Svjedok Tužilaštva Osman Selak izjavio je na suđenju Ratku Mladiću, optuženom za genocid počinjen u Bosni i Hercegovini, da je u ljeto 1992. komandant Prvog krajiškog korpusa Vojske Republike Srpske (VRS) Momir Talić bio zvanično obaviješten da je u napadu na selo Kozarac kod Prijedora ubijeno 800 Bošnjaka, a da je, po Talićevom nalogu, u izvještaju Glavnom štabu VRS-a zatim napisano da je bilo 80 žrtava.
Selak je u to vrijeme bio komandant pozadinske baze VRS-a u Banjoj Luci. Objasnio je da je, kao dugogodišnji oficir Jugoslavenske narodne armije (JNA), podnio zahtjev za penzionisanje dan nakon formiranja VRS-a, 18. maja 1992, svjestan da u njoj neće moći da ostane kao musliman, ali da je na dužnosti ostao dok u julu te godine nije usvojen njegov zahtjev.
Svjedok je rekao je da je 27. maja 1992. bio na sastanku u komandi Korpusa, na kojem je pukovnik Dragan Marčetić izvijestio generala Talića o napadu na Kozarac tog dana.
“Marčetić je rekao Taliću: ‘Druže generale, danas je u Kozarcu ubijeno 800 ljudi i zarobljeno 1.200.’ Talić je spontano pogledao prema meni, znajući da sam Bošnjak, a da su ubijeni bili muslimani. Uvidio je da je pogriješio, pa se okrenuo i rekao Marčetiću: ‘Dragane, valjda hoćeš da kažeš da je ubijeno 80 ljudi, i tako obavijesti Glavni štab.’ Ta informacija je otišla u Štab”, ispričao je Selak.
Po svjedokovom iskazu, Talić “nije bio za ratnu opciju”, ali je “sprovodio naređenja”. “Znao je da je prekršio međunarodno ratno pravo i zato je naredio da se Glavni štab izvijesti da je bilo 80 ubijenih. Plašio se da će on odgovarati za to ubistvo”, kazao je Selak, označivši kao počinioce ubistva u Kozarcu pripadnike motorizovane brigade VRS-a iz Prijedora, koje Talić “nije kaznio”.
Talića je sud u Haagu optužio za ratne zločine počinjene u Bosanskoj krajini, ali je on 2003. umro, prije nego što je suđenje okončano.
Mladić, tadašnji komandant VRS-a, optužen je za progon Bošnjaka i Hrvata širom BiH, koji je u sedam općina, uključujući Prijedor, dosegao razmjere genocida. Njemu je na teret stavljen i genocid počinjen u Srebrenici, teror nad civilima u Sarajevu te uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce, u periodu od 1992. do 1995. godine. U svjedokovoj radnoj bilježnici, koju je tužilac Dermot Groome prikazao u sudnici, zabilježene su riječi pukovnika Marčetića da je “u Kozarcu, zbog rampe, 800 ljudi poginulo”. “Navodno je neko stavio rampu da ljudi ne mogu proći”, prokomentarisao je svjedok. On je izjavio da je kasnije Institut za ratne zločine u Sarajevu, u kojem je on angažiran, utvrdio da je u Kozarcu bilo ubijeno 1.200 mještana, a da je broj žrtava, uključujući prijedorsku i susjedne općine Sanski Most i Bosanski Novi, dostigao 2.000. Prvog dana juna 1992. godine Selak je, po sopstvenim riječima, bio prisutan i na sastanku na kojem je general Talić naredio da se “pod hitno” formira logor za “cirka 2.500” ratnih zarobljenika na Manjači. Nakon dva dana, on je, s Talićem i drugim oficirom, otišao u logor i tamo vidio “100 do 130 ljudi, od kojih su neki bili isprebijani i krvavi, kako čiste štalu u kojoj su bili smješteni”.
“Kasnije su, nažalost, mnogi umrli od prebijanja u tom logoru”, kazao je Selak, procjenjujući da je u objektima na Manjači prije rata moglo da se smjesti najviše 200 vojnika.
Tokom rata, kroz logor je prošlo skoro 5.000 Bošnjaka. Na početku unakrsnog ispitivanja, Mladićev branilac Branko Lukić predočio je u sudnici izvještaj Prvog krajiškog korpusa u kojem se navodi da su Bošnjaci u Kozarcu bili ubijeni u borbama. Svjedok je to odbacio kao “laž”, ocjenjući da je ona bila navedena upravo zbog straha generala Talića od “posljedica”, javio je BIRN.
Suđenje će biti nastavljeno 26. septembra.
KOMENTARI