Masovni fenomen ispijanja kafe. Svakodnevno 80% starijih od 15 godina ispija kafu!
Nema ničeg lošeg u jutarnjem, odnosno prijepodnevnom pa i cjelodnevnom ispijanju kafe, spremno će reći svaki kafoljubac ma gdje bio, kako u Sanskom Mostu tako i u svijetu gdje je ispijanje kafe uobičajeni, ritualni čin, koji je odavno postao važna karika i u dokoličarskoj tradiciji.
Za tumačenje raznih fenomena pa i fenomena ispijanja kafe na javnom mjestu uvijek spremni komentatori društvenih zbivanja nerijetko će takvu ovisnost označiti ne samo kao rutinu nego i kao simbolični čin. Drugim riječima, dan počinje s jutrom, a jutro s kafom, što također simbolizira početak dana, uspostavu kontakta sa stvarnošću, socijalizaciju i zajedništvo pojedinca i drugih ljudi na svom omiljenom mjesta za takav ritual.
Bosanci i Hercegovc su dakle velike kafopije, na što upozorava i istraživanje koje je 2012. provela Gfk agencija, koje pokazuje da u BiH 80 posto ljudi starijih od 15 godina ispija kafu svakodnevno!
Da je tome tako svjedoče i dupkom puni kafići u svakom gradu pa i u manjem mjestu. Tom običaju nerijetko se čude strani gosti, kad vide gužvu u kafićima, posebno na proljetnim i ljetnim terasama, gdje konobari jure uokolo noseći “malu crnu” u mali milijun varijatni. Jer kafa nije samo kafa. Pijemo je kao običnu, kratku sa šećerom ili bez njega, pijemo uobičajeni espresso, kratki black espresso, dugački espresso s više vode, ristretto s manje vode ali vrlo jak, espresso corretto s dodatkom alkohola, espresso macchiatto s dodatkom toplog ili hladnog mlijeka, onaj s dodatkom pjene od mlijeka ili sa šlagom.
No i tu su smo posebni, jer za razliku od recimo Talijana koji preferiraju espresso “s nogu”, naši ljudi su razvili posebnu tradiciju ispijanja kafe, odnosno kafu piju sjedeći za stolićem u kafiću ili na terasi ne pet nego pedeset minuta. To naravno izbezumljuje kanobare, ali tko što smije i može poduzeti kad kafopije zazumu busiju ne mareći ni za koga osim za svoje užiće.
Zapravo bi ispijanje kafe vani a ne u svome domu, kao u mnogim zemljama na Zapadu trebalo biti tek usputna aktivnost, prije svega ranojutarnja prije odlaska (dolaska) na posao ako se baš mora ispiti šalica crnog napitka, svojevrsne adrenalinske “dizalice”, prije nego se zasjedne za računalo ili počne raditi u tvorničkoj hali. Međutim, dok primjerice Amerikanci jureći na posao kafu kupljenu u Starbucksu najčešće ispijaju u hodu iz zatvorenih plastičnih čaša (na slamku čak), Nama ne pada na pamet mučiti se na takav grozan, užurbani način. Oni lijepo krenu na posao i zaglave u svom kafiću. Tu je užiće popiti šalicu, dvije kafice, možda i zakasniti na posao, jer on, posao neće pobjeći. No, jutro još i nije veći problem, na kafu se ide i tijekom radnog vremena, u stanci, pa se i tu ušićari po koji sat nerada. Naravno, ako se radi, jer onima koji ne rade ionako je svejedno hoće li kafu piti pet ili pedeset minuta, ujutro ili u svako doba dana.
Živjeti se mora, a kakav je to život bez kafe u kafiću – nikakav!
Nisu naime svi koji piju kafu lijenčine i neradnici, premda naravno ima i takvih. Bit će da je ispijanje kafe na ovim našim prostorima na poseban način usađeno u mentalni sklop.
Dakle, živjela mala crna! Kafa.
KOMENTARI