U Bosni i Hercegovini oblast hraniteljstva još nije do kraja uređena. Državni Zakon o hraniteljstvu ne postoji, a nije do kraja definisan ni u Federaciji. Zbog ustavnog uređenja tog entiteta, odnosno postojanja kantona, sistem finansiranja centara i korisnika zavisi od finansijske moći i političke situacije.
Senija Karabegović već 15 godina brine o djeci bez roditeljskog staranja. Živi sa šestero djece u pregrađu Bihaća i kaže da između njih i njene biološke djece ne pravi razliku.
„Mi nismo klasičan dom za djecu. Mi ovdje živimo i radimo 24 sata. Ne odlazimo nigdje i ne dolazimo niodakle. Mi smo tu. Živimo u kućama 24 sata i vodimo brigu o djetetu, isto kao roditelj, samo što nismo rodili. Kao svaki roditelj za svoje dijete smo tu. Oni su u biti naša djeca!”, istakla je Karabegović.
Hraniteljstvo je privremeno
I Ilda živi u ovoj kući. Djecu s kojima dijeli smještaj smatra najrođenijima.
„Više ih smatram braćom, nego kolegama. Živimo pod istim krovom i ne znam kako bi ih drugačije zvala. Sa starateljima imam odličan odnos. Stvarno su super”, kazala je Ilda.
Socijalno-pedagoška životna zajednica u Bihaću, u okviru koje i postoje ove kuće, njih 14, osnovana je 2000. godine i djeluje u sedam općina Unsko-sanskog kantona.
„Kroz ustanovu je u ovih 15 godina prošlo oko 1000 djece. Mnogi od njih su se osamostalili i počeli svoje živote. Ustanova broji 23 stambene jedinice i internat, te savjetovališta. Da bismo pratili trend Evrope i svijeta i kako se ide prema ideji deinstitucionalizacije domova za smještaj djece, najbolje rješenje za djecu koja se nađu pod prisilom da budu smještena u alternativnu brigu tj da budu izuzeta od porodice, u stvari da ostanu sami, najbolji primjer je naša ustanova koja, u stvari, daje iole nade u bolju budućnost”, kazao je direktor Socijalno-pedagoške životne zajednice Bihać Nedžad Hadžić.
Zahtjev za hraniteljstvo podnosi se nadležnom Centru za socijalni rad.
Hraniteljstvo je privremeno, a može prestati iz nekoliko razloga: poboljšanja uslova u biološkoj porodici, punoljetstva, usvojenja ili osposobljavanja djeteta za samostalan život.
Statistički podaci
Hraniteljska porodica prima određenu novčanu naknadu za troškove zadovoljenja osnovnih potreba djeteta, ali to joj ne smije biti jedini izvor prihoda.
U Bosni i Hercegovini nalazi se blizu tri hiljade djece bez roditeljskog staranja. Tačan broj nije poznat, jer ne postoje ni jedinstveni statistički podaci niti jedinstvena baza podataka.
Većina njih je zbrinuta u različitim institucijama širom zemlje, koje djeluju pod okriljem države, nevladinih ili vjerskih organizacija, dok je otprilike 600 djece u srodničkim i hraniteljskim porodicama.
“Nedostatak zakona kojim se reguliše oblast hraniteljstva je jedna od ozbiljnih prepreka za proces deinstitucionalizacije domova za djecu bez roditeljskog staranja. Državne institucije ne vide interes da se aktivnije uključe u ovaj proces, jer on iziskuje finansijska sredstva, a država navodno novca nema, barem ne onog koji bi bio usmjeren ka rješavanju ovih problema“, izvijestio je Al Jazeerin reporter Sanel Kajan.
Izvor: Al Jazeera
KOMENTARI