Medijska pismenost“ je termin sa kojim se sve češće susrećemo i koji je vruća tema u razvijenim zemljama, ali, pitanje je da li društvo u Bosni i Hercegovini uopšte razumije ovaj pojam, te samim tim i važnost problema medijske (ne)pismenosti društva.
Postoji više definicija medijske pismenosti, najjednostavnije, to je sposobnost pojedinca da pristupi informaciji, analizira je, kritički je ocijeni i iskomunicira u različitim oblicima. Teško je identifikovati parametre koji su pokazatelji nivoa pismenosti društvene zajednice, ali je sasvim sigurno da je medijska pismenost jedan od preduslova za očuvanje demokratije i demokratskih vrijednosti u društvu.
Ona podrazumjeva razliku između stvarnog svijeta i onog svijeta kojega nam dočaravaju mediji. Kada ste medijski pismeni, u stanju ste kritički sagledati realnost koju nam mediji dočaravaju i isto tako živjeti život kako vi to želite. Medijska nepismenost može biti opasna za ljude (korisnike) ako nismo u mogućnosti sami ocijeniti šta je to dobro za nas, a šta nije. Mediji uvjetuju naše ponašanje tako što odabiru informacije za nas. To ne znači da je riječ o informacijama koje su nam i potrebne. Kada sagledamo situaciju iz perspektive medijske pismenosti, vidimo na koji način dopuštamo uticaj na nas same.
Potencirajući medijsku pismenost, polako počinjemo zamjenjivati stavove koje su nam mediji „nametnuli“ s onima koje smo sami odabrali ili formirali. Kako zaključujemo da je medijska pismenost jedna od bolnih tačaka u BiH društvu?
Ako uzmemo u obzir uticaj i ulogu medija na naš svakodnevni život, te sve veću zastupljenost društvenih mreža i online informisanja, neprihvatljivo je da se problemu medijske pismenosti ne pridaje dovoljno pažnje. Prije svega u nastavnim programima u osnovnim i srednjim školama u BiH ne postoji medijsko obrazovanje kao poseban predmet, a obavezno obrazovanje je osnovni vid medijskog opismenjavanja društva.
Sljedeći faktor je zakonska regulacija medijskog prostora koja nije na zadovoljavajućem nivou, naročito kada su online mediji u pitanju, gdje se kroz Vijeće za štampu BiH online mediji oslanjaju na samoregulaciju. Sljedeća pretpostavka medijske nepismenosti društva je kvalitet medija koji je dostupan našem stanovništvu, te sami mediji koji ni na koji način ne doprinose edukaciji stanovništva.
Lažne vijesti i govor mržnje na svim medijskim servisima, kako privatnim, tako i javnim, su nešto što je svakodnevnica, a ne postoji uspostavljen kvalitetan mehanizam za sankcionisanje ovakvih pojava. I da postoji, konzument informacija nije u stanju da ih prepozna, pa sankcioniše na način da izbjegava medij koji plasira tu vrstu informacija.
Vrlo je bitno istaći važnost medijskog obrazovanja „od malih nogu“ a posebno medijsko obrazovanje na svim nivoima odgojno-obrazovnog sistema, kroz uvođenje obaveznih, izbornih i fakultativnih sadržaja u osnovnu i srednju školu, što zahtijeva i odgovarajuće obrazovanje nastavnika i profesora. Iako medijsko obrazovanje nije nužno preduslov za medijski pismeno društvo, obzirom na važnost i ulogu medija u svakodnevnom životu sasvim je prirodno očekivati da medijsko opismenjavanje društva bude sprovedeno kroz osnovno/srednje obrazovanje.
Od izuzetne važnosti je i neformalno medijsko obrazovanje djece i mladih te roditelja koje je do sada i bilo jedini vid medijskog obrazovanja u BiH, ali se i dalje mora razvijati u lokalnoj zajednici, u saradnji sa školama, a u tome veliki doprinos mogu dati i sami mediji.
Kreiranje javnih politika koje će tretirati ovaj problem je takođe bitno, kao i rad nevladinog sekotra, koji je do sada bio na zadovoljavajućem nivou.
U Bosni i Hercegovini trenutno je u procesu implementacija dva projekta „Izgradnja povjerenja u medije u Jugoistočnoj Evropi i Turskoj“ (EU-UNESCO) i „Mediji za građane-građani za medije“ (EU), kroz koje je u prethodnih nekoliko mjeseci inicarno niz aktivnosti koje će doprinjeti unaprjeđenju medijske pismenosti društva u BiH i koji oko ovog problem okuljaju akademsku zajednicu, relevantne institucijie i nevladin sektor.
U nadi da ćemo krenuti naprijed na našem evropskom putu, vjerujemo da EU standardi donose temu „medijska pismenost“ na velika vrata.
KOMENTARI