Čin kupnje prate ugoda i sreća, no brzo nakon kupnje ovisnik postaje svjestan posljedica vlastitog ponašanja i tada se javljaju grižnja savjesti, sram, očaj
Cipele poznatog dizajnera, set skupocjenih sjenila u hit bojama, intimno rublje “s potpisom”… Sve su to želje koje povremeno prođu kroz glavu svake žene i koje, najčešće, ipak ostanu samo želje. Dobro, možda si s vremena na vrijeme i ispunimo pokoju takvu željicu, no za neke ljude takve se misli ne javljaju samo u obliku bezazlenih želja, već postaju opsesija. Riječ je o osobama koje pate od tzv. sindroma shoppinga, kompulzivnog nagona koji ih tjera da troše novac kupujući velike količine nepotrebnih stvari (najčešće odjeće, obuće i kozmetike). Predblagdanska kupnja i siječanjske rasprodaje možda su i najbolja prilika za njih da se “razmašu”, premda im, zapravo, neki osobit razlog nije ni potreban.
Tri faze
Kod sindroma shoppinga razlikuju se tri faze, prisutne posebice kod težih slučajeva. Prva je faza udvaranja u kojoj proizvodi kao da imaju neku magičnu moć nad osobom te ih ona počinje doživljavati kao priliku kakva se jednostavno ne smije propustiti. Kod težih slučajeva uobičajeno uzbuđenje prije odluke o kupnji pretvara se u tjeskobu i nemir, što se očituje u navalama vrućine ili drhtanja od zimice. Druga faza je čin kupnje, praćena osjećajem ugode i sreće. Osobe su pri tom vrlo rijetko svjesne da su u stanju u kojem im je normalna percepcija stvari i realnosti narušena. U trećoj i najdramatičnijoj fazi žrtva ovog sindroma postaje svjesna posljedica vlastitog ponašanja i tada se javlja snažan osjećaj grižnje savjesti praćen sramom i očajem zbog nemoći da se suprotstavi nagonu.
Ne padaju samo žene u vatru
Uvriježeno je mišljenje da je sindrom shoppinga problem koji se tiče isključivo žena, no to nije točno. Štoviše, u posljednje vrijeme sve je veći broj muškaraca koji postaju ovisni o kupovanju. Jedina razlika je u tome što se muškarci češće usredotočuju na skupu tehniku, odnosno predmete koji simboliziraju moć i prestiž (kompjutori, automobili ili mobiteli najnovije generacije), dok žene daju prednost predmetima vezanima uz izgled i ljepotu: na prvom je mjestu bez konkurencije odjeća, a slijede kozmetika, cipele i nakit.
Ljubav prema modi očito, u nekim slučajevima, može prijeći granice normalnog i prerasti u opsesiju i razne oblike neuroze. Znanstvenici su čak definirali i određena ponašanja karakteristična za tzv. žrtve mode, koja su vrlo slična ponašanju osoba koje pate od sindroma shoppinga. Razlika je samo u tome što žrtva mode svoju potrebu za trošenjem zadovoljava isključivo u trgovinama odjećom, obućom i modnim detaljima (najčešće s potpisom), odlično je upućena u modne trendove, ormari su joj pretrpani garderobom koju neprekidno obnavlja i obogaćuje novitetima te uz to troši velike svote u kozmetičkim i frizerskim salonima.
Budite iskreni prema sebi
Kako riješiti spomenute probleme? Kao i u mnogim drugim slučajevima, najvažnije je priznati sebi da postoji problem. Proanalizirajte razloge svojih postupaka i pri tom budite iskreni. Jedino na taj način moći ćete utvrditi kriju li se iza pretjerane brige za izgled problemi vezani uz nisku razinu samopoštovanja i nezadovoljstva svojim tijelom ili je riječ o taštini i egocentričnosti.
Problem je u glavi
Stručnjaci tvrde da su korijeni opsjednutosti kupovanjem razne neuroze i problemi psihološke prirode. Ponekad je riječ o dubokom nezadovoljstvu vlastitim izgledom i životom općenito: takve osobe golemim količinama odjeće i drugih proizvoda pokušavaju popuniti prazninu koju osjećaju, prikriti vlastite slabosti ili pak savršenom dotjeranošću žele sakriti nedostatke u svom izgledu. No, takvo što nemojte ni pokušavati objasniti modnoj žrtvi, jer će s prezirom odbaciti takva tumačenja: one se, naime, ponose svojom strašću za kupnjom smatrajući da ih to izdvaja iz mase i čini posebnima.
Savjeti za kupnju bez groznice
• Pitajte se znate li što trebate i želite kupiti ili ste krenuli u obilazak trgovina s namjerom da kupite bilo što – glavno da potrošite novac. Pokušajte objektivno procijeniti je li vam uistinu potrebna stvar koju ste odlučili kupiti.
• Ako se plašite da bi vas, čim uđete u trgovinu, mogla uhvatiti shopping groznica, povedite sa sobom razumnu prijateljicu, koja će vas zaustaviti prije nego što pretjerate.
• Prije kupnje odredite maksimalan iznos koji ćete potrošiti. Ako mislite da patite od sindroma shoppinga, ostavite kod kuće kreditne kartice i ne nosite sa sobom puno gotovine.
• Ako ste skloni previše trošiti i kupovati nepotrebne stvari, izbjegavajte rasprodaje: povoljne cijene i prilike koje “ne smijete propustiti” uvijek vam služe kao opravdanje da kupite gomilu stvari koje vam uopće ne trebaju.
• Naučite se oduprijeti nagovaranjima i uvjeravanjima prijateljica i, što je još važnije, utjecaju reklama i medija.
Pet ženskih shopping grijeha u očima muškaraca
• Shopping kao hobi
Zastrašujuće velik broj žena stavlja shopping na prvo mjesto liste svojih omiljenih hobija. Većina muškaraca to pak smatra štetnom navikom. Stihijsko obilaženje trgovina, po principu “nikad ne znaš gdje ćeš naletjeti na kakvu dobru krpicu” njima je potpuno strano. Oni u shopping odlaze ciljano: znaju što trebaju i gdje to mogu kupiti, lutanje po trgovinama ne dolazi u obzir, a kamoli da bi u njemu uživali.
• Inzistiranje na muškoj pratnji
Kupovanje do iznemoglosti muškarcima ne bi bilo tako odbojno kad vi ne biste povremeno inzistirali na tome da vam prave društvo. A kako izgleda shopping sa životnim partnerom? U početku će biti zabavan i dobro raspoložen, ali u roku od pola sata dobit će izgled bijesnog psa zato što ste ga navlačili kroz deset trgovina da biste se na kraju vratili u prvu i kupili prve hlače koje ste probali. Budite iskreni: znate unaprijed da će se to dogoditi, jer se uvijek ponavlja. Dakle, čemu inzistirati da vas on prati? Uostalom, znanstveno je dokazano da se muškarac počinje dosađivati nakon pola sata shoppinga, dok žene mogu izdržati i dva sata bez odmora.
• Očekivanje da se ponaša kao vaš stilist
Nema muškarca koji barem sto puta od svoje partnerice nije čuo: Koji ruž mi bolje stoji? Je li bolje da stavim rep ili raspustim kosu? Što da odjenem? Shvatite da oni ne znaju odgovore na takva pitanja. Ne zato što vas ne vole već zato što nisu kompetentni za tu tematiku. Možda će čak i pokušati aktivno sudjelovati pokazujući neke stvari koje mu se učine zgodnima, no najvjerojatnije je da će pritom pogriješiti i samo vas naljutiti. Da i ne spominjemo vaše pitanje: “Dragi, izgledam li debelo u ovim trapericama?” Zar bi se usudio odgovoriti pozitivno?
• Uljepšavanje cijene
Čak i kad na haljini visi etiketa s cijenom od 1000 kuna, vi ste spremni uporno tvrditi da ste je platili 300 kuna. No, kao što je ženama prirodno da partneru kažu upola manju cijenu od one koju su doista platile, muškarcima je prirodno da svaki iznos koji im kažete pomnože s dva. Dakle, koji je smisao te igre oko umanjivanja cijene, osim što ćete ispasti smiješni? Isto vrijedi i za ostale poznate ženske metode uljepšavanja cijena, poput zaokruživanja na prvi niži okrugli iznos (599 kuna za vas je 500 kuna), opravdanja da ste platili karticom kao da to znači da ste odjeću dobili na poklon ili izjave da ste uštedjeli 200 kuna ako ste haljinu kupili na sniženju za 800 umjesto tisuću kuna.
• Uvjeravanje da novu haljinu imate već dugo
Kupili ste novu haljinu i sakrili je u najdublji kut ormara. Nakon što tamo odstoji nekoliko dana ili tjedana, odjenut ćete je za zajednički izlazak ništa posebno ne ističući, ali ipak nećete moći skriti svoje zadovoljstvo. Nakon njegova iznenađenog pitanja počet ćete mu objašnjavati da je to “ona haljina, još kad smo proljetos išli na one rasprodaje, kak’ se ne sjećaš?” Ako se možda i “prisjetio” tog događaja, budite sigurni da je to učinio samo radi mira u kući.
KOMENTARI