Ne znam da li je to nečija poslovica, ali mi se uistinu svidjela. Ljubaznost je odlika pravih vjernika, a spontano činjenje dobrih djela, te pomaganje drugih ljudi, uspješan je način da osjetite radost davanja, a da pri tome ne očekujete ništa zauzvrat. To se najbolje postiže ukoliko ne dozvolite da drugi znaju šta radite. To nam je preporučio i Poslanik Muhammed, a.s., naglasivši da je najbolje davanje i pomaganje onda kada to činimo u tajnosti, bez znanja drugih.
Budimo ljubazni, nasmijani i susretljivi prema ljudima, jer često samo jedna ljubaznost i samo jedan srdačan osmijeh povlači za sobom čitav niz lijepih osjećanja, ali i djela. Ovo nije recept kako vježbati slučajnu ljubaznost. To dolazi iz srca.
Možete da pokupite smeće iz komšiluka, date anoniman dobrovoljni prilog, pošaljete novac nekom prijatelju za koga znate da je trenutno u finansijskoj krizi, spasite i nahranite neku životinju ili pomognete starcima prolaznicima u onome u čemu im bude u datom trenutku trebala pomoć. Možda ćete poželjeti da uradite sve ovo, možda samo dio od navedenog. Nije ni bitno. Bitno je da ćete se poslije bile koje od navedenih stvari osjećati puno ljepše i za društvenu zajednicu korisnije biće.
Za Akos.ba piše: Admir Iković
KOMENTARI