instant fap
NaslovnicaVijestiBiH

Dodik je jedan od rijetkih lidera iz Evrope koji se sastaje s nepoželjnim Putinom

Dodik je jedan od rijetkih lidera iz Evrope koji se sastaje s nepoželjnim Putinom

Nakon što je 24. februara Rusija izvršila agresiju na Ukrajinu, našla se u neviđenoj međunarodnoj izolaciji. Izuzev Aleksandra Lukašenka i austrijskog kancelara Karl Nehammera, lider SNSD-a Milorad Dodik je jedini lider iz Evrope koji se sastaje s Vladimirom Putinom.

Treba napomenuti da je austrijski kancelar prilikom posjete u aprilu susret s Putinom ocijenio kao neprijateljski te s enije želio ni rukovati niti fotografisati s ruskim liderom.

Ruska agresija na Ukrajinu, učinila je od ove države pariju u međunarodnim odnosima, a fotografija i sastanak sa Vladimirom Putinom nije nešto čemu teže lideri mnogih država svijeta. To se posebno odnosi na zemlje koje se nalaze u euroatlantskim integracijama.

Od početka rata na prste dvije ruke moguće je nabrojati svjetske lidere sa kojima se Putin sastao. Prvog dana rata u Ukrajini, 24. februara, Putin se sastao sa sada već bivšim premijerom Pakistana, Imranom Khanom. Pakistanski parlament je Khana smijenio sa funkcije premijera 10. aprila, a on je za sve optužio navodnu američku zavjeru.

Od lidera država koje spadaju pod Zapadnu zonu uticaja, sa Putinom se jedino sastao premijer Izraela, Naftali Bennet u drugoj sedmici rata kao dio ranih diplomatskih napora da se zaustavi rat. Bennet je za ovu posjetu imao odobrenje i američke administracije te je obavljena u koordinaciji sa zapadnim saveznicima.

Predsjednik Senegala i predsjedavajući Afričke unije, Macky Sall je posjetio Moskvu i održao sastanak sa Putinom trećeg juna. Razlog posjete su bili razgovori o osiguravanju transporta žitarica iz Ukrajine za afrički kontinent. Bez žitarica iz Ukrajine, moge države u Africi bi se mogle suočiti sa problemom prehrane stanovništva.

Konačno, jedini lider neke evropske države koji se sastaje redovno sa Putinom je predsjednik Bjelorusije, Aleksandar Lukašenko. Ipak, Lukašenko je Putinov saveznik koji je dopustio da ruska armija iskoristi teritoriju njegove države za agresiju na Ukrajinu.

Nikol Pashinyan, premijer Armenije, se sastao sa Putinom 19. aprila. Treba naglasiti da je do posjete došlo u jeku obnovljene napetosti između Armenije i Azerbejdžana oko Nagorno-Karabaha, te da je Aremija članica CSTO saveza (Organizacija Ugovora o zajedničkoj sigurnosti) koji je svojevrsna ruska verzija NATO saveza, a čine ga još i Bjelorusija, Kazahstan, Tadžikistan i Kirgistan

U Moskovi je 16. maja održan samit CSTO saveza kojim je obilježeno 30 godina od njegovog osnivanja. Tom prilikom sa Putinom su se sastali i predsjednik Kazahstana Kassim-Jomart Tokajev, predsjednik Kirgistana Sadir Japarov, predsjednik Tadžikistana Emomali Rakhmon, te ponovo premijer Armenije Pashinyan.

Prema tome sa Putinom su se do sada sastali samo lideri najbližih saveznica Rusije, premijer nuklearne sile, premijer države koja je pokušala da bude posrednik i predsjednik koji je pregovarao o osgiuravanju hrane za jedan čitav kontinent.

Putinov vazal na Balkanu

Sada dolazi vrijeme za Milorada Dodika koji ponosan najavljuje da se za nekoliko dana sastaje sa, za njega prijateljskim vođom Rusije.

Milorad Dodik, član Predsjedništva Bosne i Hercegovine, biti će prvi lider neke od evropskih zemalja koji će se sastati sa Vladimirom Putinom. Ukoliko dođe do ovoga sastanka Dodik će se još jednom, sada pred očima međunarodne javnosti pokazati kao ruska marioneta u srcu Evrope. Sliku koju će kreirati ovom posjetom će dodatno samo podebljati postojeće sankcije Velike Britanije i SAD-a.

Osim toga, Dodik će potvrditi da se iza priče o neutralnosti u rusko-ukrajinskom ratu krije zapravo podrška agresiji. Da prihvata ruski narativ o ratu u Ukrajini, član Predsjedništva BiH iz RS-a je pokazao i prilikom obraćanja Narodnoj skupštini RS-a kada je pred ruskim ambasadorom u Bosni i Hercegovini, Igorom Kalabuhovom koristio ruski propagandni izraz “specijalna vojna operacija”.

Sastankom sa ruskim predsjednikom Dodik će možda i konačno uspjeti u tome da ne bude samo problem bosanskohercegovačke politike nego da se pokaže i kao problem za sigurnost čitave Evrope.

KOMENTARI