Zovem brata Hasiba u Sanski Most. Morao je napustiti stan. Auto su mu digli u zrak… Zadnji put kad smo se čuli pozvao sam ga da napusti grad. Obećao sam mu pomoć u koju nisam bio ni sam siguran. Pokušao sam ga tješiti dobrotom svijeta, lagao sam. Zovem ga ponovo da napusti grad. Kratko mi je odgovorio: „Od zla se ne može pobjeći, pred zlo neko mora stati“. Bio je to moj posljednji razgovor s njim.
Više pročitajte na slijedećem linku: http://asimkamber.com/tuzno-proljece-92/
KOMENTARI