instant fap

Dirljiva priča: “Majčini sehuri”

Čujem kad zazvoni sat, ali se pravim da spavam. Lijepo lješkariti ispod toplog jorgana. Ona polahko ustane, haman na prstima. Da nikog ne bihuzuri. Svako jutro sa istom snagom i elanom. Loži vatru, priprema sehur. Uz fenjer. San se obavezno navlači ponovo. Budna spavam sve dok njen mili glas ne počne da nas doziva. Izvlačimo se iz „jazbina“ jedna po jedna… ukupno četiri. U kutku sobe postavljena sofra, baš onako kako i šta svaka napose voli. Vatra pucketa, soba već ugodno zagrijana. I dalje stari fenjer škrto svijetli. Ne palimo svijetlo zbog babe. On nažalost spava kao i mnoge sehure do tada. Ali majka je neumorna. Tutka nas jelima i požuruje da ne „okasnimo“.

Na šporetu bardak s toplom vodom, ali svako jutro iznova ista priča:

-Hajte šćeri vani, na korito abdest uzet. Ima i vruće vode, ali je berićetnije svježom s česme uz pjesmu ptica abdestit se.

I tako mi „na rede“ na korito izlijećemo, hladnom vodom abdest za sabah da uzmemo, dok ona, sofru ne podigne. Za Ramazan smo bile pošteđene svakog posla. Tako ONA nekada s nama.

Danas sehuri sama. Babo i dalje spava. Kaže da često ustane na sehur samo zbog bereketa. Nema slasti ni jelo ni ona kahva kad je čovjek sam.

A ja?

Budim i ja čeljad svoju na sehur. Doduše kako je Ramazan na raspustu do sehura i ne spavamo. Dok se šta klanja, prouči već vakat. Nisam kao moja majka. Ne ugađam svojoj djeci kao što je ona nama. Drugi vakat, ili bolja žena? Ne znam. Biće da je oboje. Ali se gotovo svakog ramazanskog jutra sjetim nje i njenih sehura. Zahvaljujem Milostivom što joj je podario snagu i upornost da  mi omili naš din  i uputi na post… I što još uvijek hodi na namazu i postu dunjalučkom kaldrmom.

Zilha Ramić

KOMENTARI