I dok se većina zapadnih posjetilaca vraća iz Tajlanda sa osjećanjem da su iskusili ‘parče raja’, strani monasi koji su ostali nadaju se da će dostići novi nivo prosvjetljenja
Tajland je čuven po plažama i turizmu, ali neki zapadni posjetioci imaju drugačije planove, i kada dođu u tu zemlju, odluče da obuku budističku odoru i da se zamonaše.
I dok se većina zapadnih posjetilaca vraća iz Tajlanda sa osjećanjem da su iskusili “parče raja”, strani monasi koji su ostali nadaju se da će dostići novi nivo prosvjetljenja.
Više stotina došljaka iz Evrope, SAD ili Australije zamonašilo se proteklih decenija u budističkim hramovima, premda nisu svi ostali monasi do kraja života, prenosi AFP.
– Na taj način ostavljate iza sebe probleme i patnje koji su sastavni dio svjetovnog života – kaže Pra Asoko, budistički monah iz Švajcarske.
I monaški život nosi teškoće i odricanja, ali to su stvari koje prihvatate samom odlukom da se zamonašite, objašnjava on.
Jedan od njegovih učitelja je američki monah Luang Poh Sumedo, koji je obukao monašku odoru prije 46 godina i danas je jedan od najpoštovanijih stranih monaha u Tajlandu.
Budizam mu, kaže, odgovara zbog pragmatizma i činjenice da nije usredsređen na nekog boga.
– U budizmu ima nečeg privlačnog za um zapadnog čovjeka, jer ta religija nema teistički pristup, ne zahtijeva da vjerujete u neke stvari – kaže on.
Ipak, prelaz na disciplinovani monaški život nije lak. Ima mnogo pravila, uključujući seksualnu apstinenciju i izolovanost od šireg svijeta. Pra Ašal, Australijanac koji se zamonašio prije 35 godina, kaže da je oko polovina stranih monaha koje je poznavao odustalo.
– Ipak, nijedan od njih nije zažalio što je pokušao, a svaki je otišao sa povjerenjem u budističko učenje i zahvalnošću prema zajednici. Svima je bilo drago što su pokušali, a obično su odlazili zato što su mislili da je to, ipak, preteško za njih – ukazuje on.
KOMENTARI