Danas se u svijetu obilježava Međunarodni dan djeteta. Ova, najosjetljivija i neupitno najvažnija kategorija društva u svojoj bespomoćnosti i nevinosti od nas, velikih, očekuje i treba zaštitu, podršku, njegu, ljubav, pažnju, brigu, posvećenost, razumijevanje, prilagođavanje i ustrajnost da njima, našim najmlađima, izgradimo ljepši i bolji svijet.
Socijalni pedagozi i duhovni skrbnici, jedna od najmlađih pomagačkih profesija, još nedovoljno poznata i priznata u našem društvu, kao misiju struke imaju rad sa marginaliziranim grupama – djecom bez roditeljskog staranja, maloljetnicima sklonim delinkvenciji i socijalno neprihvatljivim oblicima ponašanja i slično.
Ipak, ono što je najbitnija odrednica svakog od njih jeste upravo to što su svi oni – djeca. Djeca koja od nas očekuju da im pokažemo ispravniji put i budemo im model od kojeg će učiti kako da budu najbolji što mogu biti. Djeca upijaju od odraslih kakvi ljudi treba da postanu i kakav je svijet s kojim se tek upoznaju.
Budimo im primjer kakvog trebaju, budimo im model ponašanja koji će da slijede. Podsjećajmo ih, svojim riječima i svojim djelima, šta su vrijednosti našeg društva i ko su nam uzori.
„Imetak i djeca su ukras ovog svijeta.“ (El-Kehf, 46)
Ispred Odsjeka Socijalne pedagogije i duhovne skrbi Islamskog pedagoškog fakulteta u Bihaću, studenti i nastavnici upućuju najsrdačnije čestitke svoj djeci našeg Kantona.
mr Dijana Sulejmanović, šef Odsjeka za Socijalnu pedagogiju i duhovnu skrb
KOMENTARI