instant fap
NaslovnicaBlog

Edita Baković: Djeca sa teškoćama u učenju

Edita Baković: Djeca sa teškoćama u učenju

Specifične teškoće u učenju su : disleksija, disgrafija i diskalkulija.

Disleksija  se najčešće definiše kao razvojni jezički poremećaj koji se manifestira nedostacima u govornom i pisanom jezičkom razvoju.

Najjednostavnije rečeno disleksija  je poremećaj čitanja, ona je skup različitih teškoća u usvajanju i korištenju vještina čitanja koje se mogu pojavljivati u raznim oblicima i stepenima.

Disleksija je prisutna kada se automatizacija čitanja  nije još razvila ili je nepotpuna ili se odvija sa velikim teškoćama. Disleksija se razlikuje od nesavladane tehnike čitanja. Osobe sa nesavladanom tehnikom čitanja obično prave početničke ali nesistematizirane greške i otkrivaju se lako. Osobe sa disleksijom otkrivaju se teže, najpouzdanije tokom logopedskog tretmana, ne daje se dijagnoza prije trećeg razreda osnovne škole do kada bi se trebala savladati tehnika čitanja ako nema nekih teškoća.

Simptomi disleksije:

  • Nemogućnost zapamćivanja slova
  • Nemogućnost dovođenja u vezu štampanog i pisanog slova
  • Nedovoljno poznavanje velikih slova
  • Česte zamjene vokala unutar riječi
  • Zastoji pred početak riječi
  • Ponavljanje početnog sloga jednom ili više puta
  • Rotacija (inverzija) slova unutar riječi
  • Nepoštivanje ortografskih pravila (tačka, zarez)
  • Pogrešno shvatanje teksta..

Da bi se dijete dijagnosticiralo kao disleksično nivo inteligencije treba biti na određenom  nivou za njegov uzrast (IQ 90 i više) a sposobnosti čitanja moraju biti ispod očekivanog nivoa za njegov uzrast i stepen inteligencije ( najmanje 18 mjeseci ispod njegovog stvarnog starosnog uzrasta).

Osobe s disleksijom razmišljaju u slikama, prema tome riječi o kojima mogu stvoriti sliku ne predstavljaju problem (npr. kuća, pas, auto). Problem predstavljaju riječi koje se ne mogu slikovno zamisli, oni su okidači za osobe s disleksijom. To su riječi: ako, kao, biti, čemu, već, nekakav, nitko, taj, prema, premda, svi, sam, zašto i sl.

Prilikom čitanja, učenik stvara sliku o svakoj riječi. Kada dođe do riječi za koju ne može stvoriti sliku, javlja se „prazna slika“- zbunjenost i mentalna zbrka. Čitač često preskače riječ ili je s poteškoćom izgovara te se mora jako usredotočiti za iduću riječ. Dijete je frustrirano zbog napora i energije koju ulaže u čitanje i naravno, nije razumjelo ništa od onog što je pročitalo.

Osobe s disleksijom često i nisu svjesne da su drugačije od drugih. Tek ukazivanjem na pogreške počinju se uočavati emocionalne reakcije povezane s nesposobnošću učenja. Jedna od tehnika koje mogu pomoći učeniku u svladavanju čitanja jest izrada oblika slova iz gline ili plastelina. Uz pomoć nastavnika modeliranjem iz gline učenik oblikuje svako slovo ili simbol, uči ga prepoznavati i upotrebljavati. Nakon završenog modeliranja učenik pronalazi slova u časopisima, enciklopedijama, telefonskom imeniku te prepoznaje različite vrste i tipove slova. Na isti način se uče znakovi: tačke, zarez, spojnica, matematički, mjerni, muzički i ostali simboli.

Kada se svladaju simboli, slijedi učenje čitanja uvježbavanjem pokreta oka s lijeva na desno pri čitanju. Također, osobama s disleksijom najčešće predstavljaju problem različita iskošena i ukrašena slova, o čemu treba voditi računa prilikom izrade prezentacija.


Disgrafija

Disgrafija je stabilna nesposobnost djeteta da svlada vještinu pisanja (prema pravopisnim načelima određenoga jezika), koja se očituje u mnogobrojnim, trajnim i tipičnim pogreškama. Teškoće, tj. pogreške, nisu povezane s neznanjem pravopisa, i trajno su zastupljene bez obzira na dovoljan stupanj intelektualnog i govornog razvoja, normalno stanje čula sluha i vida te redovito školovanje.

Pogreške rastavljanja rijeći, dječak, 9 godina,slobodan tekst

Neki od simptoma su :

  • teškoće pri pisanju – izostavljanje slova u pisanju, zamjena slova ili sloga;
  • tekst je loše postavljen u prostoru, bez jasno određenih margina;
  • redovi su ulomljeni, talasasti i/ili silaze koso;
  • riječi su između sebe stisnute ili je prostor između njih neujednačen;
  • česta su ispravljanja slova docrtavanjem dijelova slova „retuširana“,
  • slova su uglasta, okrugline su spljoštene;
  • neuredan rukopis.

 

Diskalkulija

Diskalkulija je skup specifičnih teškoća u učenju matematike i obavljanja matematičkih zadataka. To su takva odstupanja koja stvaraju djetetu ozbiljne poteškoće u ovladavanju matematikom, bez obzira na stepen intelektualnog razvoja, normalnog funkcionisanja čula,  te na optimalne uslove redovnog podučavanja. Kod djece se najčešće radi o razvojnoj  diskalkuliji, odnosno o teškoćama koje se formiraju u ranoj razvojnoj dobi i ispoljavaju se odmah čim je dijete počelo upoznavati pojam broja i obavljati elementarne računske radnje. Kod djece s diskalkulijom postoji velika disproporcija između njihove mentalne dobi i tzv. matematičke dobi.Matematička dob takvog djeteta je znatno ispod prosjeka, dok  je mentalna dob u okviru prosjeka.

Na pojavu teškoća u čitanju i pisanju utječu razni organski, psihički i socijalni faktori, te usporeno sazrijevanje djeteta. Kod djeteta sa smetnjama u čitanju i pisanju usporen je razvoj sazrijevanja pojedinih funkcija, a to je posljedica opšteg usporenja razvoja djeteta.

Nastavnicima koji u razredu imaju dijete sa disleksijom preporučuje se da u radu što više koriste različita nastavna sredstva i pomagala (vizuelna, audio i slična), da imaju individualan pristup i da stvaraju pozitivnu atmosferu u razredu, u kojoj se prihvataju različitosti.

 

Piše: mag defektolog-logoped Edita Baković

 

Sljedeće sedmice: Djeca sa Downov sindromom

KOMENTARI