Čovječe stani! Odmori malo

Jer ti si tek krhko biće.

Nije ti puno vremena ostalo.

Evo već ti zora sviće.

Kamo to juriš čovjeće

Za čim trčiš stalno.

Zar ne vidiš da gaziš cvijeće,

Nisi se nasmijao odavno.

Tvoja leđa zgrbljena

I sve tvoje dragocjeno sada.

Uzeli su ljudi bez imena

Dali ti glad da tobom vlada.

Ne trebaš ništa više nego imaš

Oslobodi se tih lažnih želja.

Samog sebe ti najbolje znaš

Nebo ti je krov,a zemlja postelja.

Lutaj, putuj svijetom slobodan

Skači, viči, leti, plivaj, roni.

Jučer zaboravi.Danas je novi dan.

Samog sebe sebi pokloni.