U Dnevnom avazu br. 6197, od 21. 11. 2012. objavljen je tekst: “Kabadahija terorizira državne službenike i izmišlja optužbe”. Bila je to reakcija na tri dana ranije objavljeni tekst Oslobođenja: “Mojoj porodici je sada gore nego u ratnom Sarajevu”, u kojem je Ruzmir M-Halilović iznio teške optužbe vezane za nepravilnosti u zapošljavanju, a jedna od njihovih žrtava je i njegova supruga Enisa, profesorica razredne nastave. M-Halilović je uputio demanti Dnevnom avazu, pa kako ovaj nije objavljen, ponudio ga je našem listu, s ciljem rasvjetljavanja ozbiljnih problema, koji se tiču svih građana TK-a i zemlje.
“S obzirom na to da je u vašem članku izneseno od Senada Vukovića da sam seoski kabadahija, poznat u Gradačcu i TK-u po nemoralnom ponašanju, fizičkim napadima, prijetnjama i uvredama na račun kolega, otjeran iz Vlade TK-a zbog nerada i niza prekršaja, da nisam diplomirani ekonomista, da sam najnižih moralnih vrijednosti, da sam najveći neradnik u Gradačcu, da terorišem i vrijeđam radnike itd, pod punom moralnom, materijalnom i krivičnom odgovornošću izjavljujem sljedeće: Pomenuti članak iz Dnevnog avaza je napravljen u restoranu Konak u Gradačcu 19. 11. 2012. godine u prisustvu Senada Vukovića, Omera Hećimovića i Ekrema Ibrahimovića, dužnosnika SBB-a u Gradačcu. Na kraju tog sastanka Omer Hećimović je, kažu moji izvori, rekao: ‘A sada nam treba neko iz Općine Gradačac ko će sve ovo, što smo se dogovorili, da potvrdi’.
90 diploma
Podsjećam: R. M-Halilović je diplomirao 1982. na sarajevskom Ekonomskom fakultetu, a ne kao neki radnici Općine Gradačac, među kojima je i Senad Vuković, kao pomoćnik načelnika Općine za privredu, budžet i finansije, koji su kupovali diplome u Banjoj Luci, Tuzli, Doboju, Foči, itd, tako da sada od 110 zaposlenih u Općini, njih 90 ima diplomu fakulteta. Moj otac je dobitnik šestoaprilskog priznanja grada Sarajeva za izvanredan doprinos i učešće u organizaciji ZOI ‘84. Sarajevo, a ti, Vukoviću, izjavljuješ da sam ja ‘seoski kabadahija’. Eto, a ja idem na posao u odijelu, poštujući državnu službu i građane, jer sam tako odgojen i vaspitan. Ti si kupio u životu samo jedno odijelo, kada si se ženio, pa si 12 g. išao na posao u džemperu u kojem i spavaš.
Dalje, jedini sam u Općini Gradačac zaposlen javnim konkursom, bez pomoći bilo koje stranke, a niti S. Vukovića, tako da nikome nisam ni dužan, pa mogu (a Boga mi, i smijem) govoriti javno šta je Vuković kriminalno radio 12 godina u Općini. Usput da kažem da je Vukovića, zbog njegovog kriminala, novi načelnik Gradačca suspendovao. No, u ovim danima (pošto je SBB izgubio na lokalnim izborima za načelnika Gradačca), kao državni službenik sa zavidnom radnom karijerom, izložen sam strašnim pritiscima: na poslu, od policije TK-a i Gradačca, i to samo zato što sam legalno, demokratski, javno doprinio da SBB bude poražen, kao i njegov kandidat za načelnika dr. Semir Turbić. Ali, ja sam imao u školi i predmet psihologiju, pa i učio o tome da su poraženi uvijek jako ljuti, ovaj put, na sve građane Gradačca, a naročito na onoga koji ih je raskrinkao. Kao ranjena zvijer, izgubivši smisao za realnost, sve više srljaju u propast, nesvjesni da time samo sebi kopaju dublju jamu. Oni, članovi SBB-a, šalju meni policiju na kućni prag, uznemirujući moju majku, suprugu i malodobnu djecu, a sve to rade zato što imaju dr. Turbića, moćnog poslanika u Skupštini TK-a. No, Vuković tvrdi da sam ja ‘fizički nasrnuo i izvrijeđao suprugu dr. Turbića’, što je apsolutna neistina.
Oteto, prokleto
Supruga dr. Turbića je moja rođakinja, a ja, radeći 5 godina u Općini, komuniciram sa dotičnom vrlo često i korektno, ali pošto je SBB i dr. Semir Turbić, kao njegov kandidat za načelnika Općine, istjerao moju suprugu s posla, jesam otišao u kancelariju dotične i rekao: ‘Začešljala si se, rodice, da postaneš prva dama općine, na račun moje djece… E, ja sam se potrudio legalno da tvoj muž ne postane načelnik, a da ti ne postaneš prva dama Gradačca, a ono što je tvoj suprug nezakonito i nemoralno oteo mojoj djeci, do sada dvije plate njihove majke, ja ću se legalno potruditi da oteto vratite.’
Vuković tvrdi da sam seljak, a ja ga podsjećam na to da je on rođen u Mionici kod Gradačca, da je živio i sada živi u Mionici, dok sam ja rođen u Gradačcu, ali 25 godina sam radio i živio u Sarajevu. I sada imam tamo stan, i puno prijatelja, kolega i raje, a to treba zaslužiti. Gnusna je i laž da sam otpušten iz Vlade TK-a. Imao sam infarkt, te sam zbog svakodnevnog putovanja na posao 60 km zamolio ministra Seada Mujanovića da me proglasi viškom. Laž je i to da nisam u stanju napraviti ni običan izvještaj i da ne znam raditi. Kao pomoćnik ministra za razvoj u Vladi TK-a, koordinirao sam izradu dugoročne strategije razvoja TK-a sarađujući sa eminentnim doktorima nauka, profesorima fakulteta, stručnjacima, od kojih su mi mnogi i kućni prijatelji. Dalje, Vuković tvrdi da sam fizički nasrnuo na njega, a ja sam samo njemu rekao da ga bude stid što je kao najmoćniji čovjek i idejni tvorac SBB-a u Gradačcu zaposlio Lejlu Vuković, svoju rodicu, koja nema ni pola godine radnog staža kao nastavnik razredne nastave, čime je moju suprugu, profesoricu razredne nastave, poslije 7 godina rada izbacio s posla. Lično mi je rekao direktor OŠ ‘Safvet-beg Bašagić’ da su mu prijetili iz SBB-a da to učini.
10 posto od svega
Što se tiče Vukovićeve izjave da sam ‘jadnik, koji teško živi’, evo činjenica: R. M-Halilović posjeduje 3 automobila, kuću, najbolji restoran u Gradačcu, četverosoban stan u elitnom dijelu Sarajeva, ali ono najvrednije što ima su – djeca, i zato kažem: Ko ugrozi nemoralno i nezakonito moju djecu, Ustav, svi zakoni ovoga svijeta, biološki zakoni daju mi pravo, dužnost i obavezu da ih štitim. Vuković tvrdi i to da sam ja čovjek najnižih moralnih vrijednosti i to ‘potkrepljuje činjenicom’ da je MUP TK-a intervenisao da vratim službeni automobil kada sam radio u Vladi TK-a kao pomoćnik ministra za razvoj. Jedan tehnički nesporazum koristi za izvrtanje istine. Jadno. Jednako kao i kada tvrdi da sam ‘najveći neradnik koji po cijeli dan ispija kafe, a neće da radi ništa’. Pomoćnik općinskog načelnika za privredu, budžet i finansije ne može biti samo šef i uzimati 10 posto od svega što se kroz budžet Općine realizuje. Morao bi čitati malo i zakone, naročito o državnoj službi, a Senad dobro zna koje mi je rješenje za rad potpisao: ‘Viši stručni saradnik za trezorsko poslovanje’. To što u Općini Gradačac još nije uvedeno trezorsko poslovanje, nije moja greška, te mi zato ni Vuković ne može naređivati u hodnicima šta ću raditi danas, šta sutra. Državni službenik mora imati rješenje za rad sa opisom radnog mjesta. Podsjećam iznova, ti si, Senade, suspendovan, a ja sam i dalje državni službenik. Zar to ne govori sve? Zbilja, ja nikad neću biti ti, ti nikad nećeš biti ja. Dva smo svijeta različita.
Što se tiče dr. Semira Turbića, zastupnika SBB-a u Skupštini TK-a, on će morati objasniti građanima, a i sudu, kako je napravio kuću od milion dolara u elitnom naselju Gradačca, kako je moguće da ide i na specijalizaciju i u isto vrijeme da radi u Domu zdravlja, kako je moguće da prima naknadu za prevoz, a uopšte ne ide u Tuzlu, ko mu je mentor, ko mu potpisuje specijalizaciju, iako nije na časovima. Naravno, to sve mogu samo članovi SBB-a, a niste li član SBB-a, bolju budućnost ni ne očekujte! Šta bi tek radio da je izabran za načelnika Gradačca! A vi, ‘profesionalci’ iz Dnevnog avaza, samo nastavite blatiti. Ali, civilizacijske kategorije: čast, ugled, dostojanstvo su zaštićene zakonima, tako da će o svemu čime sam oklevetan posljednju riječ dati sud.”
KOMENTARI