Bobijaško oko je misteriozni kraški fenomen na području Palanačkog polja, nedaleko od Lušci Palanke u Općini Sanski Most, koji svojim izgledom raspaljuje maštu te u posljednje vrijeme privlači sve veći broj posjetilaca.
Izgled ovoga lokaliteta mijenja se u skladu s godišnjim dobima, a zbog obilnih kišnih padavina ovih dana, ponor dubok oko stotinjak metara u potpunosti je ispunjen vodom, pa se na ovom lokalitetu formiralo duboko jezero. Ono u ljetnom periodu gotovo u potpunosti presuši, pa se tada moguće spustiti sve do dna ove neobične kraške uvale.
Nalazi se u podnožju brda Bobija, a kada se posmatra s njega izgleda kao golemo oko, po čemu je i dobilo ime. Ranija geološka istraživanja su utvrdila kako je riječ o esteveli, geomorfološkom obliku kojeg karakteriše dvosmjerno kretanje vode, pa tako Bobijaško oko u vrijeme obilnih padavina ima karakteristike vrela, dok pri niskoj razini vode postaje ponor.
Bobijaško oko je prije nekoliko godina istraživala i grupa engleskih ronilaca speleologa, a tom prilikom je ustanovljeno kako dubine estevele nastanjuje čovječija ribica, endemski vodozemac iz praistorije koji je opstao samo u potpuno čistim i mračnim vodama. Istraživanja Bobijaškog oka su vršena još od doba Austrougarske, a u nekoliko navrata u ponor je puštana specijalna boja, koja se potom pojavljivala na izvorima rijeka Zdene i Dabra.
Znači da je prostor Palanačkog polja, koji je jedna ogromna hidroakumulacija, povezan s tim izvorištima. Zbog toga je čitav ovaj prostor proglašen vodozaštitnim pojasom prve kategorije čije bi onečišćenje moglo imati nesagledive posljedice po prirodu i ljude.
Za ovaj lokalitet vezuju se i stara narodna predanja, priče i legende, pa se tako pripovjeda o vilama i vilenjacima koji u noćnim satima pohode kraško vrelo i igraju svoja kola. Po jednoj od starih priča, lokalnom seljaku u ponor je slučajno upala upala ovca, a njeno tijelo izbacilo je vrelo Dabra, koje je udaljeno kilometrima.
KOMENTARI