Svjetski poznat naučnik Mišel Demurže je istakao da djeca koja su rođena u digitalnom dobu, gdje je upotreba tehnologije primarna i svakodnevna, imaju niži koeficijent inteligencije od svojih roditelja.
“Prosto nema opravdanja za ono što činimo našoj djeci”, kaže francuski neuronaučnik Mišel Demurže. On smatra da digitalni uređaji negativno utiču na razvoj mozga kod djece.
“Mi im ugrožavamo budućnosti”, kaže on za BBC. To je kontroverzna tvrdnja, koju je iznio u najnovijoj knjizi provokativnog naslova Fabrika digitalnih kretena.
Kao direktora istraživanja na francuskom Nacionalnom institutu za zdravlje i eksperta na tom polju koji je radio na nekim od najslavnijih svijetskih univerziteta – kao što su MIT i Kalifornijski univerzitet u SAD – njegova knjiga je pokrenula veliku raspravu oko odgajanja i vaspitavanja .
On uživa izvjesnu popularnost i izvan akademskog svijeta: Fabrika digitalnih kretena je bestseler u Francuskoj i prevedena je na italijanski i španski.
Jedan od najupečatljivijih argumenata iz knjige je da “digitalni domoroci” – djeca rođena nakon popularizacije interneta, imaju niži koeficijent inteligencije od njihovih roditelja.
Digitalni domoroci prva generacija koja je nazadovala
Demurže kaže da je prije “digitalnih domorodaca” svaka nova generacija nadmašila prethodnu.
U intervjuu za BBC je ovaj neuronaučnik rekao do kakvih je zaključaka stigao svojim dugogodišnjim iskustvom.
Da li su današnji mladi prva generacija u historiji sa nižim koeficijentom inteligencije od prethodne?
“Jesu. Koeficijent inteligencije se mjeri standardnim testom. Međutim, to nije zamrznuti test – on se često revidira. Moji roditelji nisu radili isti test kao ja, na primjer, ali grupa ljudi može da dobije da radi stariju verziju testa”, rekao je.
“Radeći to, istraživači su primjetili u mnogim delovima svijeta da koeficijent inteligencije raste od generacije do generacije. To je nazvano ‘Flinovim efektom’, po američkom psihologu koji je prvi opisao ovaj fenomen. Ali taj fenomen je nedavno u nekoliko zemalja počeo da se preokreće. Istina je da na koeficijent inteligencije umnogome utiču faktori kao što su zdravstveni sistem, školski sistem i ishrana. Ali ako uzmemo zemlje u kojima su društveno-ekonomski faktori prilično stabilni decenijama, vidjet ćemo da je ‘Flinov efekat’ počeo da jenjava”, rekao je Demurže i dodao da su u tim zemljama, “digitalni domoroci” prva djeca koja imaju niži koeficijent inteligencije od njihovih roditelja.
Taj trend je zabilježen u Norveškoj, Danskoj, Finskoj, Holandiji, Francuskoj.
Da li ovaj pad IQ-a izaziva korištenje digitalne tehnologije?
“Nažalost, još nije moguće utvrditi konkretnu ulogu svakog faktora, uključujući, na primjer, zagađenje (naročito ranu izloženosti pesticidima) ili izloženost ekranima. Ono što pouzdano znamo jeste da vreme koje dijete provodi ispred ekrana ima značajan uticaj na IQ, čak i ako ono nije jedini krivac. Veliki broj studija pokazao je da kad se pojača gledanje televizije ili igranje video igara, IQ i kognitivni razvoj opadaju. Pogođeni su stubovi naše inteligencije: govor, koncentracija, pamćenje i kultura (definisana kao korpus znanja koji nam pomaže da organizujemo i razumijemo svijet). Na kraju, ovi uticaji dovode do značajnog pada uspjeha u školi”, kaže naučnik.
A zašto korištenje digitalne tehnologije ima taj efekat?
“Uzroci su takođe jasno identifikovani: pad kvaliteta i kvantiteta interakcije sa porodicom, koja je ključna za jezik i emotivni razvoj. Došlo je i do pada vremena posvećenog drugim aktivnostima koje obogaćuju nečiju ličnost (domaći zadaci, muzika, umjetnost, čitanje, itd.), ometanje sna, koji je kvantitativno skraćen a kvalitativno narušen, prekomjerna stimulacija pažnje, što dovodi do poremećaja koncentracije, učenja i impulsivnosti, nedovoljna stimulacija intelekta, što spriječava mozak da ostvari svoj puni potencijal, i naglašeno sedentarni način života koji, uz tjelesni razvoj, utiče na to kako se razvija mozak”, ističe Mišel Demurže.
Kakvu štetu ekrani čine neurološkom sistemu?
“Mozak nije stabilan organ. Njegove konačne karakteristike zavise od iskustva. Svijet u kom živimo i izazovi sa kojima se susrećemo modifikuju i njegovu strukturu i funkcionisanje, a neki dijelovi mozga postaju specijalizovani, neke mreže nastaju i jačaju, neke se gube, neke postaju deblje, neke tanje. Primjećeno je da vrijeme provedeno pred ekranom u rekreativne svrhe odlaže anatomsko sazrijevanje mozga i njegovu funkcionalnost u okviru različitih kognitivnih mreža povezanih sa jezikom i pažnjom. Mora da se naglasi da ne hrane sve aktivnosti razvoj mozga istom efikasnošću”, rekao je.
Šta to znači?
“Aktivnosti vezane za školu, intelektualni rad, čitanje, muziku, umjetnost, sportove i tako dalje imaju mnogo veću snagu da struktuiraju i hrane mozak nego rekreativni ekrani. Potencijal za plastičnost mozga je ekstreman tokom detinjstva i adolescencije. Nakon toga, on kreće da jenjava. Ne nestaje, ali postaje mnogo manje efikasan. Mozak može da se poredi sa plastelinom. Isprva, on je vlažan i lako je vajati sa njim. Ali vremenom postaje suvlji i mnogo teži za oblikovanje. Problem sa ekranima, pogotovo ako dijeca u njih bulje iz rekreativnih razloga, jeste da oni mijenjaju razvoj mozga naše djece i osiromašuju ga”, stav je Demuržea.
Jesu li svi ekrani podjednako štetni?
“Niko ne govori da je digitalna revolucija loša i da je treba zaustaviti. Ja prvi provodim dobar dio radnog dana sa digitalnim alatkama. A kad je moja kćerka krenula u osnovnu školu, počeo sam da je učim da koristi neke softvere i kako da traži informacije na internetu.”
Da li đake treba učiti osnovnim kompjuterskim veštinama i alatima?
“Da, naravno. Isto tako, može li digitalna tehnologija biti relevantno oruđe u pedagoškom arsenalu nastavnika? Naravno, ako je sastavni dio strukturalnog obrazovnog projekta i ukoliko upotreba određenog softvera efikasno promoviše prijenos znanja. Međutim, kad stavite ekran u ruke djeteta ili adolescenta, gotovo uvijek prevagne rekreativna upotreba koja najviše osiromašuje. To uključuje, redoslijedom važnosti: televiziju, koja ostaje ekran broj jedan za sve uzraste (filmovi, serije, spotovi); potom video igre (uglavnom akcione i nasilne), i konačno, u vrijeme adolescencije, mahnito i beskorisno samoizlaganje na društvenim mrežama”, zaključio je Mišel Demurže.
Izvor: Yumama
KOMENTARI