Čemu vrijeme posvetiš to i zavoliš

Čemu vrijeme posvetiš to i zavoliš

Dešava se, a ne bi trebalo, da odustajemo od činjenja dobra samo zato što je neko taj naš čin negativno kritikovao.

Prvo: Pretvaranje u vjeri ne podrazumijeva samo to da insan uljepša svoj ibadet onda kada ga neko vidi, nego podrazumijeva i to da insan ostavi neki ibadet zbog ljudi, kako bi izbejgao da ga neko pohvali ili stekne lijepo mišljenje o njemu. Nakon ovog saznanja, ne bi trebalo da ijedan čovjek ima ikakvog udjela u našim djelima.

Drugo: Ako se ti pojedinci ispitaju ispravnim parametrima, rezultat ispitivanja će, u najvećem broju slučajeva, pokazati da se radi o osobama koje su, zapravo, nezadovoljne sobom ili nečim svojim. Sljedeća greška, nakon prve – da dopustimo nekom da nas demotiviše, jeste da se opravdavamo ili da se raspravljamo sa tom osobom. Ako upadnemo u raspravu upašćemo najverovatnije i u jednu od dvije zamke: ili ćemo izgubiti volju da uradimo dobro djelo koje smo naumili uraditi ili ćemo uraditi to dobro djelo kako bismo se samodokazali ili dokazali i upropastiti svoj nijjet. Dlanovi ljudi nisu tasovi Mizana, pa zašto da se njihove ocjene odražavaju na naše djelovanje?! Postoji toliki broj učenih, mudrih, pozitivnih ljudi, ljudi sa raznolikom lepezom iskustava, ljudi koji su stručnjaci da ti objasne, preusmjere te i motivišu. Hrlimo ka njima. Učimo od njih gledajući ih i slušajući. Bolje je kraće vrijeme provesti sa insanom koji je lijepog ahlaka ima manje znanja, nego duže vrijeme sa insanom pokuđenog ahlaka a koji ima više znanja, zato što se znanje može naučiti od mnogih, a ahlak samo od rijetkih.

Na kraju, nemoj misliti da ti ne možeš postići i uraditi ono što je neko drugi uspio. Ne tražimo recept za uspjeh, njega svi znamo, a traganje za njim je, zapravo, samo izgovor zbog straha da počnemo. Recept je dova Allahu za uspjeh i uložen napor za postizanje istog, Allahovom voljom i pomoći. Dešava se da neko dobro cijenimo kod drugih i želimo ga pri sebi, ali nam ga duša u tom momentu ne voli. Posvetimo vrijeme tome dobru i zavoljećemo ga, jer, čemu vrijeme posvetiš – to i zavoliš. Nema hajra u riječima nakon kojih onaj ko ih čuje i onaj ko ih izgovori ne budu bolji, zato budimo zajedno bolji.

Za Akos.ba piše: Fatima Balić

KOMENTARI