Denis Alagić je završio školovanje 2010. godine kao diplomirani ekonomista. Trenutno ima 27 godina, a nakon velikog broja bezuspješnih pokušaja da pronađe posao što u struci, što van nje, ipak je nezaposleni ekonomista. S obzirom na sveopću situaciju u društvu, odlučio je da ipak pokuša nešto samostalno da radi
Pošto živim sa ocem, nisam više mogao od njega konstatno tražiti novac za neke svoje prohtjeve. Nisam se osjećao ugodno u toj situaciji i osjetio sam potrebu da sebi zaradim, da doprinesem toj našoj zajednici“, objašnjava Alagić.
Početni kapital uložio u pčelarstvo
Na raspolaganju je imao određeni početni kapital, ali je morao dobro da razmisli u šta da ga uloži, jer ukoliko promaši, neće biti povratka nazad, a ta sredstva su ipak značila barem neku financijsku sigurnost u ovom teškom vremenu. Nakon višemjesečnog istraživanja tržišta i dubokog razmišljanja, na nagovor prijatelja, a danas mentora, odlučio se za pčelarstvo. “Iako je i on relativno mlad pčelar, ali o tom je poslu pričao sa velkom ljubavlju“, kaže Alagić i dodaje da se na njegovom pčelinjaku prvi put susreo sa košnicama, pčelinjim zajednicama, prvim ubodom pčele, i sve mu se to učinilo kao jakolijep i zanimljiv posao.
Započeo je samo sa tri košnice
Pošto nije imao svoje zemlje gdje bi mogao da uzgaja pčele morao je kupiti, što je i uradio. Neznajući, izabrao je odličnu lokaciju u naselju Račić nedaleko od Bihaća. Kasnije je saznao da se radi o rejonu nadaleko poznatom po pčelarenju, a zbog odlične kontinuirane pčelinje paše tokom cijele godine, dobre klime i nezagađenosti. Krenuo je sa samo tri košnice prošle godine koja je bila izuzetno loša za pčelare. Ni to ga nije uspjelo pokolebati te je odlučio da proširi broj društava i novu je pčelarsku godinu dočekao sa 11 pčelinjih zajednica, da bi na kraju tekuće godine imao ukupno 15.
Učenje i rad donose odlične rezultate
“Iako nisam mogao očekivati neke prihode u prvoj godini i od tako malog broja pčelinjih društava, konstantno sam osjećao neki pritisak, ali nisam želio odustati, nisam ni smio jer nisam imao drugu opciju“, prisjeća se Alagić. Kako je došlo vrijeme vrcanja meda uložio je novac i u taj dio opreme i sve ostalo što mu je bilo potrebno.
Svakodnevno učenje i konstantan rad donijeli su rezultate u vidu odlične pčelarske godine sa velikim prinosom meda. “Bio je to odličan osjećaj da prvi put ubireš plodove svog napornog rada i ulaganja. Samo me dalje podstaklo da nastavim u tom pravcu, znao sam da sam na dobrom putu. Također smo određeni dio sredstava odlučili uložiti i u brendiranje našeg proizvoda, što se opet pokazalo kao pogodak. Sa vremenom se počeo skupljati i sve veći broj konzumenata meda koji su bili jako zadovoljni“, sa ushićenjem priča Alagić.
Zlatna medalja – “vjetar u leđa” za nove pobjede
Za narednu pčelarsku godinu ima u planu proširenje za novih 10 pčelinjih zajednica, a kroz par godina planira još veće proširenje jer je pčelarstvo shvatio kao ozbiljan biznis. U septembru ove godine, sa dvojicom kolega pčelara iz Bihaća, odlučio se, bez prevelikih očekivanja, poslati uzorke meda na međunarodno takmičenje u Sežan, u Sloveniji. Htio je znati da li je na dobrom putu i da li je njegov med kvalitetan. Nakon analize meda javili su mu da je med osvojio zlatnu medalju za kvalitet, sto je bio vjetar u leđa da nastavi dalje.
Kao savjet i preporuku drugima Denis ističe da je pčelarstvo lijep i isplativ posao ukoliko ga seshvati ozbiljno i posveti mu se kao i svakom drugom poslu. Također je dodao i da to nije posao za svakoga, ali da se uz dobrog mentora i mnogo učenja može puno toga postići i osigurati sebi egzistenciju, piše Agroklub.
KOMENTARI