da se mi možemo u potpunosti koncentrisati na sviranje! Što se tiče budućnosti, prije svega radimo na već pomenutom prvom EP-u, a ako sve bude išlo kako smo zamislili, planiran je i njegov nasljednik naredne godine, za koji imamo već napisane neke pjesme. Takođe, u planu nam je da imamo više nastupa i da se prijavimo za učešće na raznim festivalima. Uskoro krećemo i u potragu za nekim izdavačkim kućama, koje bi bile voljne izdati naš materijal. U planu je i prvi spot, ali ne bih još o tome. Dosta ciljeva je postavljeno, sad kako i koliko dobro će se to realizirati, to je na nama.
10. Kakvo je vaše mišljenje o metal „sceni“ na našim prostorima i da li ona po vama uopšte postoji?
David: Ne mislim nešto posebno o našoj metal sceni. Naravno da ima bendova, ali još treba da se radi na njoj!
Dino: Pa i to zavisi iz koje se prespektive posmatra. Naravno da postoje metal bendovi, ali scenu ne čine samo oni. Veći dio scene je publika, koje je nažalost sve manje i manje. Kod nas se metal smatra furkom, koja se sa godinama „treba“ prevazići, što uopšte nije tačno! Malo ko iskreno živi i voli ovu muziku. Da nema starije raje, svirali bismo pred polupraznim lokalima. Sa druge strane, kao što si rekla, zavisi i od saradnje i poštovanja između bendova koje je sve manje. Jedan bend kao bend ne može puno da uradi, ali kad bi saradnja bila jača, to bi vjerovatno bila neka druga priča.
11. Želite li da dodate nešto za kraj?
David: Hvala za lijepe riječi i što ste nas pozvali na intervju i na fest. Uspjeli smo se pokazati malo široj publici, a to ne bismo mogli bez vas i jako nam znači. Hvala!
Dino: Za daljni rad nas pratite preko našeg Facebook, Instagram i YouTube naloga.
Još jednom hvala na svemu i uskoro se opet slušamo i gledamo u Banjaluci!
Thrash metal je živ!
Momci, hvala vam puno na razgovoru i srećno u daljem radu!
Razgovarala: Gorana Divjak Foto: bend Futurephobia
izvor trecisvijet
KOMENTARI