instant fap
NaslovnicaMagazin

Džim Morison: Nađi me u dnu plavog autobusa

Džim Morison: Nađi me u dnu plavog autobusa

Legendarni američki pjevač, pisac i pjesnik Džim Morison ostao je upamćen kao jedan od najpopularnijih i najuticajnijih ličnosti u istoriji rok muzike, dok su pjesme grupe “The Doors” decenijama nakon njihovog raspada i dalje podjednako slušane

 

Džejms Daglas Morison rođen je u Melburnu na Floridi 8. decembra 1943. godine kao najstariji sin admirala Džordža Stivena Morisona i domaćice Klare Klark Morison. Kao što bi se očekivalo u vojničkom domu vladala je stroga disciplina, ali Morison se kasnije sa ironijom osvrtao na ovaj period svog života.

Kao dijete, 1947. svjedoči saobraćajnoj nesreći u pustinji u Novom Meksiku. Umislio je da je duša mrtvog indijanca ušla u njega, te da ga vodi kroz život, a to ga uvjerenje neće napustiti do smrti.

Tada sam prvi put otkrio smrt… Porodično smo se vozili kroz pustinju u zoru, a kamion sa Indijancima udario je u naša kola. Bilo je Indijanaca razbacanih po putu koji su krvarili do smrti. Bio sam dijete, tako da sam ostao u kolima, dok su otac i deda otišli da provjere šta se desilo. Nisam vidio ništa, sve što sam primjetio bila je čudna crvena boja i ljudi koji su ležali unaokolo, ali mogao sam da osjetim vibracije ljudi oko mene i odjednom sam shvatio da ni oni ne znaju šta se dogodilo više nego što sam ja znao. Tada sam prvi put osjetio strah i u tom trenutku duše tih Indijanaca, možda jednog ili dvojice, kretale su se unaokolo i sletjele u moju dušu, a ja sam bio poput sunđera, spreman da sedim tamo i upijam….

Morison je autor i nekoliko knjiga poezije, kratkih dokumentarnih filmova i ranih muzičkih spotova. Njegova smrt u 27. godini zaprepastila je njegove obožavaoce, a okolnosti pod kojima je do nje došlo i organizacija tajne sahrane, bile su i ostale predmet stalnih glasina i doprinijela je stvaranju misterije koja traje do danas.

Zbog očevog oficirskog zanimanja porodica se često selila pa je školovanje Džima Morisona u ranijim godinama bilo često prekidano zbog premještanja iz jedne u drugu školu. Ali bez obzira na to, on je bio inteligentan i sposoban đak, a najviše se interesovao za časove filozofije, književnosti, religije i psihologije. Gimnaziju je završio u Virdžiniji 1961. godine, nakon čega se čitava porodica preselila u Južnu Kaliforniju, a ubrzo nakon toga Morison je poslan da živi sa babom i dedom u Klirvoteru, gdje je upisao koledž Sent Petersburg, ali život sa strogim starcima bio je težak za Morisona koji je volio alkohol. Na nagovor roditelja otišao je u Los Anđeles gde je upisao UCLA univerzitet gdje je završio studije filma.

Tokom studiranja upoznao je Reja Manzareka s kojim je i osnovao grupu “The Doors”, a ubrzo su im se pridružili bubnjar Džon Densmor i gitarista Robi Kriger. Naziv “The Door”s potiče od naslova eseja Oldusa Hakslija, “Vrata percepcije” u kojem je Haksli opisao eksperimentisanje sa drogama. Osnovni motivi pjesama koje je Morison napisao su nostalgija za nikad doživljenim, ogorčenost i razočaranje zbog nemogućnosti potpunog samoostvarenja.

Na svojim prvim nastupima u ulozi predvodnika grupe, Džim je nastojao da bude mnogo više od običnog pjevača: želio je da bude vrač, šaman koji će ne samo buditi mrtve, već ih i voditi u zajedničku avanturu putovanja prostorima s druge strane svijesti i razuma. Vodio je boemski život, a zbog životnog ritma sa malo hrane i mnogo LSD-ja, 1966. godine nekada punačak Morison ekstremno je smršao. Morison je drogu doživljavao kao sredstvo za proširenje svijesti. Čuvena je njegova izjava o alkoholu:

Opijanje je donekle nalik na kocku – izađeš da provedeš noć u pijanstvu i ne znaš gdje ćeš završiti sljedećeg jutra. Ponekad sve ispadne dobro, drugi put se dogodi katastrofa, to je bacanje kocke. U tome je razlika između samoubistva i polagane predaje.

Sa ključnom podrškom Reja Manzareka, Morison je postao simbol hipi-pokreta i prvog Ljeta ljubavi. U nešto preko četiri godine diskografskih aktivnosti Dorsi su snimili šest studijskih albuma, od kojih na svakom imaju barem po dva apsolutna hita i još gomilu antologijskih stvari, što iz perspektive današnjih bendova djeluje kao naučna fantastika.

RASKID SA PORODICOM

U tom periodu, oko 1966. godine, prekinuo je sa većinom porodičnih kontakata, a dok se njegova muzika nalazila na vrhovima top-lista, za svoje roditelje je tvrdio da su mrtvi. Iako se sa sigurnošću ne može tvrditi šta se odvijalo Morisonovi su često govorili kako smatraju da je saopštenje koje se odnosi na njihovu smrt pokušaj da se oni sakriju od radoznalih medija.

Porodični sukob eskalirao je na jednom koncertu koji je posjetila Morisonova majka. Džim je tada odbio da se vidi i priča s njom, a prijetio je da će odbiti da pjeva ako ona bude u publici. Na kraju ubijedili su ga da izađe na binu, s koje se tokom edipovskog dijela pjesme “The End”, podsmješljivo okrenuo majci i izgovorio poznate stihove. Nakon toga, mnogi su pomislili da je u njihovoj porodici bilo velike mržnje i kako su ti zastrašujući stihovi obojeni slikama ubistava, silovanja i incesta bili predstavnici Morisonovih shvatanja i nagovještavali njegovu patološku pozadinu.

Morisonu nikad nije nedostajala pažnja žena, uključujući tu i njegovu dugogodišnju partnerku Pamelu Kurson koju je upoznao prije nego što je postao slavan i bogat. Vremenom, ona je s njegovim pristankom počela da koristi Morisonovo prezime, a Džim se odnosio prema njenim roditeljima kao da su mu punac i punica. Ipak, njihov odnos je bio buran, sa čestim glasnim svađama koja su pratila pomirenja i suze. Ali bez obrira na te sukobe Morison je Pamelu predstavljao kao svoju kosmičku suprugu i u svom testamentu koji je napisao, sve joj je ostavio.

Poslije njegove smrti, kalifornijski sud je priznao Pamelu za njegovu vanbračnu ženu. jPevač je redovno uživao i u svojim obožavateljkama, a imao je brojne kratke izlete sa poznatim ličnostima, uključujući i Dženis Džoplin. U vrijeme njegove smrti, u javnosti se pričalo o dvadesetak postupaka za priznavanje očinstva.

MISTERIOZNA SMRT

Pred sam kraj života, u martu 1971, preselio se u Pariz s namjerom da napravi pauzu od koncerata i skoncentriše se na pisanje. Nadajući se da će vratiti svoj život na pravi put, Morison je omršavio i obrijao bradu. Umro je ubrzo nakon toga, 3. jula 1971, u svojoj kadi u dvadeset i sedmoj godini. Mnogi obožavatelji i biografi tvrdili su da je to bilo zbog predoziranja, ali zvanični izveštaj kaže da je uzrok otkazivanje srca.

Postoje mnoge teorije zavjere o njevoj smrti, od toga da je lažirao smrt i otišao u Afriku, da je izvršio samoubistvo ili da ga je ubila CIA ili neka vještica. No, prema zvaničnim izvorima te noći Morison je odgledao je film u kinu, vratio se kući i legao da spava. Usred noći mu je pozlilo i otišao je da se osvježi u kadi, gdje je doživio srčani udar i preminuo. Morison je sahranjen u Uglu pjesnika, na poznatom groblju Per Lašez u istočnom Parizu, a njegov grob je postao kultno mjesto i jedno od najpopularnijih mjesta u glavnom gradu Francuske.

FILM

Režiser Oliver Stone je 1991. snimio film “The Doors”. Film se temelji na životu Jima Morrisona kojega tumači Val Kilmer. Inače prvi izbor Stonea za ulogu Morrisona je bio Ian Asbury pjevač gupe The Cult, međutim on je odbio ponudu, pa je uloga pripala Kilmeru. Oliver Stone je zajedno s Morrisonom pohađao UCLA.

POEZIJA

 

 

 

 

Džim Morison je često tvrdio da ide stopama francuskog pjesnika Artura Remboa („Ja sam Rembo sa kožnom jaknom“, kako je jednom rekao). Neki izvori kažu, iako je to neprovjereno, da je tokom boravka u Francuskoj pred kraj svog života, Džim posjetio Šarlvil, rodno mesto Remboa na sjeveru Francuske. U svakom slučaju, veza između „čovjeka sa dušom od vjetra“ (Remboov nadimak) i „kralja guštera“ (Morisonov nadimak) je vrlo podesna. Obojica su bili sinonim za razmetanje i pobunu mladih protiv konzervativnog društva koje je željelo da priguši ličnost kroz društvenu kontrolu; obojica su bili briljantne osobe u rascjepu između svojih ambicija da protresu stanje kroz svoju umjetnost i svoje težnje da izgube kontakt sa stvarnošću prije nego što ih stignu i obore sopstveni demoni; ali najviše od svega, oni su bili vizionari sa dubokim i mističnim osjećanjem da postoji nešto više, nešto što nam je njihova poezija i muzika dozvolila dodirnemo, makar samo na kratko. Džim je jednom rekao: „Ako moja poezija teži do dostigne bilo šta, to je da oslobodi ljude od ograničenog toka života u koji gledaju i osjećaju“.

 

KRAJ

Ovo je kraj, divni prijatelju,
ovo je kraj, moj jedini prijatelju, kraj
naših velikih planova, kraj
svih pravih stvari, kraj,
bez blagoslova, iznenađenja, kraj.
Nikad te više neću pogledati u oči.
Zamisli šta će biti sa nama
sa nama tako bezgraničnim i slobodnim
kad očajnički zatražimo ruku nekog stranca
u zemlji očaja?

Izgubljeni u pustinji patnje,
u kojoj su sva deca poludela,
sva deca poludela,
od čekanja kiše.

Opasnost vreba na kraju grada,
leti cestom kraljeva.
Čudesni prizori u rudniku zlata.
Kreni na zapad, draga.
Uzjaši zmiju, uzjaši zmiju,
hitaj do jezera, drevnog jezera,
zmija je, draga, sedam milja duga,
uzjaši zmiju,
staru, ledenu kožu.
Zapad je najbolji, Vest je the best,
samo ti dođi,
a ostalo prepusti nama.
Plavi autobus nas zove,
plavi autobus nas zove.
Hej, vozaču, gde nas to vodiš?

Ubica se probudio u praskozorje,
navukao čizme,
nabacio lice sa drevnih slikarija,
i krenuo niz hodnik.
Ušao je u sobu svoje sestre,
posetio svoga brata,
a onda krenuo hodnikom.
I stigao do vrata,
i pogledao unutra,
„Oče?“
„Molim, sine?“
„Hoću da te ubijem.
Majko, hoću da…“

Hajde, draga, okušaj sreću sa nama,
okušaj, draga, sreću sa nama.
I nađi me u dnu plavog autobusa…

Ovo je kraj, divni prijatelju.
Ovo je kraj, moj jedini prijatelju, kraj.
Boli me što te puštam da odeš
jer me nikada nećeš slediti.
Kraj je smehu i finim lažima,
kraj noći u kojoj smo probali smrt,
kraj.

Prevela sa engleskog Dragana R. Mašović
Iz knjige Američka molitva, Gradina, Niš, 1989.

http://www.youtube.com/watch?v=ZDN9y2vTdUs&feature=player_embedded

KOMENTARI