Dok smo još u šoku kako smo plasman na Euro 2016 izgubili od “slabije Irske”, “preko noći” nam već dolaze kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo u Rusiji. Fudbal u Bosni i Hercegovini nalazi se na prekretnici. Ili će Bosna i Hercegovina postati reprezentacija na marginama europskog fudbala poput Moldavije ili Estonije, ili će bh. fudbal postati jednom od glavnih grana privrede naše države.
PIŠE: BOJAN SELESKOVIĆ
Evo šta moramo, između ostalog, promijeniti da 2018. godine igramo u Rusiji…
Egoizam i nekultura reprezentativaca BiH
“Irskim reprezentativcima je najveći ponos igrati za svoju domovinu, dok se čini, kako naši reprezentativci smatraju kako bh. narod treba biti ponosan što oni nastupaju za Bosnu i Hercegovinu.” bio je jedan od boljih komentara utakmica baraža za Euro 2016.
Često zaboravljajući da su prosječnom bh. čovjeku uspjesi naše reprezentacije jedino veće zadovoljstvo u tmurnoj svakodnevnici, ali i činjenicu da nema nijedan navijač na tribinama ili ispred tv-a koji za postojanje ove države i reprezentacije nije izgubio barem jednu dragu osobu u ratu, naši reprezentativci na terenu često igraju sa zalaganjem i žarom koji je ispod svakog prihvatljivog nivoa i koji je uvreda za sve Bosance i Hercegovce.
Naši igrači sigurno neće na utakmicama svojih klubova u Engleskoj, Italiji ili Njemačkoj protivničkog igrača gađati žvakačom gumom, navijače sa tribina pozivati na obračun, zbog dugog jezika i rasprave sa sudijama dobijati crvene kartone ili novinarima govoriti pogrdne riječi i slati prijetnje sms porukama. U dresu Bosne i Hercegovine, iz nekog nepoznatog razloga, uz manjak lične kulture koji mogu ukrotiti očigledno samo strogim pravilima, to sebi uzimaju za pravo.
Ubrojimo li u to i situaciju da bh. fudbaleri gotovo nikako ne komuniciraju sa domaćim novinarima osim u periodima odigravanja utakmica reprezentacije, jasan je pokazatelj da većini fudbalskih reprezentativaca Bosne i Hercegovine nije dovoljno stalo do naroda koji predstavljaju i za koji igraju.
Igrači sa ovakvim pristupom nisu zaslužili da odu na Euro 2016.
Borba struke i ličnih interesa u Fudbalskom savezu BiH
Čini se da na jednog kvalitetnog profesionalca u Fudbalskom savezu BiH rade tri uposlenika koja mu svojom nekompetencijom, ali i ličnim interesima otežavaju posao.
Dok na čelu administracije krovna kuća bh. fudbala ima neumornog Jasmina Bakovića, izuzetno efikasnog liderskog tipa menadžera, a uz to diplomiranog pravnika i bivšeg profesionalnog fudbalera, ali i još nekolicinu kvalitetnih rukovodilaca i operativaca, veći dio uposlenika Fudbalskog saveza BiH nije sposoban omogućiti ni osnovne uslove za razvoj i funkcionisanje bh. fudbala na jednom modernom nivou koji bi doveo do velike ekspanzije ovog sporta u cijeloj Bosni i Hercegovini.
Neshvatljivo je da su zbog čelnika Fudbalskog saveza RS-a pomoćnici Safeta Sušića radili bez ugovora i “na crno” u kvalifikacijama za Euro 2016, samo zato što su pomenuta gospoda u stručnom štabu naše reprezentacije željeli vidjeti nekog svog intimusa umjesto do tada izuzetno uspješnog i već dugi niz godina prisutnog Borčeta Sredojevića.
Nije logično ni da se Mehmedu Baždareviću nameće gotovo potpuno neiskusan pomoćnik, ali i da se selektoru “A” reprezentacije ne da potpuna sloboda izbora stručnog štaba. Ne zaboravite Miroslav Ćiro Blažević, sa svim svojim bogatim iskustvom, 1998. godine u Francusku je poveo za savjetnike Ivana Katalinića i Branka Ivankovića. Ne sigurno što su imali jake veze u Hrvatskom Nogometnom Savezu, nego zbog njihovog bogatog iskustva.
Neshvatljivo je i to da se na mjesto selektora mladih reprezentacija postavljaju treneri koji u svojim karijerama najčešće nemaju nijednu osvojenu titulu, te koji gotovo nemaju nikakvo iskustvo rada sa mladim selekcijama. Koje je logično objašnjenje da bivši trener Mrkonjić Grada, Prijedora i Biljeljine bude onaj trener koji će pripremati selekciju budućih novih Zmajeva, kao i da selektori U17 i U19 selekcija nakon godina i godina neuspjeha i uništavanja mnogih potencijalno velikih državnih uspjeha ponovo budu birani za selektore?
Sve zbog stabilnog Izvršnog odbora Fudbalskog saveza BiH i zadovoljenja ličnih interesa pojedinaca koji sjede u njemu.
Gospodo, mjesta selektora U15, U17, U19, U21 i “A” reprezentacije Bosne i Hercegovine morala bi biti svetinja i iznad vaših ličnih interesa.
UEFA bi morala, ukoliko stvarno želi dobro našem fudbalu, dodatno promijeniti uređenje NFSBIH i snagu Izvršnog odbora ove kuće, te i sam način odabira ljudi koji će sjediti u njemu. Nije logično da predstavnik regije koja daje dva ili tri premijerligaša i nekoliko reprezentativaca ima istu snagu kao i onaj predstavnik čiji klubovi i igrači igraju u drugim, trećim ligama.
U vladi bh. fudbala morali bi sjediti ljudi koji uistinu mogu pomoći razvoju ovog sporta, a ne oni koji ove pozicije koriste da putuju, zarade dnevnice, zaposle svoje prijatelje, rodbinu, stranačke kolege…
Fudbalski savez sa ovakvim mentalitetom, bez obzira na svijetle tačke i pozitivne tokove i promjene kojih itekako ima, nije zaslužio da dobije 24 miliona maraka od plasmana na Euro 2016.
Navijači – od patriota do…
Gledajući kvalifikacije iza nas, navijači u Kardifu, Haifi i posebno Dublinu očitali su pravu lekciju kako se navija za svoju reprezentaciju na domaćem terenu. Podrška svojim reprezentativcima, pritisak na sudijske odluke, ali i naše igrače od strane domaćih navijača, na pomenutim utakmicama je bio neuporedivo veći nego što je to slučaj na našem Bilinom Polju, koje očigledno više nije ono pravo “Zmajevo gnijezdo” u kojem se protivnicima ledi krv u žilama.
U kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo 2018. godine moramo biti glasniji i nositi naše reprezentativce svih 90 minuta igre. Tu mora pomoći i Fudbalski savez Bosne i Hercegovine koji na domaćim utakmicama mora imati animatora koji će dodatno “zakuhati” atmosferu, onako kako se radi u cijeloj Europi.
Nažalost i organizovane navijače grupe svaka za sebe vode navijanje kao da se međusobno takmiče, a kao da su im u drugom planu atmosfera, navijanje i podrška samoj reprezentaciji.
Nažalost, pomenute navijačke grupe sve su manje alterantivni pokreti koji ukazuju na sve probleme u društvu, kako je to bilo prije nekoliko godina, a sve više opravdanje za pretjerano opuštanje pojedinaca sakrivenih u grupe u crnim majicama, koji čini se više ne putuju po svijetu kako bi bili uz svoju državu, nego kako bi se odmorili, pobjegli od supruga, posla…
Dobra stvar je i da naši navijači sve više shvataju kako su se ljudi vatri divili još u pećinskom dobu, te da su baklje na reprezentativnim utakmicama nešto što je odavno prevaziđeno diljem Europe.
Navijači, ne zaboravite, vi ste ambasadori Bosne i Hercegovine, ali i ključan faktor u uspjesima naše repreznetacije.
Vlast moraju podržati sport
U državi u kojoj se na nagomilanu administraciju i njihove autmobile, telefone i druge troškove bacaju stotine miliona maraka, neshvatljivo je da od silnih budžeta i zaduženja niko u Bosni i Hercegovini nije u stanju napraviti projekat koji bi našoj državi stvorio novi stadion.
UEFA je spremna pomoći izgradnju novog stadiona u Bosni i Hercegovini, ali moraju sa druge strane uvidjeti da imaju domaćeg partnera u vladajućim strukturama, koji se također spreman angažovati i sufinansirati izgradnju.
Sve lokalne zajednice bi morale izdvojiti veća sredstva koja se ulažu u fudbal, ali i inicirati donošenje zakona koji će motivisati bogate kompanije i pojedince da ulože u sport.
Pobijediti lične interese za opšte dobro
Ne promijeni li se većina gore navedenih problema, Bosna i Hercegovina ima velike šanse da za nekoliko godina postane fudbalska nacija u rangu jedne Moldavije, Estonije, Bjelorusije…
S druge strane ukoliko prebrodimo ove probleme, koji uistinu nisu preveliki i više se tiču odricanja ličnih interesa, nego li nekih kapitalnih i krupnih koraka, Bosna i Hercegovina ima priliku da postane jednom od uspješnijih europskih fudbalskih nacija.
Fudbal bi mogao biti jedan od proizvodai usluga koje Bosna i Hercegovina najviše izvozi u Europu i od kojeg ubire najviše poreza.
Do nas je…
(Reprezentacija.ba)
KOMENTARI