Pet kola do kraja, tri pobjede do sna. To je računica Leicester Cityja, lidera Premiershipa i miljenika fudbalskog svijeta. Na putu im stoje West Ham, Swansea, Manchester United, Everton, Chelsea i – Claudio Ranieri.
O italijanskom stručnjaku već smo pisali početkom februara. Bilo je to pred meč Leciestera protiv Liverpoola na King Power stadionu.
Da, pretpostavljali smo da će Ranierijev tim pasti, pa smo “hommage” Ranieriju dali dok je još bio na tronu. Ali, kada jeLiverpool poražen sa 2:0, a onda i Manchester City na Etihadu četiri dana kasnije rezultatom 3:1 pri čemu je i dobro prošao, konačno smo svi počeli ozbiljno gledati na lukave, ali i omiljene i dobroćudne Lisice.
Ovaj put, ne pišemo zbog pretpostavki da će Leicester pasti kao što smo mislili početkom februara, nego zbog onih sezona kada je Ranieri u fotofinišu gubio prednost i završavao ispod pobjedničkog postolja. Vjerovatno i 64-godišnji Italijan nerijetko kroz glavu “provuče” sjećanja iz prošlosti i nada se, kao skoro cijeli fudbalski svijet, da će ovaj put, konačno, biti drugačije. Ovo i jeste njegov “posljednji voz”.
Prvu veliku “meč” loptu za rezultat koji bi ga svrstao među najveće trenere svijeta i produžio mu boravak u Chelseaju 2004. godine imao je u polufinalu Lige prvaka protiv Monaca. Premiershipom je “marširao” nepobjedivi Arsenal i Chelsea tu nije imao velike šanse za titulom, ali ne možemo, a ne podsjetiti da je Chelsea u posljednjih sedam kola upisao samo dvije pobjede.
Spomenuti dvomeč protiv Monaca imao je sasvim čudan scenarij. To je naveo i legendarni veznjak Chelseaja Frank Lampard u svojoj autobiografiji.
“Ono što se desilo te noći u Monte Carlu, šokiralo je sve nas i izbacilo iz takta. Počeli smo jako dobro i kontolirali smo meč. Čak smo imali 1:1 nakon prvog poluvremena. Imali smo sve što nam je potrebno da se sačuvamo od Monaca. Ali, izvor našeg pada desio se u našoj svlačionici i počeo je na odmoru. ‘Seba! Spremi se i zagrij. Ulaziš u igru’, kazao je Ranieri Veronu. ‘Ali, treneru, ja nisam spreman za igru. Nisam dovoljno fit’, odgovorio je Veron”, stoji u knjizi Franka Lamparda.
Ranieri je odlučio u igru poslati nedovoljno oporavljenog argentinskog veznjaka Sebasitana Verona, te uz to ubaciti ga umjesto Jespera Grønkjæra koji je igrao na krilu. Lampard navodi kako je razmijenio čudni pogled sa Eidurom Gudjohnsenom na ovu odluku Ranierija, jer je Grønkjær odigrao odlično poluvrijeme, a sada ga mijenja igrač koji je povrijeđen i ne igra njegovu poziciju.
“Vratili smo se na teren zbunjeni. Niko nije razmio šta se dešava. Bili smo u komfornoj situaciji, a sada smo imali nedovoljno oporavljenog igrača. Postalo je bolje kada je isključen Andreas Zikos i kada smo imali igrača više, ali je ubrzo Ranieri zamijenio desnog beka Marija Melchiota za napadača Jimmyja Floyda Hasselbainka, te je poslao Scotta Parkera na desnog beka. Hasselbaink je slegao ramenima kada sam ga pitao šta se dešava. Potom je ušao Robert Huth umjesto Parkera i sve je dobilo čudan oblik”, dodaje Lampard, a Chelsea je izgubio 3:1 iako je 20 minuta prije kraja imao igrača više i povoljnih 1:1. U uzvratu je bilo 2:2 i Monaco je pošao u finale.
Ranieri je tada bio poznat kao “Tinker Man”, odnosno “čovjek koji mnogo mijenja”, a nadimak je dobio, jer je stalno mijenjao igrače ili pozicije igrača. Nakon tog meča postavljala su se pitanja da li je Ranieri to namjerno uradio pošto su kružile priče da će ga vlasnik Chelseaja Roman Abramovič svakako zamijeniti novim trenerom. U opcijama su bili tadašnji trener Monaca Didier Deschamps i tadašnji trener Porta Jose Mourinho koji je tada osvojio Ligu prvaka te na kraju i stigao na Stamford Bridge.
“Svi smo se pitali jedno pitanje. Vjerovatno je Ranieri znao odgovor, ali ako je znao, nije rekao. Kasnije je priznao da je tada odradio najgorih 45 minuta u Chelseaju. To je bilo očigledno. Bio je poznat kao ‘Tinker Man’, ali to je bilo najgore razmišljanje koje je uradio kao trener Chelseaja. Ljudi su me počeli pitati da li je Ranieri pravio sabotažu zbog izvjesnog odlaska. Ne mogu obrazložiti, ali mrzim razmišljati da je to bio razlog. To nije bilo u njegovom karakteru da unazadi svoj tim”, stoji u knjizi Lamparda koji se u tom dijelu u kojem je pisao o Monacu, mnogo zahvalio Ranieriju za sve što je napravio u Chelseaju.
Šansu za novu titulu imao je u Juventusu u sezoni 2008/09, ali je od početka 30. do kraja 36. kola nanizao sedam utakmica bez pobjede, pa je dobio otkaz dva kola prije kraja, a titulu je uzeo Inter sa 10 bodova više od Juventusa. Dakle, Ranieri je u finišu “prosuo” 15 bodova protiv Chieva (3:3), Genoe (2:3), Intera (1:1), Reggine (2:2), Leccea (2:2), Milana (1:1) i Atalante (2:2).
Poslije je s Romom u sezoni 2009/10. imao prvo mjesto četiri kola prije kraja. Onda je poražen od Sampdorije kod kuće (2:1) što je Inter iskoristio i na kraju osvojio titulu.
Sada je pred Ranierijem pet kola u kojima treba tri pobjede da osigura titulu. Više nije “Tinker Man”, sada je heroj bez obzira na sve, jer je izborio play off za Ligu prvaka naredne sezone sa timom koji je trebao ispasti iz lige. Ali, svijet fudbala čeka titulu koja bi se nasmiješila svim padovima skromnog Italijana.
Raspored Leicester Cityja:
34. kolo: West Ham (kod kuće)
35. kolo: Swansea (kod kuće)
36. kolo: Manchester United (u gostima)
37. kolo: Everton (kod kuće)
38: kolo: Chelsea (u gostima)
KOMENTARI