Da sam grad

Da sam grad,
željela bih imati planinu –
ne da me nadvisuje,
nego da me brani od sjevera.

Da sam grad,
htjela bih i šumu da njome dišem
i zeleno jezero
da se u njemu smirujem.

Da sam grad,
cijelo bi nebo bilo nada mnom
i noću bih, sjajna i svjetlucava,
namigivala zvijezdama.

Ali, da sam grad,
i ljude bih morala imati,
jer bez ljudi
ni grada ne može biti.

A onda, pitam se –
bih li bila sretna
zbog rijeke, neba, gore
ili bih, nezahvalana poput ljudi,
poželjela još i more.