instant fap
NaslovnicaBlog

Dnevnik sanske cure: Zovem se Flegma

Dnevnik sanske cure: Zovem se Flegma

Samo nekoliko sedmica je bilo potrebno da čitav Balkan zamrzi vodu. A, kako i ne bi? Svojim velikim i blatnjavim raljama je progutala ljudske imovine i živote.

Piše: Selma Hadžibajramović

A, opet… Zašto i kako bi? Jesmo li zaslužili bolje ili možda čak i gore? Da li je ovo što nam se desilo samo onaj milioniti djelić odmazde koju zasigurno zaslužujemo?

Sve je to mnogo diskutabilno, a ja nisam ta koja treba da diskutuje o tom. Ja sam tu samo da ispričam priču. Kako rekoše, svakom su njegovi problemi najteži i o njima najviše voli da govori.

Ja sam flegma. Nemam probleme. Samo imam priču.

Sve je počelo tog kobnog petka, barem za nas u mom cvjetnom provincijskom gradiću. Da je bio petak trinaesti, sujevjerci bi zasigurno imali sijaset teorija zasto nas je zadesilo to što jeste. Ali, nije bio…

Za mene lično je osvanuo dan kao i svaki drugi. Ustala raspoložena, spremila se i otišla da radim. Tog jutra izišla sam iz kuće kao mlada, sretna i zadovoljna osoba koja u životu ima sve što joj treba. Te noći legla sam u improvizovanu postelju kao neko , u najmanju ruku, zbunjen spoznajom kako više skoro ništa nema.

Nedugo nakon što sam stigla na posao telefon je počeo neprestano da zvoni. Naposljetku se javim i sa druge strane čujem jecaje. Majka mi kroz suze priopći kako nam je kuća pod vodom i kako je sve uništeno dodavši uznemireno da se odmah vratim među vlažne zidove jer se plaši da bi mogla i mene da izgubi.

Ja sam flegma. Flegma se ne uzrujava. Flegma smireno kaže majci da bez razloga pretjeruje i da ne može da se vrati kući, jer ima hrpu tinejdžera koji žele da im se zaključe dobre ocjene. I onda prekine poziv.

Kako god, obavijest stiže da situacija zaista jeste alarmantna i da bi najbolje bilo da svi odemo kućama. Nastupilo je komešanje i uzbuđenost.

Mene nije zahvatilo. Ja sam flegma. Flegma se ne komeša i ne uzbuđuje. Flegma sav taj kaos gleda kroz prozor automobila koji se davi u vodi i škripi najavljujući kako će uskoro da se raspadne. Flegma sluša one pretjerano religiozne kako komentarišu da je nastupio Sudnji dan i ništa ne komentariše. Flegma ostaje pribrana.

I dođoh do svog naselja nekako. Mislila sam da moji ukućani pretjeruju, prave od muhe slona, ali bila sam u krivu. Vidjeh da su ustvari napravili slona od dinosaurusa. Ja sam flegma. Flegma se ne plaši mutne vode koja joj sprečava prilaz kući. Flegma sklopi oči, zamisli more i poželi da zapliva. Ali, nisam plivala. Komšija me prenio do kuće.

A, u kući..ako je još smijem tako nazvati jad i očaj veći nego napolju. Svi se šćućurili i umotali u debelo ćebe depresije.  Flegma ne voli depresiju. Flegma legne spavati da bi snovima otklonila depresiju.

I flegma jeste sanjala. Sanjala je ljude koji su neočekivano otplovili na neki drugi, možda bolji, a možda i gori svijet, ko će ga znati. Sanjala je kuće i imanja kako nestaju u prljavim močvarnim kaljugama. Sanjala je guste zavjese zaudarajuće vode koje iza pozornice obaraju i gutaju sve što je na njoj. Sanjala je djecu koja plaču gladna. Sanjala je sve one koji su se poput domina obrušili u ništavilo. Sanjala je rođenog oca sa slanim tragovima na licu i srce joj je na sekund napuklo. I sanjala je heroje koji se probijaju kroz okrutnu oluju kako bi spasili unesrećene.

Rekoše da sam spavala danima. Oči su mi bile otvorene, kretala sam se, pričala, tješila one manje flegmatične, ali sam spavala.

Onog dana kad sam se probudila, otvorila sam oči dvaput. Prvim treptajem sam skinula maglu s njih. Nakon drugog sam ih širom otvorila, ugledala sunčeve zrake i znala da se sve polako vraća u normalu.

‘Eto vam, depresivci. Jesam vam rekla da će sve da bude uredu?’

‘Ti si zaista flegma. Može li tebe išta uznemiriti?’- uz prvi osmijeh nakon podužeg perioda odgovorila mi je majka.

Da, jesam. Ne zovem se više Selma. Sad se zovem Flegma…ali, samo izvana.

KOMENTARI