Vlasničkog psa Feliksa u Cazinu šintori su ubili zajedno sa psima lutalicama koji su “smetali” lokalnom mesaru. Feliks je bio kućni ljubimac porodice Bajrić, a u noći kada su psi sa ulice nasilno odvedeni, a porodice obaviještene da svoje pse zatvore u dvorišta, Feliks je pobjegao, jer nije navikao da bude vezan. Ovo je tek djelić onog što je profesor na Mašinskom fakultetu u Sarajevu Hadis Bajrić, koji je rodom iz Cazina, gdje mu i sada živi porodica, naveo za portal Oslobođenja.
Prema njegovim riječima, uposlenici komunalnog preduzeća Čistoća iz Cazina uhvatili su Feliksa te ga isti dan ubili na deponiji Meždre – Vlaški Do.
– I ne samo našeg Feliksa nego i Muhamedovog Džonija i još nekoliko pasa lutalica, navodi Bajrić.
Komšija koji ima klaonicu, oko koje se skupljaju psi lutalice, navodi, naručio je šintore iz Čistoće.
– Komšija je mojoj porodici najavio kako će sutra dolaziti šinteri kako bi komšije zatvorile svoje pse. Sestra je zatvorila Feliksa, a rođak svog Džonija. Kako psi noću obično nisu zatvarani, desilo se da su se oslobodili i da su ih šinteri ujutro u 5 sati pohvatali, odvezli na deponiju i tu ubili iz vatrenog oružja, navodi profesor Bajrić koji je u Cazinu boravio u posjeti kod roditelja kada je i odlučio da posjeti deponiju otpada i uvjeri se da je njihov Feliks ubijen.
Na deponiji ga je dočekao radnik koji ga je uputio na deponiju životinjskog otpada.
– Odmaknuo sam se stotinjak metara od kapije gdje sam ugledao infektivni otpad, životinjska tkiva, cijele životinje, svježe oguljena, friško uginula krava, kravlja koža spremna za preprodaju, stotine pasa, crvi, muhe. Naivno, emotivno, svjestan opasnosti, počinjem da slikam dječicu koja „rade“ na deponiji. Čujem da neko naređuje da se vratim i da odmah prestanem slikati. Spominje policiju, procedure, naredbe, navodi profesor Bajrić.
Deponija, navodi, nije ograđena, uginule životinja trgaju i raznose psi, lešinari i druge životinje, na zemlji su potpuno ogoljeni skeleti i iznutrice raznih životinja.
– Saznao sam kako se danima nije dovezla zemlja kojom bi se prekrio životinjski otpad, a bager koji je pred kapijom nije u ispravnom stanju, mjesecima nije upaljen. Slikao sam zahrđale gusjenice i druge dijelove bagera kao dokaz da vozila nisu mjesecima pokretana, ističe Bajrić.
Ironično, deponija Meždre nalazi se samo dva kilometra od rijeke Une i ozbiljno prijeti da zagadi ovaj prirodni biser, ali niko od nadležnih ne reaguje.
Početkom avgusta, profesor je putem protokola predao dvije prijave u policijsku stanicu Cazin, jednu za nepropisno odlaganje, tretman i upravljanje otpadom, a drugu za mučenje i ubijanje životinja. Mailom je poslao prijave nadležnim službama.
– Nažalost, do danas nisam dobio zvanični odgovor od cazinske policije. Ni od jedne institucije nisam dobio nikakav odgovor. Izuzetak je Stručna savjetnica za zaštitu okoliša pri ministarstvu za građenje, prostorno uređenje i zaštitu okoliša USK-a, koja je prijavu proslijedila Kantonalnoj upravi za inspekcijske poslove USK i resornom ministru, što sam saznao tako što je moj mail stavila prilikom prosljeđivanja zaprimljene prijave, zaključuje profesor Bajrić i dodaje da kamioni Čistoće, nakon zaprimljenih prijava, odvoze zemlju na deponiju Meždre i prekrivali životinjski otpad.
KOMENTARI