instant fap
NaslovnicaSanski Most

Četvorka odlučila : Ako ne ide milom ide silom

Četvorka odlučila : Ako ne ide milom ide silom

Piše:  Senad  A. Kubat

[email protected]

Koliko se god predstavnici vlasti i pravosudnih organa trudili u javnim nastupima i izjavama biti ležerni i hapšenje Živka Budimira prikazati kao dio strategije i takorekuć redovne procedure SIP-e i BiH tužilaštva u borbi protiv korupcije u državnim organima te napadnom ponavljanju fraze da niko nije zaštićen od primjene zakona, vidiljivo je mnogo toga što mene osobno navodi na razmišljanje i zaključak da je ovo ipak i prije svega politički motivirano i osmišljeno hapšenje u cilju konačnog preuzimanja vlasti u Federaciji BiH i osvajanja strateških javnih kompanija od strane tzv. parlamentrne četvorke odnosno parlamentarne većine u FBiH koju sačinjavaju SDP, SBB, i dva HDZ-a.

Ne želim biti cinik ali skoro da mogu razumjeti problem koji ima SDP, koja predvodi ovu četvorku. Ističe im treća godina mandata a oni još uvijek formiraju vlast i nikako da se instaliraju u punom kapacitetu. To naravno proizvodi frustraciju, nerovozu i krizu na dva plana, prvo na unutarpartijskom planu, jer zaslužni kadrovi koji su čekali priliku za funkcije kojima treba da se situiraju i namire jos od vremena gubitka vlasti ,,Alijanse za promjene (potjere),, postaju svjesni da Lagumdžijina ne principijelna politika pravljenja nemogućih koalicija pod svaku cijenu i razvaljivanje onih mogućih i kako tako funkcionirajućih, potrošila vrijeme i sve postaje jasnije da raskid koalicije sa najjačom strankom SDA, je bio ključni moment već vidljive promašenosti i sve izvjesnijim gubitkom mandata. Lagumdžiji kao predsjedniku i strategu SDP-a čak ništa nije reklo ni to što ih je SDA prosto pomela na proteklim lokalnim izborima jer su građani prepoznali stvarnu namjeru i strategiju SDP-a i Zlatka Lagumdžije koja je najmanje u funkciji predizbornih obećanja i rješavanja stvarnih i nagomilanih životnih problema građana kao što su enorman pad životnog standarda, nedostatak stranih investicija, gubitak radnih mjesta i porast opće nezaposlenosti, ako se tome doda i nedostatak jasnog plana kako stavri pokrenuti s mrtve tačke ali i zastoja i krize države u cjelosti na njenom euroatlanskom putu, razumljivo je još jedno opće razočarenje u SDP-ove komuniste. Većina svijeta jasno vidi da oni najviše svoje energije i vremena troše u ničim opravdanim protjerivanjm “tuđih” kadrova iz izvršne vlasti i sa rukovodećih mjesta atraktivnih državnih preduzeća gdje se ostvaruje pozamašan financijski profit, njima tako potreban, dugo planiran i željen. Vodeći ljudi SDP-a sve su manje spremni provoditi Lagumdžijine politiške egzibicije na svoju vlastitu političku i materijalnu štetu.

 

Drugi problem koji lagano ključa je odnos sa koalicionim partnerima prije svega u Federaciji gdje parlamentarnu većinu pored SDP-a čine još dva HDZ-a i SBB Fahrudina Rdončića. Partneri su u proteklom mjesecu nedvosmisleno najavili izlazak iz koalicije ukoliko se hitno ne osigura preuzimanje prije svega Vlade Federacije kako bi u vladu ušli njihovi ministri kojima je to obećano i na taj način koliko toliko u periodu preostalog mandata pokušali nešto ucariti “za bolju budućnost po mjeri čovjeka” i sa jačih pozicija ući u predstojeću kampanju za opće izbore 2014. g. Izjave čelnika HDZ-ova i SBB-a te neke aktivnosti izlaska njihovih ministara iz kantonalni vlada voma ozbiljo najavjljuju ovakav rasplet unutar kaoalicione krize odnosa. Ako bi se to dogodilo SDP-u bi preostalo jedino da ponovo koalira sa prvobitnim partnerima SDA, HSP i Lijanovićevim Boljitkom, a kad Lagumdžiji naumpadne jedna takva mogućnost i eventualni trijumf Sulejmena Tihića kojeg je on vrlo neukusno i javno znao pdcjenjivati kao nedoraslog sebi a što bi činilo još jednu pobjedu u odnosima međustranačkih snaga od strane omraženog SDA, čovjek se naprosto ospe i zbog toga je spreman učiniti sve pa i već oprobane recepte zloupotrebe policijskih i pravosudnih organa u ostvarivanju svojih partijskih ciljeva.

U svoj ovoj ujdurmi ispostavilo se da i pored kršenja Ustavnih i Zakonskih procedura vladu ipak nije moguće preuzeti na nacin da se iz nje izbace SDA-ovi ministri a ključna i nepremostiva prepreka u svemu tome ispostavila se u liku predsjednika Federacije Živka Budimira. Zato je donesena zlokobna politiška odluka da ga se makne po svaku cijenu, bilo kojim načinom i na velikoj medijskoj sceni. Odluka je nezvaničnim kanalima došla do ključnih rukovodilaca nekoliko državnih policijskih i pravosudnih organa koji su naravno razumjeli šta im je i kako raditi, i time potvrdili svoju prećutnu političku lojalnost Zlatku, Fahri i Draganu i time osigurati svoj eventualni opstanak i reizbor u budućnosti.

Naivni Živko Budimir bez nekog stvarnog političkog iskustva a o bitnoj političkoj snazi u svojoj pozadini da i ne govorimo, početnički ponesen snagom svoje, pošteno govoreći, slučajne funkcije te porastom opće popularnosti kod jednog dijela građana BiH, nimalo mudro dopustio je sebi luksuz političke neopreznosti ne svjestan s kakvim vukovima je ušao u klinc te je pored ostalog, dopustio da mu politiku vrlo osjetljivog instituta za pomilovanja zatvorenika vode savjetnici skorojevici i karijeristi, koji su kao takvi po funkciji, uzgred budi rečeno, tradicionalno “uvijek vrlo dobro hajrovali” od ovih aktivnosti u svim proteklim mandatima i kod ranijih Predsjednika. Dakle, ako je i bilo podplaćenih pomilovanja, a u ranijim mandatima ih je svakako bilo, nisam baš siguran da je od toga na izravan način dio bio uručivan Budimiru, to se na kraju da zaključiti iz onog što su kao dokazi tužilaštva putem medija prezentirani javnosti ali i jasni i precizni stavovi i kontra argumenti advokatskog tima odbrane uhapšenog Budimira. No prepustićemo pravosuđu da ocijeni šta se u kojoj mjeri i da li se šta dogodilo kao izravno djelo Živka Budimira. Naravno računajući da još djeluje poneki častan sudija, stručan i bez straha od pomenute trojice koji će predmet privesti kraju u skladu sa zakonima i sudskim procedurama a sve u interesu istine i pravde.

 

Da je hapšenje politički osmišljeno i motivirano u interesu ciljava koje sam već naveo upućuju me još neke očiglednosti. Indikativno je proglašavanje Suda Bosne i Hercegovine nadležnim za ovaj slučaj iako je po svom okarekterisanom djelu inkriminacije i činjenice da je eventualno djelo počinjeno na nivou Federacije BiH bilo očekivati da se proglasi ne nadležnim, dok je recimo za mnogo veća i jača koruptivna djela, koja su do nedavno bila u fokusu javnosti, kada je ne dvosmisleno istražnim radnjama utvrđeno da su počinjena od strane visokih funkcionera BiH u proteklih par godina sa utvrđenim zloupotrebama u milionskim iznosima, Sud BiH se proglašava ne nadležnim i predmete ne spušta na federalni nivo nego na kantonalni gdje tužioci i sudije praktički opstaju u skladu sa političkom podrškom vladajućih partija pa je onda jasno u kojoj se mjeri može očekivati procesuiranje ovih slučajeva.

Tako primjera radi spomenimo slučaj ,,Reket,, čiji su glavni akteri Lagumdžija i njegov potpredsjednik, današnji državni ministar saobraćaja i komunikacija Damir Hadžić a tada načelnik jedne sarajevske općine, predmet za koji Zlatko Miletić ondašnji direktor Direkcije uprave policije FBiH tvrdi da je tako kvalitetno istražno odrađen i zadokumentovan da ne ostavlja nikakve sumnje u njegovo počinjenje od strane osumnjičenih gdje je materijalna dimenzija korupcije iznosila oko tri miliona maraka, Sud BiH se proglašava ne nadležnim i predmet ustupa Kantonalnom tužilaštvu u Sarajevu gdje i dan danas skuplja prašinu čekajući svoju zastaru a Zlatko Miletić koji je koordinirao istrage oko ovog predmeta je u međuvremenu smijenjen i otjeran.

Drugi slučaj je Dragan Čović više puta optuživan za zloupotrebu i za korupciju a samo posljednjem slučaju za oko milion i po maraka ali se i ovdje Sud BiH proglašava ne nadležnim i slučaj ustupa mostarskom Kantonalnom tužilaštvu kad su iz predmeta na putu od Sarajeva do Mostara nestala četrdeset ključnih dokaznih dokumenata pa je Čović nedavno oslobođen od optužbi.

Najnoviji slučaj korupcije bivšeg direktora Uprave za indirektno oporezivanje Kemala Čauševića koji nema pokriće za kupovinu pet stanova i dva poslovna prostora sve u Sarajevu u vrijednosti oko milion i po maraka. Čaušević sasvim normalno po policijskom i sudskom pozivu ode da izjavu i već po podne pije kafu na Baščarčiji, o spektakularnom hapšenju i pritvoru nema ni govora iako su sporni milioni ukradeni iz prihoda države BiH. Zato meni ovih Živkovih pet – šest hiljada maraka ako su stvarno i uzete moram priznati djeluju tužno i presitno naspram ovih miliona, mada sam iznos ne umanjuje karakter eventualno počinjenog djela. I svakako ukoliko su ova djela počinjena a ne podmetnuta za njih treba odgovarati svako ko ih počini bez obzira na funkciju koju obavlja. No treba naglasiti da svaki osumnjičenik ima pravo na građansko dostojanstvo nevinosti sve dok se eventualna krivica pravomoćno ne potvrdi u redovnoj sudskoj proceduri.

Ovakvim odnosom Suda BiH u slučaju Budimir, predsjednica suda Mesdžida Kreso je razočarala i dovela u pitanje i svoj autoritet i političku neovisnost samoga Suda BiH.

 

E sada sam čin hapšenja je priča za sebe. Dakle za mnogo veće optužbe i od strane mnogo većih faca od Budimira, i SIP-a i Tužilaštvo BiH su u redovnoj proceduri uručivali pozive, izvršavali saslušanja i predlagali eventulne mjere. Nikakvog unaprijed s medijima dogovorenog spektakularnog hapšenja pred kamerama nije bilo jer su u igri bili istinski moćnici od kojih može “zaboliti glava” za razliku od tankog i politički friškog Budimira. Sam filmski senzacionalizam prezentiran putem medija  trebao je da svemu da što veću kriminalnu dimenziju navodnog djela, kako bi što lakće prošla još jedna neprincipijelnost koja je po ranijem scenariju uslijedila a to je određivanje jednomjesečnog pritvora sa željom njegovog dodatnog produženja. Po izjavama predstavnika tužilaštva djela za koja se sumnjiči Budimir su navodno već izvršena, dakle djelo se više ne izvršava, drugi akteri su ispitani izjave uzete i nikakvog ozbiljnog razloga za trideset dana pritvora nema jer osumnjičenik više ne može ničim uticati na utvrđene činjenice. Naravno ako tužilaštvo govori istinu kada su dokazi u pitanju. O bjekstvu u Hrvatsku pored potpisanih svih međuedržavnih sporazuma naše dvije države gubi raniji smisao bijega od pravde, na kraju krajeva mjere nadzora i oduzimanje osobnih dokumenata to bi spriječilo.

Mislim da se i ovdje Sud poprilično stavio u funkciju politike i ciljeva parlamentarne četvorke koja smatra da fizičko odsustvo predsjednika Federacije BiH otvara eventualne mogućnosti za pokrertanje procedura za njegovom smjenom i zamjenom makar se morala opet kršiti procedure. No kad je u pitanju ova parlamentarna većina tzv. četvorka to su već primjenjivali u samom Parlamentu na očigled cjelokupne BiH javnosti.

 

Taman kad je većina običnog svijeta povjerovala da se ovdje radi o istinskoj borbi protiv korupcije u državnim organima ozbiljne analize neovisnih i kompetentnih analitičara dovele su mnoge od njih do sumnje u prezentirane razloge i da se i u ovom slučaju nažalost radi prije svega o borbi za vlast i prevlast. Pošto je glavni zainteresirani u cijeloj priči SDP onda ni elementi osvete nisu isključeni jer takvih osveta već je bilo u proteklom vremenu kako naspram pojedinaca tako i čitavih populacija koje su se znale naći na putu ostvarenja licnih i partijskih ciljeva vrhuske SDP-a.

KOMENTARI