Imali smo izutetnu čast i zadovoljstvo družiti se sa BiH fotografkinjama i fotografima čiji rad pratimo i u kojem svakodnevno uživamo. Zamolili smo ih da stanu ispred našeg (analognog) objektiva i odgovore na neka pitanja za koja se nadamo da će i vama biti interesantna. Ono što je nama bilo fascinantno jeste njihova pozitivna energija, podrška i zajednički rad. U državi u kojoj umjetnost nije cijenjena i podržana u mjeri u kojoj bi mi to voljeli, su ovi mladi kreativci našli mogućnost da žive od svog talenta i zanata. Konkurencija između njih ne postoji, čak šta više, međusobno dijele svoje znanje, podržavaju se, preporučuju jedni druge za poslove i poštuju svoju različitost.
Za nas su oni pokazatelj da se sopstvenim trudom, voljom i ljubavi prema onome čime se bavimo, može zaraditi i od takve zarade živjeti. Takođe su pokazatelj da se zajedničkim snagama i podrškom, pa i udruživanjem, uvijek postigne više i bolje. Mi im želimo puno uspjeha i čestitamo na svakoj domaćoj i međunarodnoj saradnji i angažmanu koji ostvare, a nadamo se da će njihov talenat biti prepoznat i u BiH te da će naša država idvojiti sredstva kojima će umjetnici poput njih moći redovno izlagati svoja, po našem mišljenju, umjetnička djela.
Aida Redžepagić
Koja vrsta fotografije te interesuje najviše, a od koje zarađuješ najbolje?
Najviše me zanima portretna fotografija i u suštini nju najviše i radim.
Kako si gradila karijeru na način da si sada u mogućnosti da se fotografijom baviš i zarađuješ?
Dugi niz godina sam se interesovala za fotografiju na način da sam manijakalno čitala svo štivo koje je imalo veze sa fotografijom, gledala tuđe radove, u srednjoj školi sam intenzivnije slikala i crtala pa sam već od ranije poznavala pravila kompozicije koja su primjenjiva u fotografiji pa se na kraju sve nekako samo posložilo. Kada sam jednom pokušala sama raditi fotografije, povratka više nije bilo. Ljubav na prvi klik.
Kako si usvojila znanja i vještine za fotografisanje?
Osim ovoga što sam ranije navela, internet je bio jedan od glavnih izvora informacija. I danas, dok retuširam ili radim nešto drugo na laptopu uvijek u pozadini slušam neki tutorijal. Također, posjećivala sam sve seminare i radionice kod nas i u regionu na koje sam se mogla prijaviti.
Koji ti je najveći izazov kada te neko angažuje za fotografisanje?
Draž fotografije i jeste upravo u toj neizvijesnosti. Bez obzira do kojih sitnica isplanirate sve, nikada ne znate sta će se stvarno desiti na setu. Ko ne zna da improvizuje, definitivno i ne treba da se bavi ovim poslom. Uvijek postoji ta trema da li ćete zadovoljiti klijentove želje a opet ostati dosljedni sebi i svom stilu koji se ne poklapa uvijek nužno sa ovim prvim.
Edvin Kalić
Koja vrsta fotografije te interesuje najviše, a od koje zarađuješ najbolje?
Odgovor na oba pitanja je modna fotografija, kao žanr koji me je od početka bavljenja ovim poslom najviše privlačio. Niti u jednom drugom žanru fotografije nisam mogao pronaći način da ispoljim svoju kreativnost i ostvarim stepen kreativne kontrole u smislu i obimu koji me najviše zanima kao što je slučaj s ovim . Sretan sam što sam upravo ono što najviše volim uspio napraviti svojim pozivom.
Kako si gradio karijeru na način da si sada u mogućnosti da se fotografijom baviš i zarađuješ?
Zadao sam sebi ciljeve koje sam pažljivo slijedio , a koje i danas pratim. Pored potrebnog tehničkog poznavanja fotografije, bitno mi je bilo da uspostavim karakterističan vizuelni identitet te neprestano eksperimentisanje u svrhu ovladavanja različitim tehnikama za postizanje raznih look-ova u fotografiji. Konstantno učenje i progresivnost je također nešto čemu uvijek težim. Konačno, mislim da su pažljivo stvaranje kontakata, te dobar i fer odnos prema svim saradnicima mnogo bitni razlozi zašto se danas ovim bavim.
Kako si usvojio znanja i vještine za fotografisanje?
Kao neko ko jako voli vizuelnu umjetnost, a posebno modnu fotografiju, konstantno sam proučavao editorijale i fashion filmove Voguea, Bazaara, i-D magazina, Dazed&Confused-a i sl. Iako nemam akademsko obrazovanje iz ove struke, Internet i knjige koje sam kupovao pomogli su mi u shvatanju zašto ono što vidim u pomenutim časopisima izgleda tako dobro, i kako bih ja to mogao postići. S neprestanom željom da naučim nešto novo napredovale su i moje vještine. Ne smijem zanemariti činjenicu da imam predobre prijatelje i kolege fotografe sa kojima neprestano razmijenjujem ideje, međusobno se pomažemo, savjetujemo, u cilju da svi napredujemo i budemo bolji.
Koji ti je najveći izazov kada te neko angažuje za fotografisanje?
Najveći izazov je prenijeti želju klijenta u djelo, a da pri tom zadržim ono što mene čini ovakvim fotografom. Svaki od njih je različit i ima drugačije zahtjeve, te u skladu s tim treba pronaći odgovarajući ambijent, postići odgovarajuće svijetlo , a svakako i prikladan retouching kako bi odgovarao samom konceptu serije. Trudim se da otkrijem senzibilitet svakog saradnika i s tim u obziru radim fotografije koje će se svidjeti i njima i meni.
Maja Topčagić
Koja vrsta fotografije te interesuje najviše, a od koje zarađuješ najbolje?
Najviše me privlače portreti koji kod mene nemaju jasno definisan stil, niti su art, a niti beauty ili fashion portreti. Nekako su između toga. Naravno, bavim se i modnom fotografijom koliko i potretnom.
Kako si gradila karijeru na način da si sada u mogućnosti da se baviš samo fotografijom?
Imala sam jaku želju da studiram fotografiju, jer sam sve učila sama istraživajući i tražeći tutorijale na internetu. Prije me spriječavalo to što u BiH nema studija za fotografiju, a u inostranstvo nisam bila u mogućnosti zbog financijske situacije. Sada mislim da bi me to možda i ograničilo. Radila sam dva posla, od kojih sam odustala, jer nisam imala dovoljno vremena da se posvetim fotografiji. Od tad se bavim samo fotografijom i retuširanjem.
Kako si usvojila znanja i vještine za fotografisanje?
Sve sam naučila sama, najviše eksperimentisanjem.
Koji ti je najveći izazov kada te neko angažuje za fotografisanje?
Prenijeti emociju ili vlastitu poruku, jer mislim da je to najbitnija nit koja treba da se provlači kroz dobro umjetničko djelo. Fotografija je za mene umijeće prenošenja vlastite poruke širokoj javnosti, ili barem dijelu. Svi smo drugačiji i svako svoju priču prenosi na drugačiji način, bitno je da ona u ljudima probudi emocije i potakne ih na razmišljanje. Nešto najljepše kod fotografije je to da jedino što ostaje poslije tebe je to što si stvorio, tvoj životni rad i trud, tvoje umjetničko djelo, ma kakvo ono bilo. Spoznaja da si nešto ostavio svijetu poslije tebe te čini potpunim, ostavio si trag negdje i nekad.
Nina Mašić-Lizdek
Koja vrsta fotografije te interesuje najviše, a od koje zarađuješ najbolje?
Najviše me interesuje modna i portretna fotografija, a trenutno najbolje zarađujem od reklamne i svadbene fotografije te post-produkcije.
Kako si gradila karijeru na način da si sada u mogućnosti da se baviš samo fotografijom?
Sve je počelo naivno i amaterski, u početku nisam vjerovala ni da će to prerasti u bilo šta više od hobija, pogotovo zato jer sam upisala grafički dizajn i mislila sam da će fotografija biti samo jedna dodatna (i manje bitna) zanimacija u životu. Međutim, to je bila samo tadašnja idealna slika u mojoj glavi kako bi mi život i karijera trebali izgledati bez da sam istinski sebe upitala šta je to što me najviše ispunjava i čini sretnom. Jednom sam, nekad krajem treće godine na fakultetu pročitala neki citat koji otprilike glasi: “Ono što najviše radiš dok izbjegavaš da radiš ono što moraš je to sa čim se trebaš baviti u životu!” Znam da mi se tad upalila lampica iznad glave i da sam u tom momentu konačno odlučila da je fotografija moj definitivni i jedini izbor. Od tada sam se posvetila 100% samo fotografiji i počela duplo više vremena da provodim učeći i istražujući o svemu što se toga tiče. To nije bilo tako davno, prije nepune 2 godine, ali osjetila sam da sam u tom periodu naglo napredovala, puno više i brže nego ranije, i to sve jer sam odlučila u jednom momentu biti iskrena sa sobom. Postala sam aktivnija na društvenim mrežama, stranicama i forumima vezanim za fotografiju i malo po malo poslovi su počeli stizati. Trenutno imam puno više posla sa klijentima van BiH jer ovdje još uvijek sve malo zaostaje što se tiče ove industrije, ali valjda će biti bolje…i čini se da sitnim koracima pomalo napredujemo.
Kako si usvojila znanja i vještine za fotografisanje?
Iako sam za vrijeme studija imala fotografiju kao predmet, tamo nisam stekla baš neko znanje, barem ne iz onog što je meine interesovalo. Sve je više bilo koncentrisano na dokumentarnu fotografiju i samu historiju fotografije, a mene je oduvijek zanimalo nešto potpuno drugačije, tako da sve što danas znam sam naučila sama preko interneta, knjiga i tutorijala.
Koji ti je najveći izazov kada te neko angažuje za fotografisanje?
Pa najveći izazov mi je uvijek bio da dobro shvatim šta neko tačno želi, posebno ako radim nešto što pomalo odudara od mog stila. Na fakultetu sam shvatila da svi mi umjetnici imamo pomalo izražen ego i uvijek pokušavamo u sve ubaciti nešto svoje, a ne razmišljamo hoće li biti funkcionalno i da li će to postići rezultat koji je klijent očekivao. Tako da mi je to uvijek izazov, staviti sebe na stranu i ne razmišljati kako bi nešto meni najbolje izgledalo nego šta će najbolje funkcionisati za klijenta i šta će njima najbolje izgledati.
Muna Nazak Mešić
Koja vrsta fotografije te interesuje najviše, a od koje zarađuješ najbolje?
Inspiraciju pronalazim u umjetničkoj fotografiji, dok jedan vid zarade ostvarujem preko dokumentarne odnosno modne fotografije.
Kako si gradila karijeru na način da si sada u mogućnosti da se fotografijom baviš i zarađuješ?
Pa ne mogu reći da sam je gradila, ili jednostavno možda nisam imala osjećaj da gradim karijeru. Pokušala sam svoje boje, svoje osjećaje, svoj svijet koji svi mi posmatramo i vidimo drugčije predstaviti ljudima oko sebe kroz fotografiju. Ti na kraju i ne primjetiš da gradiš karijeru, jednostavno radiš posao koji voliš i koji ti na kraju donese super zaradu.
Kako si usvojila znanja i vještine za fotografisanje?
Kreativnost i oko za kompoziciju i boje, te želja za stvaranjem su najvažnije u karijeri fotografa. Pored literature koja je u većoj mjeri dostupna na internetu i teorije koja jest bitna, ali smatram da je i samo posmatranje fotografije i njenih elemenata nekad produktivnije od čitanja. Većinu znanja o fotografiji sam usvojila baš na ovaj način ali ne mogu da ne spomenem svoje super prijatelje fotografe koji su uvijek spremni da pomognu i da prenesu svoja fotografska znanja i vještine ! ( družina f5).
Koji ti je najveći izazov kada te neko angažuje za fotografisanje?
Svaki novi angažman je i novi izazov za mene. Trudim se da ga obavim najbolje što mogu, tako da svaki put kada fotografišem za neki novi angažman ujedno mi to pruži i mogućnost da proširim svoje znanje i vještine o fotografiji.
KOMENTARI