U spomen braći šehidima dao sagraditi dvije munare na džamiji. Zahvaljujući Nedimu Biščeviću, Hamzi-begova džamija je sad jedina bosanska džamija sa četiri munare
Stomatolog Nedim Biščević iz Sanskog Mosta dao je sagraditi dvije munare na Hamzi-begovoj džamiji iz 1557. godine, u znak sjećanja na svoju braću. Biščevićeva braća odvedena su 1992, na početku agresije u BiH, a on ih je pronašao i uspio pokopati tek 2008. godine.
Priča o Hamzi-begovoj džamiji, koju su sagradile Osmanlije 1557. godine, i Nedim Biščević privlače pažnju brojnih turista koji posjećuju grad na Sani.
Biščević, koji je u ratu odveden zajedno sa braćom u kolektivne kampove, u kojima su prošli razna mučenja, nakon rata htio je ostaviti trajnu uspomenu i sjećanje na svoju braću i sve šehide.
Nakon što je vidio Sultanahmetovu džamiju u Istanbulu, Biščević je odlučio da u rodnom Sanskom Mostu napravi još dvije munare na Hamzi-begovoj džamiji, koja je najzapadnija tačka za koju postoji dokaz da je tu sultan Fatih Mehmet klanjao namaz.
„U ratu su mi ubijena braća. Nakon rata, ja sam odlučio da na ovoj džamiji, koja je imala dvije munare, dam sagraditi još dvije. Ove dvije munare su i za moja dva brata, ali i za sve šehide u Bosni“, rekao je Biščević novinaru AA, te dodao kako je jedan od ubijene braće bio njegov blizanac Edina, a drugi stariji brat Haris.
Biščević je rekao kako je u Istanbul išao više puta, i turistički i na naučne konferencije.
„Inspiraciju da napravim još dvije munare dobio sam u najljepšem gradu na svijetu, Istanbulu, kada sam vidio Sultanahmetovu džamiju. Najveća sreća mi je da Sanski Most i Bosna imaju poveznu tačku sa Istanbulom i Turskom i da se svi oni koji gledaju ovu džamiju pomole za moju braću i sve ostale šehide“, rekao je Biščević, te dodao: „Ova džamija je poseban simbol naše veze sa Istanbulom i Turskom.“
Biščević je i sam bio zarobljenik u ratu, i to 7,5 mjeseci, a njegova braća su bili zatvoreni u logoru na Manjači 1992. godine. Otkako su mu braća odvedena, Biščević nije čuo niti znao išta o njima sve dok kosti njegovog brata blizanca Edina nisu pronađene u Dragoraju kod Ključa, u masovnoj grobnici, 13 dana nakon što su postavljeni temelji za prvu munaru, 4. aprila 2008. godine. Drugi brat Haris Biščević pronađen je u maju 2008.
„Niko me ne može ubijediti da to nije čudo. Tijela moje braće pronađena su nedugo nakon što je počela izgradnja munara. Traženi su od završetka rata, pa sve do 2008“, kazao je Biščević.
On vjeruje da između pronalaska njegove braće i izgradnje munara postoji veza.
„Kako su munare počele da se dižu, tako su moja braća ustala iz zemlje“, kaže Biščević.
Objašnjavajući kroz šta su prošli braća i on, Biščević je istakao kako su obojica njegove braće bili ljekari te kako su pomagali bolesnima i ranjenima.
„Ove četiri munare stajaće ovdje do Sudnjeg dana, inšaAllah. Sve ratove koji su vođeni protiv bosanskih muslimana, one će izdržati“, rekao je Biščević.
KOMENTARI