Bosanski jezik je jako zanimljiv. U bašti našeg divnog jezika svaki dan izraste poneki novi cvijet, procvjeta i igrom slučaja ostane vječno u ružičnjaku. Jedna od novopečenih riječi koju u zadnje vrijeme čak i prečesto možemo čuti ili pročitati je ‘sponzoruša’.
piše: Selma Hadžibajramović
Nije mi bilo sasvim jasno šta to, zapravo, znači i ko su sponzoruše, jer mene gore spomenuta riječ asocira samo na Playboy zečice i ništa drugo, pa sam malo proguglala. Kratko istraživanje u informativne svrhe. Majka vikipedija nudi slijedeću definiciju: Sponzoruša je, u pravilu pežorativan, izraz koji opisuje ženu koja kao ljubavnica ili djevojka održava vezu sa nekim, obično starijim, muškarcem, a pri čemu joj je glavni motiv novac, materijalna sigurnost i/li luksuz koji joj pruža muškarac. Nisam mogla da se ne sjetim onog starog stiha ‘Dadoše mene mladu za stara, dadoše mene starcu zbog para…’ i ne zapitam da li su i žene koje bi se mogle pronaći i prepoznati u dotičnom smatrane sponzorušama. No, to nije bitno. Kakve god da su, većina žena smatra da sponzoruše žive životom iz bajke. Ja sam samo tu da opišem slikovito jednu bajku.
Priča ide ovako. Ne tako davno, u kraljevini Bosni živjaše jedna lijepa mlada dama. Bila je spoj Trnoružice i Snjeguljice, što se izgleda tiče. Srednji stalež, malograđanka, oba roditelja završila zanate, pa tako i ona, slijedeći njihov primjer posta frizerka. U našoj priči, zvat ćemo je Sponzoruša.
U već spomenutoj kraljevini, istodobno zrak udisaše i gospodin srednjih godina. Naočit, markantan, šarmantan, naoko lijepa kopija Džordža Klunija. I, nadasve, bogat. O, jako bogat, to ne smijemo zaboraviti. Uovoj priči, njega ćemo zvati Dobročinitelj.
Jednog jutra, dok je sunce darežljivo bacalo svoje zrake od istoka prema zapadu, na majčinu zapovijed, Sponzoruša je svoje duge noge prošetala do pijace da bi kupila jabuke. Pri povratku kući, zamišljeno je gledala u pejzaže oko sebe, onako lijepo okupane suncem i ukrašene zelenilom, da nije ni primjetila gospodina ispred sebe sve dok se nisu sudarili, a jabuke se prosule po asvaltu. Sad bi u ekraniziranoj verziji išao slou moušn (znam da se piše slow motion, ali mi zanimljivije ovako, to ujedno neka bude naznaka i za ostale riječi stranog porijekla koje sam tako hrabro napisala po sluhu). I tako, gledaju jedno drugo u oči, njoj vjetrić raspršuje kosu na onaj neki elegantan način koji postoji samo u filmovima, elektricitet buja, iskre frcaju, a sve oko njih je zastalo. Mislim da ste dosad shvatili da je gospodin u kog je udarila Dobročinitelj. Nakon epizode gledanja, izvinuše se jedno drugom, on joj pomože da pokupi jabuke, ali to su sasvim irelevantne činjenice za ovu priču.
Kad su se razišli, nisu mogli da prestanu misliti i maštati jedno o drugom, kako se to već podrazumijeva u ljubavnim pričama. Sudbina je nekom majka, nekom maćeha. Njima je bila majka. Bar je tako izgledalo kad je Dobročinitelj ušetao u Sponzorušin salon u namjeri da se ošiša. Ona se sva razleti i rasprhuta oko njega da što bolje obavi posao. Mušterija je bio jako zadovoljan, ostavio ogromnu napojnicu, a zauzvrat tražio broj telefona.
I, iduće noći, eto ih na večeri u najskupljem restoranu. Noć nakon te, opet isto. Pa, krenuše i s doručcima, ručkovima, kafama, kolačima, šetnjama…Pokloni frcali na sve strane. Njegovi su bili više opipljivi, ako me razumijete, ali o se nije bunio na njene vrste poklona. Mic po mic, veza posta ozbiljnija, Sponzoruša ga upozna s roditeljima, oni se oduševiše i…ubrzo nakon toga sponzoraško-dobročiniteljski brak bi sklopljen.
Neki kažu da se ljudi u braku promijene. Neki opet da samo pokažu pravo lice. Ne znam, nisam se udavala. Sponzoruša je lice davno pokazala. Ono što je bilo drugačije je da ga je u braku počela skrivati. Iza teške šminke. Prvo je počelo sa šamarima. Jednom jer je čorba bila preslana. Drugi put jer je upitala gdje je proveo noć. Onda su počeli jači udarci. Premlaćivanja. Dobročinitelj je pokazao pravo lice. Ono koje se mijenjalo kao vremenske prilike u Bosni. Jer, nakon svake epizode nasilja dolazila je epizoda dobročinstva i obećanja da se neće ponoviti. I tako u krug.
Trenutno naša Sponzoruša briše suze rukavom skupocjene košulje da se ne bi koja slučajno otkotrljala u šerpu i opet presolila supu. Trenutno se naš Dobročinitelj druži sa ženama koje ne plaču, bar ne pred mušterijama. Njima možeš raditi šta želiš, samo plati.
Pitat ćete se možda zašto to podnosi. Onaj pokvareni dio mene kaže da je to zbog novca i luksuza, zbog Gučija, Prade i Versaćea. A, oni sitni obrisi romantičara koji nekad proviri iz dubina mog uma rekli bi da ga ipak voli. Na bolestan i ponižavajući način . I živi za onih pet minuta kad joj briše i suze i šapće kako je ona njegova Venera, Mjesec i Sunce, kako je čitav njegov privatni Sunčev sistem.
Kako god, prljavi veš se ne pokazuje pred svijetom. Njega ubacite u korpu pored wc šolje da stoji tamo gdje pripada, kraj govana. U javnost izlaze sretni i nasmijani. Kvalitetna šminka i Rejbanke prikrivaju modrice na tijelu, lažni osmijeh one na duši. Jer, kako god da okreneš , prevrneš i izvrneš, za narod će ona uvijek ostati Sponzoruša, a on Dobročinitelj.
KOMENTARI