Piše: Senad A. Kubat
Jedan od najljepših krajiških gradova, Sanski Most nadaleko je poznat po svojim prirodnim ljepotama koje se prostiru predivnim pejzažima podgrmečkih obronaka i duž obala devet rijeka. Ovaj naš lijepi grad u novijoj historiji poznat je po još jednoj specifičnosti, po svojoj brojnoj i vrlo odanoj dijaspori.
Naime u predratno vrijeme još s početka sedamdesetih godina prošlog stoljeća iz ovog grada je mnogo ondašnjih mladih ljudi svoju egzistenciju pronalazilo u zemljama zapadne Evrope i tada smo ih službeno zvali „radnici na privremenom radu u inozemstvu“.
Odpočinjanjem agresije na Bosnu i Hercegovinu Sanski Most doživljava krvavi pohod srpskih nacionalista organizovanih u raznim paravojnim jedinicama pod vodstvom lokalne Srpske Demokratske Stranke, materijalno tehnički podpomognuti redovnim i rezervnim sastavom Jugoslovenske Narodne Armije i srbijanskih dobrovoljačkih jedinica kao što su, izmedju ostalih, Beli orlovi Željka Ražnatovića Arkana.
Jedan nezapamćen progon, tortura i pokolj koji se provodio nad nesrpskim stanovništvom općine Sanski Most u periodu od 1992-1995. godine, rezultirao je protjerivanjem skoro kompletnog Bošnjačkog i Hrvatskog preživjelog stanovništva sa područija naše općine a najviše prema zemljama zapadne Evrope.
Nihove kuće i njihove džamije su popaljene opljačkane i obesčašćene s ciljem da se više nikada ne povrate u Sanski Most.
U tim teškim i krvavim godinama veliku ulogu u pružanju pomoći i spašavanju našega svijeta odigrali su Sanjani i njihovi prijatelji, pojedinci i porodice, koji su već ranije živjeli i radili van Bosne i Hercegovine, a koji nisu žalili ni truda ni sredstava u spašavanju svojih rođaka, svojih prijatelja i komšija. Na ovaj način u zemljama zapadne Evrope ali i drugih kontinenata našlo se nekoliko desetina hiljada sanskih građana. Poznati kao pošteni i radini ljudi naši su se sugrađani vrlo brzo, kako mi kažemo „snašli“ , riješi li su zaposljenja, stanovanja te odpočeli novi život u novim okolnostima i novim sredinam.
Važno je istaći da ovi ljudi nikada nisu zaboravili svoj grad i svoju Domovinu. Svoj iskreni i nepodijeljeni patriotizam i ljubav prema zavičaju iskazali su već u toku trajanja agresije na našu domovinu. Mnogi su se priključili redovima Armije Republike Bosne i Hercegovine a najveći dio je odbranu pomagao svojim materijalno financijskim prilozima upućivanim u BiH. Ne rijetki su slučajevi i kreditnih zaduživanja kako bi se pomogla odbrana Bosne i Hercegovine.
Danas je to tzv. Dijaspora, iseljeni dio našega naroda. Već se izrodila druga i treća generacija. Širom svijeta organizovani su islamski džemati u kojima iseljeni Sanjani imaju značajnu ulogu od osnivanja izgradnje i funkcioniranja ovih zajednica.
Naša je dijaspora je obnavljanjem i izgradnjom svojih porodičnih objekata i poslovnih prostora uljepšala naš grad i čitav prostor općine Sanski Most.
Kao pravi zaljubljenici svoga grada redovno se odazivaju na sve javne akcije obnove i izgradnje. Najviše zahvaljujući njima u Sani se uspjelo obnoviti i izgraditi trideset džamija sa pratećom infrastrukturom (imamske kuće, mektebi i drugi objekti.) Njihovim sredstvima izgrađeni su čitavi gradski blokovi, te uz kapitalne investicije koje je osigurala Općinska vlast, danas Sanski Most izgleda prelijepo i moderno.
Ovakvim odnosom i vezom sa svojim gradom te njegovom obnovom naši su ljudi iz dijaspore jasno poručili svojim nekadašnjim progoniteljima i egzekutolrima kojih nema ni u tragovima, da je progon i genocid bio uzalud. Danas su nam kuće ljepše, džamije veće i punije a naš je grad postao urban prepoznatljiv i ljepši nego ikad.
Naša dijaspora je prilično politički aktivna. Svoj politički angažman tradicionalno ostvaruje kroz članstvo u Stranci Demokratske Akcije što je i razumljivo ako se zna da je ova stranka od svog osnivanja 1990. pa kroz cijeli period agresije i posljeratne obnove bila zajedno sa svojom dijasporom i u fizičkom i u političkom smislu. Koliko se da primijetiti ova saradnja traje i dalje i svi pokušaji da se to promijeni do sada su bili uzaludni.
Posebnu draž i čar Sanski Most doživi u ljetnim mjesecima kada naša dijaspora svoje godišnje odmore provodi u svome gradu. To treba vidjeti i doživjeti. Prepune ulice sretnih i zadovoljnih ljudi, oživljene avlije i seoske mahale. Da ih Allah dragi nagradi i da im namiri jer mnogi od njih svoju rodbinu materijalno financijski pomažu i na taj način uveliko olakšavaju život ostalog stanovništva i trošeći svoj novac tokom odmora potpomažu lokalno poduzetništvo na čemu im treba odati javno priznanje.
Ja osobno mislim da naša dijaspora zbog svoje uloge u razvoju i egzistiranju našega grada i zbog svega o čemu sam ovdje pisao, zaslužuje jedan veći stepen pažnje i uvažavanja od strane općinske administracije odnosno onih koji vode brigu o funkcioniranju našega grada. Mislim da se ozbiljno treba poraditi, ne čekajući rješenja sa viših nivoa, na osnivanju općinskog Ureda za dijasporu. Njegova bi zadaća bila, što mu i ime kazuje, da se bavi isključivo potrebama naše dijaspore. Moglo bi se, na primjer, cijele godine elektronički zaprimati njihove razno razne administrativne zahtjeve koje bi služba obradila i pripremila te kad naši građani dođu u godišnje obilaske i posjete da ih to sve čeka pripremljeno i završeno. Na taj bi se način ostvarili dodatni prihodi a dijasporu bi poštedjeli gubljenja dragocijenog vremena kratkih godišnjih odmora te im pokazali da nam je stalo do njihovog zadovoljstva i da imaju specijalni tretman u svome gradu kojeg toliko vole.
Takođe bi ovaj ured mogao da izradi preciznu bazu podataka po mjesnim zajednicam o našoj dijaspori. Provođenjem raznih anketa, izradom svih vrsta informacija o životu i radu u Sanskom Mostu te stavljanjem istih na uvid i komentar kao i druge vrste komunikacija mi bi znali sve njihove potrebe i planove a oni bi bili zadovoljniji i njihov potencijal bio bi mnogo svrsishodniji u okviru potreba naše općine. Naravno ovo je samo nekoliko primjera koji ukazuju na opravdanost uspostave ovakvog jednog ureda.
Pa dragi moj Allahu, hvala ti na svim blagodatima kojima si obasuo Sanski Most. Hvala ti premilostivi Bože što si nam dao da u miru i slobodi živimo svoj vjerski i politički život ne uznemiravajući druge i drugačije ali i mirni od njih. Sačuvaj i nagradi našu dijasporu, dobri moj Allahu, da nam u miru, zdravlju i rahatluku svake godine dolaze i naš grad svojim prisustvom obogate i uljepšaju, i da njihovi potomci uvijek Sanu sanjaju, amin.
KOMENTARI