instant fap
NaslovnicaLokalne temeSanski Most

Demant na objavu „Negodovanje kolektiva Mješovite srednje škole u Sanskom Mostu“

Demant na objavu „Negodovanje kolektiva Mješovite srednje škole u Sanskom Mostu“

mr.Šemsudin Habibović, dipl.ing.maš.

17.VKB 11/8

79260 Sanski Most

Poštovano uredništvo inmedia.ba,

dana 09.10.2017. godine ste objavili tzv. „Negodovanje kolektiva Mješovite srednje škole u Sanskom Mostu“ te Vas molim da, shodno Kodeksu za štampu i on-line medije, objavite i moj demant sa ispravkom netačnih navoda, na čemu Vam se unaprijed zahvaljujem.

Naš narod ima puno mudrih izreka, a jedna od njih je svakako ona „Nije važno šta ti se kaže, već ko ti to kaže“. Upravo zbog toga sam se dugo dvoumio da li uopšte da odgovorim na spomenute bljuvotine ili ne, međutim, ja sam sportista, fajter i stvari nikada ne ostavljam nedorečenim, pa neću ni ovu.

Na samom početku imamo jednu notornu neistinu u tvrdnji kako „…Ministarstvo do sada nije pokazalo interes da riješi ‘njihovu’ situaciju…“. Ministarstvo je itekako pokazalo interes, a da je to tako pokazuju akti potpisani od strane čak tri resorna ministra i poslani Školi u zadnjih desetak mjeseci. U predmetu „Postupanje po presudi“ broj 10-34-14229-2/16 od 28.11.2016. godine, potpisanog od strane ministra Adisa Muharemovića i adresiranog na direktora Škole i Školski odbor, se od Škole izričito traži da je „tužena Mješovita srednja škola obavezna da postupi po presudi Opštinskog suda u Sanskom Mostu“. Nisu postupili. Samo dva dana kasnije, ministar Muharemović od Škole zahtijeva da „shodno presudi Kantonalnog suda u Bihaću, Škola izvrši uplatu naknade za platu, doprinosa za PIO i naknadu za sudske troškove tužitelju (meni)“. Nisu postupili. Nažalost, ministri obrazovanja su se često mijenjali, ali je svaki donosio iste odluke. Ministrica Sanela Ćenanović u dopisu broj 10-34-14229-4/16, od 15.02.2017. godine, reagujući na moju urgenciju, naređuje Školi da „škola u navedenom predmetu u cijelosti postupi po presudi“. Nisu postupili. U sljedećem aktu ministrice Ćenanović, broj 10-34-2731-1/17 od 07.03.2017. godine od Škole se traži da „Shodno članu 148. Zakona o srednjem obrazovanju Školski odbor razriješi dužnosti direktora prije isteka mandata, da postupi po Naredbi ministra, jer je direktor stekao uslove za prestanak radnog odnosa, odnosno penzionisanje, obzirom da je 03.02.2017. godine napunio 65 godina života“. Nisu postupili. Treći po redu ministar obrazovanja, gospodin Muhamed Ramić je direktoru i predsjednici Školskog odboru Murisi Cerić dana 10.05.2017. godine poslao Naredbu o postupanju broj 10-34-2720-16/17 u kojem izričito zahtijeva da se „…izvrši penzionisanje Midžan Seada“. Nisu postupili.

Rečenicom kako sam ja „bivši uposlenik Škole“ nepotpisani autor ovog pamfleta (samo taj podatak govori o kakvim se moralnim ništicama radi) grubo izražava nepoštivanje pravomoćnih sudskih presuda, obzirom da je Opštinski sud u Sanskom Mostu donio presudu broj 22 0 Rs 031227 15 Rs od 20.11.2015., a pravomoćno potvrdio Kantonalni sud u Bihaću presudom broj 22 0 Rs 031227 16 Rsž od 07.10.2016. godine i u obje jasno stoji kako je „Odluka o raskidu ugovora o radu sa tužiteljem (sa mnom) nezakonita“, te da mi moraju isplatiti sve neisplaćene plate uz kamatu od 12%, uplatiti doprinose za PIO i vratiti na posao u roku od 15 dana“. Nisu postupili.

Da ovaj pamflet svakako nije nikakav „dopis potpisan od 48 zaposlenika“ govori još jedna monstruozna laž, a to je iznesena optužba kako moja supruga i nezakonito smijenjena direktorica (o tome je svoje mišljenje kroz Presudu broj 22 0 Rs 027861 15 Rev, od 16.03.2017. godine dao i Vrhovni sud Federacije BiH, naloživši Školi da Maidu Cepić-Habibović u roku od 15 dana vrati na poziciju direktorice. Nisu postupili ni po ovoj presudi) pisala o njima na društvenim mrežama, a istina je da ona nikada i nigdje o njima nije ni slova, a kamoli rečenice napisala. Naravno, za ovo će protiv NN izvršilaca da uslijedi tužba za klevetu, jer ako neki nemaju lične časti, neki drugi imaju i ne dozvoljavaju da se ista od ovih prvih blati i podriva. Istraga provedena od strane nadležnih organa će pokazati ko su stvarni „potpisnici“ ovoga pamfleta. Ja vjerujem u pravosudni sistem ove zemlje.

Međutim, poručujem ovim „odgajateljima mladog čovjeka“, kako se u pamfletu nazvaše, da ja jesam pisao, da pišem i da ću da pišem o svih nezakonitim radnjama koje oni čine u toj odgojno-obrazovnoj ustanovi, koja su doveli na taj stepen da je ona to, nažalost, još samo po zvaničnom nazivu i nikako drugačije. Pišem i o tome javno govorim već skoro tri godine, materijala se je nakupilo, stoga pozivam te „odgajatelje“ da protiv mene pokrenu krivični postupak, da me tuže za klevetu, da me prijave gdje god misle da treba. Evo, ja ih molim da to urade, ali kao časni ljudi, sa svojim imenom i prezimenom, a ne da se kriju iza nekakvih jadnih i nepotpisanih pamfleta i iza nekakvog imaginarnog „kolektiva“. Meni ne mogu ništa, osim da budu suprotna strana na optuženičkoj klupi, kao što su to do sada često bili.

Uvrštavanjem i moje supruge i zaposlenice te Škole još od 1999. godine u ove monstruozne i lažne kombinacije i konstrukcije, samo nastavljaju mobing koji direktor Škole i Školski odbor, ali i neki nečasni zaposlenici Škole protiv nje provode već skoro tri godine i upozoravam ih da čine krivično djelo za koje će i da krivično odgovaraju.

Nažalost ovi „odgajatelji“ ponovo u sve pokušavaju da uvuku i nedužnu školsku djecu, navodeći kako su oni „tražili“ da im se odgovori na pisanja po društvenim mrežama, što je neviđen nemoralan postupak. Nažalost, ovo nije prvi put, jer su nezakoniti direktor i bivši Školski odbor, koji je naprasno podnio ostavku, već jednom pokušali da zloupotrijebe djecu u sudskom procesu koji smo vodili protiv Škole i isti dobili. Žalosno je bilo gledati te izgubljene mlade ljude, koje je Škola dovela u sud da svjedoče, kako djeluju zbunjeno i uplašeno, a koji su opet pokazali da imaju daleko više časti od samozvanih „odgajatelja“ i koji su rekli onako kako je bilo, a što nije bilo ono što su „odgajatelji“ očekivali i željeli da čuju. Naravno, i taj spor je Škola izgubila, a Budžetu USK nanesena nova materijalna šteta.

Dakle, ako te vajne „odgajatelje“ ja blatim i ako govorim i iznosim neistine, neka podnesu tužbu, pa da o svemu „popričamo“ na sudu, gdje oni redovno gube sporove. Ja i dalje stojim iza svake izgovorene tvrdnje, a naročito iza sljedećih tvrdnji:

Taj „jadni“ povjerenik sindikata (Kazić Alem), kojega „odgajatelji“ navode kao jednog od onih koje ja „blatim“ je jedini profesor u historiji sanskog školstva, a vjerovatno i šire, kome je resorno Ministrarstvo poništilo ocjenu (slučaj Dejan Pašić, a nezakoniti direktor Midžan Sead ni tada nije postupio prema mišljenju (naređenju) Ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i sporta USK broj 10-38-4334-UP-1/15 od 09.10.2015., o čemu govori i akt Kantonalne uprave za inspekcijske poslove broj UP-1-17-38-04200/15-1048-012, od 18.11.2015. godine), koji u svome stanu drži instrukcije učenicima kojima predaje i te predmete u redovnoj nastavi i koji svaki taj instruktivni sat naplaćuje 10 KM, nakon čega djeci „odjednom sve bude jasno“ i bez problema dobiju pozitivnu ocjenu. Ovo je kažnjivo i po etičkim i krivičnim normama, a ja imam izjave preko desetero djece (sada već punoljetnih mladih osoba) koje će ove izjave i da potvrde. Pozivam ga da me tuži, pa da o ovome raspravimo na sudu.

Sljedeća koju, kako ovi „odgajatelji“ kažu „blatim“ je predsjednica Školskog odbora Murisa Cerić, koja je prekršila sve moguće odluke Opštinskog suda u Sanskom Mostu, Kantonalnog suda u Bihaću i Vrhovnog suda Federacije BiH, koja je prekršila gore navedene naredbe ministra obrazovanja, koja je jednostavno počinila krivično djelo „neizvršavanja pravomoćne sudske presude“ i to više njih, a da je to tačno, govori i podatak da je protiv iste i ostalih članova Školskog odbora potvrđena krivična prijava od strane Kantonalnog tužilaštva USK.

Notorna je neistina i da je iko ikada, a naročito da sam to ja uradio, pominjao roditelje učenika. Nikoga osim „gospođe“ Medihe Duračak, zaposlenice kompanije FIS Vitez, članice Školskog odbora protiv koje je potvrđena krivična prijava za kriminalne radnje u mome slučaju i protiv koje slijedi krivični postupak.

U pamfletu „odgajatelja“ se navodi kako moja supruga i ja „blatimo“ i „sve članove kolektiva, koji su nam se na ovaj ili onaj način našli na putu“, naravno ne navodeći niti jedno ime, a ja ih pitam na kojem su se to „putu“ meni našli ostali članovi toga tzv. „kolektiva“, kada sam ja skoro tri godine van te škole i to odlukom nesposobnog i nezakonitog direktora i kriminogenog Školskog odbora koji ga je podržavao, neprovodeći pravomoćne sudske odluke, što je krivično djelo, koje je, shodno članu 351. Krivičnog zakona FBiH kažnjivo zatvorskom kaznom i do pet godina. S takvom ekipom častan čovjek sigurno ne želi da ima bilo kakve veze, pa čak ni da ih „blati“.

Nisu oni, kako tvrde „od svih institucija ignorisani, nezaštićeni, poniženi, ostavljeni, ugroženi, diskriminirani, dehumanizirani, bez odgojnog autoriteta…“, već su te institucije itekako zainteresovane za njih, a naročito Kantonalno tužilaštvo i nadležni sudski organi, tako da se ova „nezaštićena“ gospoda u tom smislu uopšte ne osjećaju napušteno i ignorisano. „Druženje“ s tim institucijama im tek slijedi.

Jadno je da ova „gospoda“ u nepotpisanom, a objavljenom pamfletu traži nekakvo „pravo na rad“, a upravo su oni meni na najgrublji i najnehumaniji način uskratili to zakonsko pravo, što je potvrđeno prvostepenom i drugostepenom konačnom sudskom presudom, te da se je prije dva dana navršila puna godina dana otkako oni ne provode pravomoćnu sudsku presudu o mome povratku na posao. Može li se biti licemjerniji od ovih kojima je „ugroženo pravo na rad“, a redovno svaki dan idu na posao i redovno svaki mjesec primaju platu, dok je za mene to misaona imenica već puna 34 mjeseca?

Oni su svoje „dostojanstvo“ davno izgubili i više nema te institucije koja bi im ga mogla povratiti, jer obraz se gubi samo jednom, a oni su tu fazu davno prošli.

Posebno je zanimljivo na koga su ovi „odgajatelji“ adresirali ovaj nepotpisani pamflet.

Pisali su ovi „odgajatelji“ Sindikatu srednjeg obrazovanja FBiH, a nisu proveli u djelo preporuke istoga u mome slučaju (broj 05-13/15, od 12.01.2015., odnosno Zahtjev broj 05-2-25/15, od 16.01.2015. godine, kao i Pravno mišljenje broj 05-30/15, od 20.01.2015. godine, u kojoj je eksplicite navedeno kako je, s pravne strane, odluka o mome otkazu ništavna. Nisu uvažili).

Nepotpisani „odgajatelji“ su pisali i Sindikatu srednjeg obrazovanja USK, a predsjednik kantonalnog sindikata gospodin Samir Fajić je, kao moj svjedok, bio jasan o ovome slučaju na svjedočenju u Opštinskom sudu u Sanskom Mostu u sporu kojega su ovi „odgajatelji“ izgubili.

Pisali su „odgajatelji“ i, kako su naveli „Ministarstvu obrazovanja USK“, valjda ne znajući da takvo ministarstvo ne postoji, već da se isto zove Ministarstvo obrazovanja, nauke, kulture i sporta USK, a ne žele da provedu odluke i preporuke ovoga Ministarstva o tome da se prethodno navedene sudske presude ispoštuju, kao i da se nelegalni direktor, koji je uslove za penziju stekao još 03.02.2017. godine, penzioniše

Pisali su „odgajatelji“ i, kako su naveli „Premijeru Vlade USK“, valjda ne znajući da ne postoji „premijer Vlade“, već „predsjednik Vlade“ iliti „premijer“ (od fran. premier ministre – prvi ministar, jer je titulu prvi ponio 1624. kardinal Richelieu, odnosno od engl. prime minister), a koji je na zadnjoj Skupštini USK javno za govornicom, odgovarajući na postavljeno poslaničko pitanje, rekao kako se sudska presuda u mome slučaju mora ispoštovati i to u što kraćem roku. Kao i ministru, i premijeru je sve odavno jasno i čovjek samo želi da se ova farsa sa Mješovitom srednjom školom i u Mješovitoj srednjoj školi u Sanskom Mostu što prije okonča, jer ugrožavaju i njihov ugled, obzirom na to da Vlada na prijedlog Ministarstva imenuje Školski odbor, a on bira direktora škole.

Nejasno je što su „odgajatelji“ pisali Regulatornoj agenciji za medije i komunikaciju (RAK), obzirom da ista nema ingerencija nad onim što se piše po društvenim mrežama, kao i pisanija „odgajatelja“ Centralnoj izbornoj komisiji (CIK), jer ista nema nikakve ingerencije nad mojim privatnim životom, iako sam ja od naroda izabrani vijećnik u Opštinskom vijeću Sanskog Mosta. Ništa čudno za njih. Da roditelji samo znaju koliko su ovi „obrazovani“ u stvari „neobrazovani“ sigurno im ne bi povjerili svoju djecu na obrazovanje i vaspitanje.

Što se tiče obraćanja „odgajatelja“ Policijskoj upravi Sanski Most ima smisla, jer će u skoroj budućnosti nemali broj njih biti tamo na informativnim razgovorima i to u svojstvu okrivljenih, a po naređenju Kantonalnog tužilaštva, kao što je nezakoniti direktor to već nekoliko puta do sada „probao.“

I na kraju, lijepo je što su se obratili i VSTV-u, uz poduku da se institucija ne zove „Visoko sudsko tužilačko vijeće“, već „Visoko sudsko i tužilačko vijeće“, jer su tužilaštvo i sudovi, kojima je VSTV nadležno tijelo, korektno obavljali svoj posao i redovno podizali optužnice i donosili presude protiv Škole, koju ovi i ovakvi „odgajatelji“ predstavljaju i koju su doveli na najniže grane od njenog osnivanja i bacili je u blato nečasti, nemorala i uništavanja generacija učenika.

Da je to tako, govori mjesecima i godinama zaključana CNC mašina, a generacije mašinskih tehničara programera CNC mašina završavaju obrazovanje, bez da su je i vidjeli, a kamoli na njoj nešto radili. Da je to tako, govori i podatak da je cijela jedna generacija „tehničara mehatronike“ završila svoje školovanje, a da nisu imali sat odgovarajuće stručne prakse (za to vrijeme, njihovi vršnjaci u Tešnju izrađuju funkcionalne robote). Da je to tako, govori i podatak da nastavnici praktične nastave nemaju nikakav materijal za praktični rad sa djecom, pa djeca sami međusobno skupljaju po marku-dvije, kako bi se kupio osnovni materijal za praksu. Da je to tako, govori i podatak da je posljednji realizovani projekat bio onaj koji sam ja napisao i realizovao, te da je od dobijenih sredstava škola nabavila potpuno nove računare u CNC kabinetu.

I, da, gospodo „odgajatelji“, sve ovo što sam naveo se je moglo veoma lahko realizovati da niste svojim suludim i nepromišljenim odlukama Budžet USK, samo u mome slučaju, oštetili za iznos veći od 60.000 KM (do sada), te da se ta šteta sveke sekunde povećava, obzirom da je svaka moja minuta, pravomoćnom sudskom odlukom, skuplja od one vaše za 12%, koliko iznose dnevne zakonske zatezne kamate.

Na kraju, gospodo „odgajatelji“, nemojte da se zavaravate! Kako god ste već duboko involvirani u nekoliko krivičnih postupaka koji se protiv vas vode, nemojte misliti da se ja neću pobrinuti da lično platite svaku marku za koju je, vašim suludim i nemoralnim odlukama, oštećen Budžet ovoga kantona, odnosno građani ovoga kantona i ovoga grada, koji vama takvima povjeravaju svoju djecu na „odgajanje“ i „obrazovanje“.

I, na kraju, ja ću da odgovorim na pitanje za koje ste rekli da su vam postavili učenici škole, a svi znamo da nisu: „Vi ste daleko gori čak i od onoga što sam ja u zadnje tri godine pisao o vama i vašim nečasnim djelima“.

 

mr.Šemsudin Habibović, dipl.ing.maš., s.r.

KOMENTARI