Nije toliko važno što ćete izbaciti iz prehrane, puno je važnije što ćete ubaciti. Ako se okrenete jednostavnim, prirodnim zdravim namirnicama, u vašem želucu neće biti mjesta za nevrijednu industrijsku hranu
Što nas navodi da vjerujemo kako se možemo hraniti industrijskom, nekvalitetnom i korisnim supstancama siromašnom hranom, i svejedno biti zdravi? Otkud nam uopće ideja da bi ti umjetni proizvodi mogli zamijeniti prirodnu hranu? Ova pitanja postavlja liječnik i nutricionist Mark Hyman, a prenosi ih Huffington Post.
Prije stotinu godina sva je hrana bila organska, lokalna, sezonska, svježa i održavali smo je drevnim metodama čuvanja hrane. I sva je hrana bila kvalitetna. A sada se situacija okreće protiv nas. Industrijski čips ponekad ima do 20 sastojaka i velika većina njih nema veze s krumpirom. U hamburgerima često ima vrlo malo mesa, a prosječni tinejdžer dnevno konzumira 34 male kašike šećera… da skratimo, živimo u prehrambenom horroru, u negativnoj znanstvenoj fantastici u kojima se hranimo plastikom i pilulama.
Pogledajmo samo koliko je rasprava o tome kakva nam hrana treba, koliko je samo različitih teorija o poželjnoj ishrani. To je samo indikator koliko smo se udaljili od onoga što nam je prirodno, od jednostavnog čina hranjenja pravim, zdravim i svježim namirnicama. Kada jedenje prave hrane postane revolucionarno dostignuće, to znači da smo upali u nevolje.
U cijeloj toj kakofoniji različitih prehrambenih teorija treba imati u vidu da je industrija jeftine, nezdrave hrane strahovito ojačala i da se, u zaštitu te gospodarske grane, namjerno puštaju dezinformacije ili poluinformacije koje prikrivaju činjenicu da loše jedemo.
Evo primjera: često slušamo kako je najvažnije da je hrana nemasna i da sve što ima ‘low fat’ naljepnicu sigurno mora biti zdravo. Ali, gazirana pića su 100 posto nemasna, a to i dalje ne znači da ih treba konzumirati. Onda je nova moda da jedemo što više integralnih žitarica, pa lukavi proizvođači pospu nekoliko zrna na zašećerene pahuljice za doručak – što ih također ne čini zdravom hranom.
Pa što bi onda bio najbolji savjet? Izbjegnite hranu za koju se na naljepnicama tvrdi da je zdrava, ili još bolje – izbjegavajte hranu koja na sebi ima bilo kakve etikete. Na početku 21. stoljeća možemo reći da su naša nepca, naši mozgovi, naš hormonalni sistem i naše kuhinje – taoci prehrambene industrije. Njihovi proizvodi koji samo nalikuju hrani zavaravaju naša osjetila okusa i donose im trenutno zadovoljstvo, ali upravo zbog toga naš biološki sustav pati, on odbija prodor jeftinih industrijskih prerađevina u naše gene, naš hormonalni i bio-sistem. Ukratko, ono što nam treba je da se očistimo od unosa supstanci koje nam ne trebaju.
Industrijska prehrana dovela je do povećane prisutnosti niza aditiva, supstanci koje debljaju i smetaju metabolizmu, kao što su aspartam, monosodium glutamat (MSG)i glukozno-fruktozni sirup, da nabrojimo najštetnije od najštetnijih. MSG je tvar koja potiče vaš mozak da nekontrolirano traži hranu. Kada su ga davali miševima, i oni su se nekontrolirano debljali. Nalazimo ga u osamdeset posto prerađene hrane i obično ga prikrivaju nazivom ‘prirodni dodatak okusa’. Ali dok vaš jezik može biti zavaran i vaš mozak može postati ovisan o kombinacijama soli, šećera i masti kojima su obilato zasićeni industrijski proizvodi, naš organizam ne možemo prevariti i posljedica je brzo debljanje i gojaznost.
Što nam je činiti? U svakodnevnim odlukama, u stotinu malih izbora koje svakodnevno činimo, možete se othrvati izazovima koje pred nas stavlja prehrambena industrija. Mnogi su primjeri našeg doba koji pokazuju isto: od pada Berlinskog zida do Arapskog proljeća, svi oni pokazuju da nema veće snage od skupine anonimnih pojedinaca koji žele okončati nepravdu i zloupotrebu. Isto se može dogoditi s pobunom protiv terora lošom hranom, kojem smo izloženi.
Očistimo prehranu, detoksicirajmo tijela i mozgove i bit ćemo izliječeni. Birajte povrće, voće, orašaste plodove, sjemenke i zdrava ulja (maslinovo, riblje, kokosovo), male količine integralnih žitarica i grahorica, nemasne životinjske proteine (prije svega neuzgojene ribe, meso životinja odhranjenih na ispaši, domaća jaja). I odjednom neće više biti dijeta, brojanja kalorija i vaganja masnoća, ugljikohidrata i proteina. Sve je to nebitno, ako izaberete pravu, svježu, prirodnu hranu. Ako odaberete kvalitetu, sve drugo ide samo od sebe.
Kad jedete nutricionistički nevrijednu proizvedenu hranu s kemijskim aditivima i viškom šećera, vaše tijelo stalno želi još, tražeći hranjive tvari kojih u ‘mrtvoj’ hrani nema. No, nakon nekoliko dana ‘prave’ hrane, ovisnost o fabriciranim namirnicama se prekida, a nakon još nekoliko dana vaš će se organizam oporaviti. I tu dolaze dobri prateći učinci: bez napora gubite težinu, smanjuju se visoki krvni tlak, dijabetes, kolesterol. Prestaje depresija i osjećaj stalnog umora, čak se i vaša koža, kosa i nokti oporavljaju.
Dijete kojima nas svakodnevno bombardiraju obično se baziraju na izuzimanju pojedinih namirnica iz prehrane, no zapravo – puno je važnije što prehrani dodajete, a ne što iz nje izuzimate. Ako se okrenete dobrim stvarima, u vašem želucu neće više biti mjesta za loše. Majka priroda najbolji je nutricionist i hrana je najučinkovitiji lijek na svijetu. Ona djeluje brže, bolje i jeftinije od svih proizvedenih lijekova. I recept je jednostavan: prirodnu hranu treba ojačati s nekoliko super-namirnica, kao što su chia sjemenke, konoplja, peršin, korijander, kokosov orah i povrtni sokovi.
Jer svaki je obrok zapravo susret s liječnikom. A put do zdravlja vrlo je jednostavan: zdrava hrana, dovoljno sna, redovito kretanje. Zdravlje i sreća su nam nadohvat ruke i svatko od nas ima snage napraviti male promjene koje mogu imati dalekosežne posljedice: na nas same, na prehrambenu industriju, na poljoprivredu, na naše ukupno okruženje. Svojom viljuškom možete pokrenuti istinsku revoluciju svijeta hrane.