Dobrodošli kući

Dobrodošli kući

Put je bio predug, a cilj nikad bliži. Čekalo se mjesecima na slobodne dane, na gazdinu milostinju u obliku godišnjeg odmora. Cesta pred tobom, volan stisnut objema rukama, samo što ga ne polomiš željom. Pored tebe je sav tvoj svijet, tvoja ljubav i tvoji nasljednici. Tvoja djeca se već godinama spremaju da ti pokažu i dokažu svoju zrelost savladavanjem sanskih brzaka, onima protiv kojih si se nekad, rame uz rame s ocem i braćom, i sam borio. To je ispit zrelosti Sanjanina. To će tvoja djeca ove godine položiti, čim ih prevezeš preko granice i predaš u zagrljaj onima koji ih više od vlastitog života vole. Koliko već penzija majka marku po marku odvaja, da svojim unucima kupi po sladoled, pečeni ili kuhani kukuruz ili palačinke u Prijedorskoj. Ni zamisliti ne možeš…

Nigdje tamo, kod vas u Švedskoj nema osvježenja kao što će boza tvoja osjetila milovati. Još samo par kilometara. Još koji namrgođeni carinik koji ne zna koliko su ti nepca gladna prhke korice majkine pite. Još malo, izdrži.

Ljeto je tvoje, Sana je tvoja. Nakupit ćeš dovoljno snage da možeš otići i ponovo ostaviti svoje sve. Ovo je tvoj dom, ti imaš gdje i imaš kome da se vratiš.

Dobro došao kući, čekamo te. Tvoji mi.

KOMENTARI