Obilježena je dvadeseta godišnjica od smrti Mirze Delibašića, a za Federalnu TVgovorio je Danko Delibašić, sin legendarnog Kindžeta.
“Suštinski krenulo se u priču o spomeniku Mirzi Delibašiću na Skenderiji, spomenik je gotov i nadamo se da ćemo neke tehničke probleme prevazići i da će uskoro biti pokazan svim građanima Sarajeva, BiH, svim budućim turistima naše zemlje i našeg grada. A naravno film koji sam radio sa španskom filmskom ekipom uveliko živi svoj festivalski život. Prikazivan je na četiri festivala u Španiji, na SFF-u, TFF-u i možemo reći da je osvojio i nagradu za najbolji dokumentarni film na festivalu u Hihonu. Mislim da, u tom smislu, Mirza Delibašić ove godine pored toga što je ta jubilarna, tužna 20. godišnjica smrti, ne živi u sjećanjima samo Bosanaca i Hercegovaca, nego Mirza Delibašić ide u jedno novo putovanje planetom kroz filmsku umjetnost i kroz dokumentarni film koji smo radili i zato sam ponosan, posebno zato što je to baš ove 2021. godine. Ne bih mogao reći da je baš planirano da tako bude, ali tako su se neke stvari poklopile i evo imamo to što imamo”, kazao je Danko za Federalnu.
Ističe da je jako puno truda uloženo u dokumentarni film.
“Proces je bio strašno intenzivan jer konstantno proživljavate, prevazilazite svoje dnevne izazove i probleme u životu evocirajući non stop uspomenu na oca. Zato mi je posebno drago što je prikazan na festivalima širom Španije. Osjećaj kada su mi kolege iz Španije javile da smo osvojili prvu nagradu na festivalu u Hihonu, nekako se skinuo teret sa naših pleća, u smislu prihvatanja filma. Osjetio sam da je Mirza ponovo prihvaćen u svijetu kao legenda, čovjek i sportista.”
Navodi da ima enormno poštovanje prema onome što se događalo u dvorani Mirza Delibašić.
“I kroz film pokušavam da pređem tu jednu vrstu puta koju je on prelazio u svom životu 20 godina poslije njegove smrti. Ja sam u ovoj dvorani isto prolio dosta znoja i trenirao. Važno je da se zove Mirza Delibašić zato što je on prvo ime Skenderije, prvo ime bh. sporta.”
Delibašić kaže da se talentom može roditi igrač koji je bolji od Mirze, ali da je nedokučivo i nerealno ponoviti njegov uspjeh.
“Bio bih ponosan kada bi neko bio trofejniji od njega, pogotovo ako je taj neko iz BiH. Mirza je najtrofejniji evropski košarkaš svih vremena. Ako postoji ijedan uspjeh za koji se kontinuirano nadam da će neko nadmašiti je to 8. mjesto. Zaista bih volio da doživim tu vrstu dike i ponosa da svoju reprezentaciju, reprezentaciju svoje zemlje vidim na podijumu nekog takmičenja pri dodjeli medalja. Mislim da je to naša tiha patnja. Naše žene, Zmajice, su nadmašile taj uspjeh muškaraca, ali u muškom sportu taj uspjeh nije ponovljen ali nadam se da hoće.”
Smatra da je Vedran Bosnić napravio sjajan posao i da se nada da će se reprezentaciji pridružiti i igrači koji već dugo ne igraju.
Na pitanje zašto je Mirza bio razočaran posljednjih godina života, kaže:
“Na oficijelnoj stranici Eurolige piše da je to igrač i čovjek koji je gradio svoju karijeru rušeći stereotipe. Da bi stereotipi bili srušeni morate imati viziju. Mirza je vidio šta će se nama desiti i kad je dobio nagradu za najboljeg sportistu BiH 20. stoljeća i kad je izašao na binu rekao je nadam se da će iduće godine ovaj izbor ponovo biti održan, mada čisto sumnjam. Dakle u tom trenutku je on znao u kakvom stanju je naš sport.”
Na pitanje šta ga najviše veže, neko posebno sjećanje na Mirzu, Danko kaže:
“To je bila posebna osoba. Takav se jednom rađa. Od čega je sve sastavljen bio kao čovjek i kao košarkaš, toliko ambicije, požrtvovanosti sa jedne strane, sa druge strane druženja, njegovog humanitarnog djelovanja. Bio je čovjek koji je pomagao svima. Ono što me veže za njega su naši razgovori koje je sa mnom komunicirao u posljednjoj godini svog života. Svaki dan smo pričali po 5-6-7 sati dnevno i mislim da me tu pripremao na život bez njega. Žao mi je što ga nisam malo duže imao u životu.”
KOMENTARI