instant fap
NaslovnicaSanski Most

Bošnjački autogolovi

Bošnjački autogolovi

Piše: Senad A. Kubat

[email protected]

 

Dok tzv bosnjačke stranke vode rat za vlast i pozicije trošeći svu energiju kako bi jedni druge razvlastili odnosno izbacili iz vlasti dotle je Milorad Dodik uz pomoć srpskih poslanika svoje ali i svih drugih srpskih partija u Parlamentarnoj Skupštini Bosne i Hercegovine uspostavio najsnažniju ali i najnevidljiviju blokadu države BiH, od Dejtona pa do danas.

 

Srpski poslanici zbog, kako tvrde, svoje fizičke ugroženosti kao i srpskih uposlenika u PSBiH odbijaju da dođu u Sarajevo i time omoguće uvjete za rad državnog parlamenta kao najvećeg nivoa zakonodavne vlasti države Bosne i Hercegovine. Svi koji poznaju elementarnu strukturu etatističkih sistema znaju da blokada najvećeg nivoa zakonodavne vlasti jedne države ustvari znači blokadu rada svih drugih organa te države. Tako se inače vrše državni udari i nasilne promjene legalnih poredaka u državama..

 

Posljedice blokade rada PSBiH u trajanju jednog ili više mjeseci su nesumnjivo katastrofalne, posebno u svjetlu već dužeg općeg zastoja svih strateških aktivnosti BiH kako na unutrašnjem tako i na medjunarodnom planu a njihov efekat trajaće mjesecima a neki i godinama. Da li su toga svjesni bosnjački političari?

Prateći prije svega pojedince iz izvršne vlasti i vođe partija koje čine koaliciju u Vijeću ministara, a na osnovu njihovih javnih reakcija, nažalost izgleda da nisu ni približno ni svjesni općeg stanja a što je još gore nisu ni dorasli ovakvim situacijama, a ceh će zbog toga platiti država BiH odnosno patrioti i njihova djeca.

 

Nevjerovatna je nesposobnost bošnjačkih političara posebno ovih iz struktura aktuelne vlasti na nivou BiH da adekvatno pariraju Dodikovoj destruktivnoj politici u provođenju svog strateškog cilja destrukcije BiH.

 

Treba biti pošten i priznati da ovaj višegodisnji “rat“ između Dodika kao negatora BiH sa jedne strane i bošnjačkih političara kao čuvara BiH sa druge strane, nažalost nedorasli, započeli su Bošnjaci, tačnije Stranka za BiH, odnosno njen tadašnji predsjednik Haris Silajdžić svojom neprincipijelnom izbornom kampanjom 2006. godine sloganom 100% BiH odnosno obećanje ukidanja Republike Srpske. Ovakvim nastupom Silajdžić je svojevremeno demonstrirao nedostatak minimalne državničke mudrosti, kakvu je naprimjer posjedovao rahmetli Alija Izetbegović, koji nikad nije upotrebio izraz “ ukidanje RS-a” iako bi objektivno on i imao neko moralno pravo na takve izjave. Rahmetli Izetbegović je takvim odnosom i politikom pokazao svoju državničku mudrost kao i na mnogim drugim primjerima iz kojih, nažalost bošnjački političari nisu ništa naučili osim možda djelimično Sulejman Tihić, zbog čega mi je sve jasnije zašto je Rahmetli predsjednik baš njega izabrao za svoga nasljednika.

 

“100% BiH” slogan je koji je od do tada poprilično kooperativne R Srpske preko noći stvorio jednu iznova potpuno homogeniziranu srpsku zajednicu na čijoj je energiji Dodik postao novi vožd i “istinski” zaštitnik Srba i R Srpske. Bio je ovo jedan u nizu klasičnih bošnjačkih autogolova. Šta je dalje bilo i kako je danas evo nam je svima jasno.

 

Da je dakle ondašnja politika Silajdžića i njegovih ideologa bila totalni promašaj pokazuje današnji odnos snaga zagovornika i negatora države Bosne i Hercegovine.

Do dolaska Silajdžića na vlast nekoliko godina u kontinuitetu je jačana država Bosna i Hercegovina na način da su formirani mnogi državni organi i da su mnoge ovlasti entiteta RS-a i Federacije BiH preneseni u ingerenciju države BiH. Prisjetimo se na primjer da je Dejtonski Ustav BiH predvidio Vijeće mimnistara sa samo 4 ministarstva a u jednom period mudrom politikom uvjetno rečeno bošnjačke strane predvođene SDA-om uspostavila se praktično prava Vlada države BiH sa svim potrebnim ministarstvima i sa nizom potrebnih organa i agencija koje su dodatno kapacitirale državu Bosnu i Hercegovinu.

Jedna dnevnopolitička strategija S BiH i njen provokativni izborni slogan sve su to 2006. godine zaustavili i sve do tada postignuto doveli u pitanje.

To je svakako samo pola problema, druga polovica problema je današnja očigledna nesposobnost najpoziciranije partije koja se deklarativno bori za BiH odnosno SDP-a    da na djelotvoran način parira Dodiku i da se izbori za stvari koje jačaju državu Bosnu i Hercegovinu ili bar da osiguraju primjenu i funkcioniranje do sada postignutih pozitivnih sporazuma i rješenja.

 

Posljedice katasrofalne politike SDP-a bit će mnogo dublje i pogubnije po državu Bosnu i Hercegovinu iako to nažalost mnogi sljedbenici ove partie ili ne vide ili ne žele da vide i priznaju. Neki patrioti iz ove partije ipak su postali svjesni kud vodi Zlatkova politika pa su istupili iz njenih redova kao sto su krajšnici Hodžić i Prošić, poslanici u kantonalnoj Skupštini USK, ili ranije Komšić član Predsjedništva BiH, što mi daje nekakvu nadu da će se ipak stvoriti kritična masa patriota koji će spriječiti Lagumdžiju i trabante da i dalje ideologijom “slonova u staklari” ruše postignute pozicije unutar države Bosne i Hercegovine zabijajući sve više autogolova, dok to ne bude i suviše kasno i utakmica nepovratno izgubljena.

 

Ovaj najsvježiji primjer oko odbijanja srpskih zastupnika da dođu u Sarajevo i nastave sa radom te za svoj ponovni dolazak postavljaju uslove koje opet neko sa “ove strane” smatra nepotrebnim i neracionalnim kao što su naprimjer njihovi zahtjevi za potpunom informacijom oko događaja blokade zgrade državnog parlamenta, da se utvrdi odgovornost za sprečavanje mogućnosti slobodnog ulaska i iazlaska iz zgrade, te da se daju validne garancije da se ovakvi ekscesi vise neće dogoditi.

I umjesto da se odmah pristupilo ispunjenju ovih opravdanih uvjeta, “naši” bajni kadrovi se natežu oko toga jesu li zahtjevi opravdani ili nisu, ko treba koji izvještaj da sačini i druge slične jalove poruke i rasprave ne shvatajući da je to Dodikova “navlakuša” na raspravu o srpskoj ugroženosti ne samo u organima vasti nego uopće U BiH izvan R Srpske koja “jedina može” da istinski zaštiti Srbe.

Dodik je odavno započeo izbornu kampanju za izbore 2014. g. a jedina njegova šansa je priča o srpskoj ugroženosti i o ugroženosti opstanka R Srpske. Umjesto da se ovakve rasprave s bošnjačke strane jednostavno ignorišu i ostave Dodika bez sugovornika po ovim izmišljenim problemima i time ga ostave bez oprobanog recepta za pridobijanje srpskih glasova, Bošnjaci ponovno potpuno naivno prihvataju da svojim reakcijama jačaju Dodikove pozicije koje su bijedom, siromaštvom, koruptivnom vlašću do sada na najnižem nivou i samo nacionalističke i ksenofobične teme mogu ga eventualno zadržati na političkoj sceni.

 

I na kraju treba da svima bude jasno, demonstracije građana na trgu Oslobođenja u Sarajevu su sigurno opravdane i legitimne ali blokada zgrade parlamenta je nelegalan čin i još jedan veliki autogol za Bosnu i Hercegovinu.

Nikad i niko bez obzira na povod i namjere ne smije vršiti nikakv fizički atak, napad ili blokadu na glavni državni parlament jer se to smatra udar na državu i njen poredak. To je praksa u cijelom savremenom demokratskom svijetu pa mora biti i u Bosni i Hercegovini. Zato su reakcije i zahtjevi srpskih i hrvatskih zastupnika i funkcionera ovaj put legalne i opravdane bez obzira što je građanski bunt izazvan njihovim ne radom i neodgovornošću..

Organi zaduženi za očuvanje ustavnog poredka i institucija BiH moraju snositi odgovornost i konzekvence za nemile događaje blokiranja slobode kretanja državnih parlamentaraca da bi koliko toliko popravili narušen opći ugled BiH u međunarodnim krugovima, jer ovo je bio prvorazredni skandal za BiH koji odgovara samo njenim negatorima.

U trenutnom timu Bošnjaka treba mijenjati i “igrače” i taktiku igre.

 

A ja, dobri moj Gospodaru, ipak samo se uzdam u Tebe, jer Ti štitiš i pomažeš slabe i obespravljene. I uputi nas Gospodaru, uputi nas molim Te i mudrošću nas obdari, amin.

KOMENTARI