Članak inspirisan prvim modulom #IRI #ALPI
Društvene mreže su danas postale najznačajniji mediji naše generacije, preko kojeg se ljudi povezuju, okupljaju i preko kojeg se šire informacije. Društvene mreže su besplatan online servis koji nama, korisnicima, omogućuje prezentaciju i komunikaciju sa širom društvenom zajednicom. Najpoznatije društvene mreže današnjice su : Facebook, Instagram, Twitter, Snapchat, YouTube…
Svjedoci smo da su društvene mreže sve popularnije u današnje vrijeme, očito je da su promjenile cjelokupni prostor u kome živimo, a posebno način na koji međusobno komuniciramo i način na koji se šire informacije i vijesti. Sve češće se postavlja pitanje društvene odgovornosti i neodgovornosti korisnika društvenih mreža.
Sve su prisutniji pozivi za ograničavanje društvenih mreža i sprječavanja govora mržnje, ali isto tako i borba za slobodu govora sa druge strane. Društvene mreže se koriste da bi se ukazivalo na probleme, podizala svijest, na kraju i rješavali problemi sa kojima se svi susrećemo. Niko ne spori značaj društvenih mreža u tom smislu, ali isto tako moramo priznati da se društvene mreže koriste i u negativne svrhe. Korisnicima je data mogućnost da se odluče na koji način će koristiti društvene mreže.
U prvim godina su služile za komunikaciju i povezivanje, međutim, svjedoci smo da se posljednih godina sve više priča o negativnim stranama društvenih mreža. Negativnosti na društvenim mrežama se zasnivaju na uznemiravanju, podsticanju na kolektivnu mržnju, vrijeđanju, ugrožavanju privatnosti a sve to kroz uvredljive i prijeteće komentare i postove. Sporni komentari i postovi su osnova širenja mržnje na društvenim mrežama i internetu generalno, ali se susrećemo i sa internet stranicama čiji je osnovni cilj da vrijeđaju i podstiču na nasilje, da, dobro ste čuli, na nasilje! Sve se više koristi termin „nasilje na društvenim mrežama“.
Budući da se komunikacija preko interneta razlikuje od komunikacije uživo, internet nasilje postaje jedna od brojnih opasnosti s kojima se korisnici susreću. Očito je da internet briše „društvene kočnice“ i dopušta korisnicima da iznose, pišu i čine stvari koje u stvarnom svijetu i komunikaciji „face to face“ nikad ne bi. Korisnik u tom slučaju stiče dojam da neće odgovarati za svoje ponašanje za koje bi inače odgovarao, na primjer, javno izrečene uvrede. To korisniku daje lažan osjećaj sigurnosti i moći.
Nasilje kao nasilje (neko koristi i termin klasično nasilje) se uvijek odvija na nekom mjestu i često se nasilnik može lahko identificirati i kazniti, a žrtva može dobiti potrebnu zaštitu i tražiti svoja zakonom zagarantovana prava. Kad je internet nasilje u pitanju onda žrtva može doživjeti nasilje gdje god se nalazila pa čak i u vlastitoj kući okružen porodicom i prijateljima. Sve je teže identificirati nasilnika jer su oni često anonimni (lažni profili na društvenim mrežama) a najčešće se ne može odgovoriti na nasilje niti zatražiti pomoć.
U javnom prostoru se sve više pojavljuje termin cyberbullyinga, ipak lično mislim da cjelokupna javnost nije dovoljno osvještena o ovom problemu. Za cyberbullying se koristi nekoliko izraza: cyber nasilje, online nasilje, internetsko nasilje, elektronsko, virtualno ili digitalno nasilje. Cyberbullying podrazumijeva situacije u kojima je korisnik izložen napadu od strane drugog korisnika ili grupe korisnika putem interneta. Cyberbullying podrazumijeva negativne postupke prema drugim korisnicima pomoću informaciono-komunikacijskih tehnologija. Cyberbullying se razlikuje od ‘običnog’ zlostavljanja po tome što je na taj način pojedinca moguće zlostavljati svakodnevno, 24 sata, a zlostavljači najčešće kriju svoj identitet iza lažnih profila ili stranica.
Svjedoci smo da se putem interneta i raznih društvenih mreža brzo i lahko šire uvredljive poruke ili fotografije, a obzirom da je nešto objavljeno na internetu gotovo pa nemoguće izbrisati, postoji mogućnost da se sporni materijali uvijek ponovno pojave. Nasilnik ima namjeru povređivanja drugog korisnika tako što svojim postupcima direktno ili indirektno želi povrijediti žrtvu. „Cyber nasilnik“ se nalazi u poziciji moći naspram žrtve, za razliku od „tradicionalnog nasilnika“ koji svoju moć zasniva na fizičkoj snazi ili socijalnom statusu. „Cyber nasilnik“ svoju moć uspostavlja pomoću korištenja informacijsko-komunikacijskih tehnologija.
Cyberbullying se najčešće vrši putem raznih oblika komunikacije u kojima se može sakriti identitet počinitelja, najčešće lažnim profilima ili čak lažnim grupama i stranicama na društvenim mrežama. Nedostatkom socijalnih naznaka poput gestikulacije i glasa dolazi do toga da nemamo opipljive povratne informacije o tome kako je ponašanje preko interneta utjecalo na druge ljude. Upravo anonimnost daje nasilnicima osjećaj da mogu nekažnjeno kršiti socijalna pravila i ograničenja, a rezultat svega toga je nasilje na društvenim mrežama. Korisnici društvenih mreža i generalno interneta su sigurni da mogu prikriti soj identitet, te su stoga spremniji vršiti internet nasilje.
Ovdje moram naglasiti da su oblici internet nasilja poput klevete, zloupotrebe ličnih podataka i govora mržne obuhvaćeni zakonom, te se stoga smatraju kaznenim djelima. Ako u obzir uzmemo i činjenicu da se identitet svakog internet korisnika može otkriti putem IP-adrese, onda možemo zaključiti da postoje mogućnosti da se cyberbullying spriječi. Međutim, znamo da policijske stanice i generalno FUP nisu dovoljno opremljeni kadrovski, niti tehnički da se uhvate u koštac sa ovom problematikom.
Prioritet i fokus u narednom periodu treba biti na donošenju adekvatnih zakonskih rješenja (krovni Zakon u BiH), da se problematika oko cyberbullying što prije riješi. Pored toga, smatram jako bitnim i važnost preventivnih programa kojima bi se korisnici interneta upoznali sa cyberbullying-om i šta je to sve nasilje na internetu, te preventivno reagovalo na njegovo pojavljivanje i osiguralo podršku korisnicima/osobama koji takvo nasilje dožive.
KOMENTARI