PIše: Mladen Obrenović
Kad je prije dvije godine, na lokalnim izborima, pobijedio Stipu Gabrića Jamba i nakon 16 godina njegovog upravljanja Metkovićem sjeo u gradonačelničku fotelju, Božo Petrov postao je glavna priča u Hrvatskoj.
Ista priča ponovila se i nakon nedjeljnih parlamentarnih izbora kad je 36-godišnji Petrov, psihijatar po zanimanju, predvodeći Most nezavisnih lista postao ključni faktor u slaganju nove hrvatske vlade.
Baš kako je to u izbornoj noći, simbolično rekao Petrovljev najbliži suradnik Drago Prgomet, „most je poveznica dvije strane“, tako je i koalicija Most s osvojenih 19 mandata postala „poželjna udavača“ i Domoljubnoj koaliciji, okupljenoj oko HDZ-a, s 59 osvojenih zastupničkih mjesta, ali i koaliciji Hrvatska raste, koju predvodi SDP i koja će u idućem sazivu Hrvatskog sabora imati 56 zastupnika.
Već u prvim potezima po preuzimanju gradske vlasti, Petrov je povukao nekoliko poteza koje je pozdravila ne samo metkovska, nego i hrvatska javnost – srezao je svoju i plaće u gradskoj upravi na „minimalac“, prepolovio gradske dugove i ubrzo, u jednom od izbora, dobio nagradu kao najbolji gradonačelnik u regiji.
Plaće su, doduše, u međuvremenu ponovno podignute, ali se zaustavio na 1.250 eura što je ispod prosjeka gradonačelničkih plaća u Hrvatskoj.
I ubrzo je počela kružiti priča kako će Petrov voditi „treću opciju“, koja će pomutiti planove i SDP-u da ostane na vlasti, ali i HDZ-u da se u Banske dvore vrati.
Od početka godine počela je priča o širenju Mosta, pa i kalkulacije o premijerskoj dužnosti, no on je govorio kako za tu poziciju „postoje sposobniji“ od njega. No, tada je prognozirao 20 posto glasova, ali i najavljivao kako njegovi zastupnici neće biti trgovci.
Ni lijevo, ni desno
No, kako se i sada nalaze između HDZ-a i SDP-a, tako nije zapravo ni kristalno jasno na kojoj se strani političkog spektra nalazi Most. Budući da su u Hrvatskoj upravo svjetonazorska pitanja, više od svega, odrednica koja usmjerava na jedan ili drugi politički pol, tako se i vagalo što Petrov i predstavnici koalicija koju vodi ima reći o, primjerice, preimenovanju Trga maršala Tita u Zagrebu ili ukidanja vjeronauka u školama.
O Titu tako nisu govorili, a Petrov bi vjeronauk ostavio kao izborni predmet u školama uz napomenu kako treba raspraviti o davanju ocjena učenicima iz tog predmeta.
Zanimljivo je i da su, predstavljajući se po cijeloj Hrvatskoj, ipak najsnažniji na krajnjem jugu i u Zagrebu, odakle dolaze Mostovi lideri – Petrov i Drago Prgomet, donedavno zamjenik predsjednika HDZ-a koji je tu stranku napustio zbog neslaganja s Tomislavom Karamarkom.
Prognoziraju im i da će, upravo na valu popularnosti vodećeg dvojca, biti „one-hit wonder“ upravo onako kako su to na prošlim parlamentarnim izborima bili, primjerice, laburisti koji se nisu željeli prikloniti nikome i bili su, sve do debakla na europskim izborima, vrlo angažirana saborska struja.
„Uvjeren sam da Most čine čestiti ljudi koji nisu karijeristi. Njima politika nije tek oruđe da se uhljebe i tako riješe svoje životne potrebe“, rekao je hrvatski poduzetnik Vicenco Blagajić, inače simatizer Mosta, u izbornoj noći.
Na tom tragu jeste i Petrovljeva izjava koju je potpisao i objavio dva dana prije izbora i u kojoj je naveo kako se neće „prikloniti nijednoj koaliciji ili stranci pomažući im tako formirati Vladu, bez jasnih reformskih uvjeta i rokova“.
„Ako se Most nezavisnih lista jednostrano pridruži nekoj koaliciji ili koalira s nekom strankom koja je upravljala Hrvatskom u proteklih desetak godina i omogući joj time većinu u Hrvatskom saboru, jamčim da ću podnijeti ostanku na mjesto predsjednika Mosta nezavisnih lista te svoj eventualni saborski mandat staviti Mostu na raspolaganje“, napisao je Petrov.
Objasnio je kasnije kako je spreman podržati manjinsku vladu, no samo ako pristane na reforme i utvrdi jasne rokove za realizaciju programa. „Ako rokovi ne budu poštovani najbolje rješenje su novi izbori. Bolje je ići na nove izbore nego trpjeti još jednu nesposobnu vladu“, govorio je Petrov.
Tek dolaze velika iskušenja
„Za Most tek dolazi veliki ispit. Ako želi odgovornost neće ići na ponavljanje izbora. Ako ne želi odgovornost, nego popularnost onda će ići na ponavljanje izbora na dva načina – da će podržati nečiju manjinsku vladu i nakon pola godine zaključiti da ne ispunjava njihove zahtjeve. Doći će do novih izbora gdje će Most svu krivicu prebaciti na velike stranke te rasti još više na tom fonu. Ali to nije ozbiljna, nego pragmatična politička stranka koja se ne razlikuje ni od jedne druge stranke“, smatra politički analitičar Jaroslav Pecnik.
Po njemu, nema spora da je Petrov „zreo političar što je dokazao stvaranjem koalicije, istina labave, koja je ostvarila rezultat koji nisu ni sanjali“. „To može napraviti netko tko ima neku viziju, ambiciju, odlučnost, a to je za političara jako puno. Osobno, mislim da su mnoge stvari nerealne. Oni su imali hrabrosti insistirati na tome da se to provede, a drugi su pristajali na kompromise. Hoće li istrajati na tom putu – ne znam“, navodi Pecnik.
Podsjeća i kako nije isto upravljati malom sredinom kao što je Metković i državom, te postavlja pitanje imaju li Petrov i koalicija koju predvodi „infrastrukturu koja bi mogla pratiti sve zahtjeve koji bi se mogli pred njega postaviti“.
„Čim nemate infrastrukturu nemate ni snagu, koliko god potporu imate u javnosti. Ovo je idealna prilika za onoga tko je pametan – da li je to Milanović ili Karamarko – da se upusti u avanturu manjinske vlade pod uvjetom da se ozbiljno dogovori s Petrovim o tome koji su to prioriteti i na njima inzistirati. Svatko će imati dobru ispriku ako dođe do kraha, reći će da su pokušali, ali nije išlo jer je Petrov je fantasta. Ako uspiju, reći će da su imali hrabrosti, pa će rasti i jedni, i drugi“, navodi Pecnik.
Prgometovo iskustvo kao ključ
Uspjeh Bože Petrova mogao bi se usporediti i s uspjehom Ivana Sinčića, kandidata Živog zida na izborima za predsjednika Hrvatske, pa se vjeruje da je u njegovom dobrom rezultatu i vidio priliku za svoju koaliciju.
„Rezultat [predsjedničkih] izbora samo govori o tome da Hrvati žele promjene. Sinčićevi glasovi bi trebali biti jako veliko upozorenje i SDP-u i HDZ-u. Meni se čini da je on dobio toliko glasova iz revolta protiv svega što se događa. Meni to izgleda kao toljaga u glavu za SDP i HDZ. Zamislite da 300.000 ljudi izađe i glasa protiv vas! Zamislite koji revolt je to! To je ogromno upozorenje, znak i jednima i drugima što narod očekuje“, govorio je krajem prošle godine Petrov.
Zanimljivo je i da je u svojoj izbornoj jedinici Petrov bio posljednji na listi Mosta, ali je osvojio 60 posto preferencijalnih glasova, novog izbornog pravila na parlamentarnim izborima. I ta činjenica govori o njegovoj popularnosti na jugu Hrvatske.
Njegov najbliži suradnikPrgomet, dobio je 10 posto preferencijalnih glasova manje od Petrova, ali ga mnogi vide kao drugu važnu kariku u pregovorima oko buduće vlade, baš zbog toga što je nekad bio drugi čovjek HDZ-a, doduše bez nekih velikih ovlasti u odlučivanju.
Znakovito je u tom kontekstu, a to će i biti ključni odgovor za hrvatsku političku scenu idućih dana, da Karamarko nije pozvao Most na suradnju, a dosadašnji premijer Zoran Milanović jeste.
Sad je na Petrovu, Prgometu i suradnicima odluka – hoće li se držati svojih zahtjeva, potvrditi da nisu politički trgovci ili će se jednostavno utopiti u udobnost ministarskih fotelja.
Izvor: Al Jazeera
KOMENTARI